U utorak, 11. lipnja u AKC Medika održao se “NE tako okrugli stol – Biti mlada LGBT osoba u Hrvatskoj”. Tribina je nastala kao jedna od osmišljenih akcija tijekom dva modula druženja i edukacije u sklopu projekta “Mlade žene mijenjaju svijet”. Projekt je regionalnog karaktera i provodi ga CESI u suradnji s Fondacijom CURE iz BiH i Autonomnim ženskim centrom iz Srbije. Ova tribina realizirana je u suradnji sa Zagreb Prideom i Mrežom mladih Hrvatske.
S obzirom na temu “Biti mlada LGBT osoba u Hrvatskoj” ova je tribina za svoj cilj imala naglasiti i južni dio Hrvatske te tako uočiti s kojim se problemima mlada LGBT populacija tamo susreće. Zbog toga je izuzetno važno da su se na tribinu uz Mateu Popov ispred Zagreb Pridea, Martu Šušak iz LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta AUT te Marijanu Rimanić iz Mreže mladih Hrvatske odazvali i gost i gošća iz Splita. Radi se o dvije mlade udruge, R!špetu ispred kojeg je govorio Ljubomir Mateljan te Queer Sportu Split & Plesnjaq čije je boje branila Tea Jakaša.
Ono što je zajednički nazivnik svim organizacijama i inicijativama koje su se predstavile jest da u svojim programima, radionicama i zagovorima u centar stavljaju rad s mladima. Tako Mreža mladih Hrvatske osim ljudskopravaških tema veliku važnost pridodaje zagovaranju tolerancije, poštivanje i razumijevanje prava mladih i manjina. Marijana je pritom istaknula kako je važno djelovati i unutar manjih lokalnih zajednica. Osvrnula se i na rezultate istraživanja “Mladi u vremenu krize” provedenog 2012. godine na 1500 ispitanika i ispitanica u dobi od 14 do 27 godina. Među ostalim, ispitivao se i stav mladih prema homoseksualnim osobama (treba upozoriti na pogrešku prilikom sastavljanja upitnika jer se nije koristio “LGBT” termin te se tako u obzir uzeli i drugi identiteti) koji je pokazao poražavajuće rezultate. Konkretno, stavovi mladi spram homoseksualnih osoba ne razlikuju se pretjerano od stavova ostalih građana i građanki. Matea Popov ispred, iskustvom najbogatijeg Zagreb Pridea, predstavila je ciklus radionica Queer2queer koje osim druženja, povezivanja LGBT mladih jedni drugima pružaju i psihosocijalnu peer to peer podršku. Dodaje i kako je možda najveća vrijednost upravo u druženju naglašavajući da “transparente za Pride mogu brže napraviti dvije ili tri osobe, ali je cilj druženje što više ljudi sličnih godina, životnih stilova i razmjeni iskustava”. Sada već uhodane radionice održavale su se tijekom cijele godine, a osnovna zadaća je pokazati mladim ljudima koji se tek pronalaze u svojim identitetima da nisu sami/same.
Najmlađa inicijativa, osnovana u travnju 2013. godine AUT, uz početne komplikacije oko osnivanja, uspjela se priključiti KSFF-u te sa svojim radom započeti baš u trenutku kada su se ispred fakulteta oformili štandovi oko referendumskog pitanja. Revoltirani i tužni, “na poseban su se način socijalizirali jedni s drugima uz taj “drugi” štand” dodaje Marta. Na upit postoji li mogućnost oformljavanja sličnih inicijativa i na drugim fakultetima Marta je optimistično istaknula PMF, FER i Hrvatske studije kao fakultete gdje postoje slične ideje.
{slika}
S obzirom na vrlo zabrinjavajuće raspoloženje u Splitu kojem svi kroz medije svjedočimo, sve je zanimalo kako se u takvoj klimi snalaze inicijative u Splitu. R!špet je osnovan prilikom najave 3. Splitskog Pridea, iz logične potrebe za dislociranjem i boljom organizacijom kako bi se potpomogla socijalizacija LGBT osoba i tijekom godine, a ne samo ususret Pride-u. Ljubo je istaknuo da je promjena vlasti, a time i klime, dala i neka nova obećanja poput osnivanja LGBT centra. Izgradnjom takve infrastrukture otvorile bi se razne mogućnosti te stvorila platforma za savjetovalište. “Znači li to sobicu ili Versailles, nije poznato, ali je prostor” u šali dodaje Ljubo. Tea je nakon vrlo lošeg osobnog iskustva i napada na Bačvicama jednostavno rekla: “Ajmo napraviti party!” I tako je sve počelo. Prilikom organizacije prvog Plesnjaqa, nailazili su na zatvorena vrata, odbijanja bez objašnjenja i slično, no tri dana prije prvog dogovorenog partyja, prostor je ipak nađen. I sami iznenađeni velikom količinom ljudi, nastavili su se organizirati svaki mjesec. Nakon tri održana partyja, zbog policije su se morali preseliti u drugi prostor pri čemu im je utočište pružio klub Kocka, “mjesto gdje smo svi išli kao djeca” , prisjeća se Tea. Ostvarili su i odličnu suradnju s Partycipacijom i ZbeLeTronom iz Zagreba te organizirali i nekoliko gostovanja. Istaknula je i kako je u Splitu zapravo uvijek i postojala neformalna scena, ali i da pravi problemi dolaze s ljetom. “Prostora nema, klubovi se zatvaraju, a na terasama nismo dobrodošli”, priznaje. S obzirom na to da partyja nema, nudi okretanje sportu i sve poziva na badminton u okviru Queer Sport Splita.
Zagreb sporo, ali ipak napreduje u disanju drugim plućima, no Split se i dalje iz dana u dan bori s nizom prepreka, što onih na sasvim osobnoj razini, među članovima vlastitih obitelji pa sve do onih socijalnih unutar zajednice. “Split jest grad slučaja, ali nije izgubljen slučaj” govori Tea te dodaje “nekad te pljusne od pod, ali drugi te dan poljubi” naglašavajući tešku situaciju za mlade općenito u Splitu, a kamoli za LGBT populaciju. Ipak, i dalje ostaje optimistična, vjerujući u velik potencijal koji Split ima, kao i ljude u njemu uz savjet da se oko Splita treba samo “malo više potruditi”. S tim se složila i Matea te upozorila na svima poznatu snažnu centralizaciju Hrvatske. Ljubo se pritom prisjetio vlastitog bunta nakon tužne prve povorke i želje za reakcijom koja je nakon toga uslijedila. Iz svih tih razloga, iako iskustva u aktivizmu nema, spreman je učiniti što više kako bi se Split puno naučio od zagrebačkog dužeg iskustva i razvijene infrastrukture. Matea je savjetovala splitskim aktivistkinjama i aktivistima da sami stvaraju i nude sadržaje te izgrade dobru socijalnu mrežu koja se pokazala od krucijalne važnosti u Zagrebu. “Povorka jest bitna, ali proces koji dovodi do toga puno je važniji” dodaje.
Nažalost, tribina nije mogla proći bez već spomenutog referenduma i inicijative “U ime obitelji”. Svi su se složili da iza svega stoji moćna financijska pozadina i dobro formirana infrastruktura. Na upit pogoršava li to ionako težak položaj LGBT zajednice, Ljubo spremno odgovara: “To je direktni fašizam i treba mu stati na kraj.” S time se složila i Marta koja dodaje da je takva situacija stvorila “kritičnu masu koja se pokrenula iz pasivnosti u aktivaciju.” I Marijana je za kraj istaknula kako unatoč snažnoj eksploziji vrlo konzervativnih stavova “svi trebaju biti ponosni na sve što se do sada napravilo”.
Pred svakom od ovih inicijativa razni su planovi i ideje. I najmlađa među njima, AUT već sada ponosno najavljuje bogat četverogodišnji plan aktivnosti. Ideja ima, a volje ne nedostaje. Sudeći prema “tražila se stolica više” na tribini čini se i da je interes mladih prema ovakvim inicijativama itekako prisutan.
“Pred nama su krucijalne promjene, smeće na površinu pa da ga pošaljemo natrag” za kraj je zaključila Tea.
