Kampanja je usmjerena na koncept pravog pristanka kroz deset svjedočanstva osoba koje su preživjele seksualno nasilje. Svjedočanstva su pretočena u književne forme proze i poezije te pretvorena u prvu knjižicu svjedočanstava. Ona su nastala kroz individualni psihoterapijski rad u Centru za žrtve seksualnog nasilja Ženske sobe.
Podaci Vijeća Europe, Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda, te drugih ključnih aktera, ukazuju da će jedna od tri žene tijekom svog života preživjeti fizičko i/ili seksualno nasilje. Jedna od pet žena tijekom života preživjet će pokušaj silovanja i/ili silovanje. Isto tako, jedno od pet djece preživjet će neki oblik seksualnog nasilja do svoje osamnaeste godine.
Seksualno nasilje se rijetko prijavljuje
Seksualno nasilje jedno je od najtežih kaznenih djela koje se najmanje prijavljuje. I to ne samo u Republici Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu. Mnogi su razlozi neprijavljivanja nekog od preživljenog oblika seksualnog nasilja, pa tako i seksualnog uznemiravanja. Možemo ih svrstati u tri grupe: osobni razlozi, nedostatna podrška osobama koje su preživjele seksualno nasilje te strah od prijave i ishoda sudskog postupka.
“Čak i kad žene prijave seksualno nasilje, najčešća društvena reakcija jest okrivljavanje osobe koja je preživjela seksualno nasilje. Kao i prebacivanje odgovornosti s počinitelja nasilja na žrtvu”, ističe Kristina Mihaljević, voditeljica preventivnih programa Ženske sobe.
Istraživanja i iskustvo rada Ženske sobe ukazuju da na jedno prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih slučajeva. Više od 90 posto žena koje prežive silovanje godinama nikome neće povjeriti svoje iskustvo, a još u manjem broju slučajeva će ga prijaviti. Slični su podaci i za djecu koja prežive seksualno nasilje u obitelji ili od drugih bliskih osoba. Isto vrijedi i za sve druge oblike seksualnog nasilja.
“Gotovo pa ne postoji djevojka ili žena koja nije preživjela neki oblik seksualnog uznemiravanja. Seksualno nasilje jedan je od dva dominantna oblika rodno uvjetovanog nasilja uz nasilje u obitelji, odnosno oblika nasilja u kojem su u više od 90 posto slučajeva žrtve djevojke i žene, a u više od 90 posto slučajeva počinitelji su mladići i muškarci“, dodala je Mihaljević.
Usprkos zakonskim promjenama, problemi i dalje postoje
Pravna definicija silovanja u Hrvatskoj doživjela je značajne promjene s kaznenim izmjenama koje su stupile na snagu 2020. godine. Ukinuto je kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka, ali je zakonodavstvo zadržalo razliku u počinjenju djela uz upotrebu sile ili prijetnje ili bez upotrebe te je sve svedeno pod članak 153. – kaznenog djela silovanje.
Usprkos pozitivnim zakonodavnim promjenama, u praksi se Ženska soba i dalje susreće s problemima. Na neke od njih se upozorilo i evaluacijskim ‘Grevio’ izvještajem za Hrvatsku. Iz Ženske sobe poručuju da se osobama koje su preživjele seksualno nasilje nerijetko ne vjeruje. Okrivljava ih se i propitkuje na koje je sve načine rekla NE. Je li se branila? Je li vikala? No, nitko se ne pita je li rekla DA. I je li mogla slobodno, svjesno i bez straha od posljedica reći DA.
“Provedba kampanje kroz deset svjedočanstva osoba koje su preživjele seksualno nasilje iskorak je u borbi protiv predrasuda te zagovaranje koncepta pravog pristanka. Samo DA znači DA”, poručuju iz Ženske sobe.
Svjedočanstva će se objavljivati i na njihovim društvenim mrežama.
