Aminu Arraf, 35-godišnju sirijsku blogericu, otela su u ponedjeljak tri agenta u Damasku dok je bila u pratnji prijatelja. Njezin grijeh? Osim što je protivnica režima diktatora Bashara al Asada, ona je izašla iz ormara (javno se deklarirala) i javno se predstavila kao lezbijka.
U Siriji je sve teže. Zbog djelovanja vojske u sjevernom gradu Jsir al Shughouru, više od tisuću i pol Sirijaca (prema podacima UNHCR-a) izbjeglo je u Tursku u posljednjih 48 sati čije su granice, kako je izjavio turski premijer Recep Tayyip Erdogan, ‘otvorene za one koji se bore za demokraciju’.
Je li jučer, kada je primao akreditive novog sirijskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, Hussan Edin Aala, i kada mu je kazao da su demokratske i istinske reforme na političkom, ekonomskom i javnom području života Sirije ‘očite i žurne’, odnosno, da je potrebno da se one dogode u klimi koja neće biti netolerantna, nasilna i diskriminatorska, već tako da će se poštivati legitimna ljudska i građanska prava uvijek imajući u obzir težnje sudionika civilnog društva, papa Benedikt XVI. u mislima imao i one koje tajna služba diktatora Al Asada otima i muči?
Po svemu sudeći, da, budući da je vatikanska diplomacija izvrsno informirana i druga po snažnosti na svijetu.
Jedna od njih, utjecajna blogerica Amina Arraf (35), ima u sebi najtežu kombinaciju identiteta jer je Arapkinja, disidentkinja, ali i lezbijka, oteta je u prisutnosti prijatelja u ponedjeljak u rano jutro na ulicama Damaska. Odvela su je tri čovjeka i ugurala u vozilo režimske tajne službe.
Vijest je prostrujala internetom pod naslovom ‘A Gay Girl in Damascus’ koju je poslala njezina rođakinja. I to na istome blogu na kojem je Amina ispričala, vrlo originalno i iskreno, što znači danas u Siriji biti disidentom i lezbijkom. Represija je trostruka: ubijenih ima oko tisuću, a nju se kažnjava jer je žena, jer ne voli diktaturu i jer ima ‘pogrešnu’ spolnu orijentaciju.
Svjedok koji je bio s Aminom kaže da se jako i hrabro borila, da je jednoga agenta udarila, ali da su je nadvladali. Uspjela je izgovoriti samo: ‘Javi mome tati!’
Režim se brani tako što je pustio verziju da je identitet blogerice lažan, da je to još jedan manevar neprijatelja Sirije, da slika koja cirkulira internetom nije njezina i da je sve oko njezina bloga iskonstruirana propaganda islamista.
Aminin glas je postao vidljiv i snažan kada je u ožujku počela, vrlo hrabro i otvoreno, kritizirati nasilje policije i vojske. Okupila je na tisuće sljedbenika bloga. Tribina je postala otvoreno mjesto obrane slobode seksualnog odnosno rodnog identiteta gdje se žestoko branila politička i vjerska sloboda.
Amina je tako postala simbol za više od 10.000 tisuća uhićenih u diktaturi otkad su počeli prosvjedi, vrlo krvavi. U posljednjem postu od nedjelje, Amina se otvoreno obratila Basharu al Asadu i njegovim pristašama i napisala: ‘Moraju otići. Vrlo skoro. Ne možemo to više trpjeti. To je jedino što mi je preostalo kazati.’ Bila je to kap koja je prelila času. Oteli su je. U nekom vlažnom podrumu sada je muče jer je ‘loša Arapkinja’, jer ne voli diktaturu, jer ljubi ženu i osobe istoga spola.
Peticiju za oslobađanje Amine Arraf možete potpisati ovdje.
