Novi Zeland je 17. travnja 2013. postao prva azijsko- pacifička država koja je legalizirala istospolne brakove, što ju je učinilo trinaestom zemljom u svijetu koja je to napravila. The Marriage Amendement Bill, koji je predložila laburistička zastupnica Louisa Wall prošle godine, prošao je na trećem i zadnjem izglasavanju (podržan s 77/121 glasova), što znači da zakon stupa na snag polovicom kolovoza ove godine. Parlamentarci/ke koji su podržali/le zakon spontanu su zapljeskali/le, a nekolicina njih je i zapjevala.
“To, uspjeli/le smo!” prokomentirala je povijesno glasovanje Wall, inače i sama lezbijka. Njezin kolega, parlamentarac Nacionalne liste, Tau Henare, izrazio je nadu da će ovaj zakon ohrabriti i susjednu Australiju da usvoji sličan zakon. Novozelandski zakon usvojen je točno tjedan dana nakon što je Urugvaj postao dvanaesta država koja je legalizirala istospolne brakove.
Povijest legalizacije istospolnih brakova počinje prije 12 godina u Nizozemskoj, iako borba za jednakost traje desetljećima. Nešto nakon ponoći 1. travnja 2001. godine, četiri su ženska para, Anne- Marie Thus i Helene Faasen, uz još tri muška para- vjenčani/ne u prvoj legalnoj istospolnoj bračnoj ceremoniji u svijetu, koju je predvodio gradonačelnik Amsterdama.
“Mi smo tako obične, da nas vidite na cesti samo biste prošli pored nas”, izjavila je Thus za medije koji su popratili ceremoniju. “Jedino na što se moram naviknuti je nazivati ju svojom suprugom”.
Inače, Danska je 1989. godine bila prva zemlja koja je uvela civilno partnerstvo za istospolne partnere, a tek je 23 godine kasnije legalizirala brak.
Neke države, uključujući Norvešku, Švedsku i Island, slijedile su nizozemski primjer, te su omogućile partnerstvo, no ono nije uključivalo puni spektar prava. Nizozemska je imala (ili još uvijek ima) funkciju države “vodilje” na putu ka istospolnom braku, što uključuje i pravo na posvajanje djece.
Nakon što je u lipnju 2003. godine Belgija, slijedeći nizozemski primjer, legalizirala istospolne brakove, Vatikan je pokrenuo globalnu kampanju protiv legalizacije istospolnih brakova, kako bi zaustavio daljnju legalizaciju. Papa Ivan Pavao II, zajedno je sa svojim glavnim savjetnikom za teološka pitanja kardinalom Josephom Ratzingerom, na dokumentu od desetak stranica oštrim riječima upozorio da su istospolne zajednice nemoralne, neprirodne i štetne.
Dvije godine kasnije 2005. godine, usprkos peticiji od 600 000 potpisa organiziranoj od strane katoličkih udruga, istospolni brakovi su legalizirani u Španjolskoj, većinski katoličkoj zemlji. Emilio Menendez i njegov partner Carlos Baturin 11. srpnja 2005. godine postali su prvi vjenčani istospolni par u Španjolskoj. Nakon nekoliko dana, Kanada je postala četvrta država koja je uvela nacionalnu legalizaciju (od 2003. istospolni brakovi su bili legalni u nekim provincijama). Upravo su tisuće istospolnih parova iz Sjedinjenih Američkih Država odlazile u Kanadu kako bi se vjenčali, jer federalni zakon SAD- a još uvijek nije legalizirao istospolne brakove (koji su legalni u samo 9 američkih država i u okrugu Kolumbije).
{slika}
Južnoafrička Republika u studenom 2006. postala je prva afrička zemlja koja je legalizirala istospolne brakove, iako je na ostatku kontinenta homoseksualnost tabu.
Norveška je u siječnju 2009. postala šesta država koja je legalizirala istospolne brakove, a dva mjeseca kasnije isto je učinila i Švedska.
Razvedene majke Teresa Pires i Helena Paixao u lipnju 2010. godine, postale su prvi istospolni par koji se vjenčao u Portugalu.
Lijeve vlade u katoličkim državama bile su suočene s jakom opozicijom i protivljenjem katoličkih udruga i građana/ki, koji u konačnici nisu uspijevali prikupiti dovoljno potpisa kako bi zakon išao na referendum.
Nakon prvog istospolnog portugalskog vjenčanja, istog mjeseca uslijedilo je ono u Islandu- Johanna Sigurdarottir, islandska premijerka, vjenčala se za svoju partnericu, spisateljicu Jonina Leosdottir, na dan kada je legaliziran brak.
U srpnju 2010. godine, Argentina je postala prva država u Latinskoj Americi koja je legalizirala istospolne brakove (do tada je Mexico City predstavljao jedino mjesto u regiji koje je to dopuštalo).
U lipnju 2012. godine Danska je postala jedanaesta država koja je legalizirala istospolne brakove, čak 23 godine nakon što je prva u svijetu prepoznala istospolno civilno partnerstvo. U zadnjih par tjedana Urugvaj je postao dvanaesta država koja je prepoznala bračnu jednakost.
U veljači ove godine, zastupnici Donjeg doma britanskog parlamenta izglasali su u korist zakona o legalizaciji istospolnih brakova, no zakon sada ide na čitanje u Gornji dom, kojeg čine brojni konzervativci koji se protive zakonu.
Početkom travnja ove godine, zakon o istospolnim brakovima “prošao” je u francuskom Senatu, te ga se sada razmatra u Nacionalnoj skupštini (donjem domu parlamenta). Smatra se da bi prijedlog zakona mogao proći i biti izglasan. No, javno mnijenje je podijeljeno, dok dio građana/ki podržava zakon, desetci tisuća ljudi marširaju ulicama Pariza kako bi pokazali svoje neslaganje.
Ovo je kratak pregled legislativnog stanja istospolnih brakova u državama:
Države koje su legalizirale istospolne brakove (i izjednačile status prava s heteroseksualnim brakom)– Nizozemska (2001.), Belgija (2003.), Španjolska (2005.), Kanada (2005.), JAR (2006.), Norveška (2009.), Švedska (2009.), Portugal (2010.), Island (2010.), Argentina (2010), Brazil (2011. civilno partnerstvo s mogućnošću pretvaranja u u brak nekim brazilskim državama), Danska (2012.), Urugvaj (2013.), Novi Zeland (2013.).
Države koje su na nekim lokalnim razinama omogućile istospolne brakove– SAD u Massachusetts, Connecticut, Iowa, Vermont, Kolumbijski distrikt, New Hampshire, država New York, država Washington, Maine, te Mexico u Mexico City- u.
Države koje prepoznaju istospolne brakove, no ne vrše ih– Aruba, Curacao i Saint Maarten u Nizozemskoj, Izrael, Mexico (osim Mexico City- a), Kalifornija, New Jersey, Rhode Island;
države koje daju prava istospolnim zajednicama slična onima u heteroseksualnom braku– Andorra, Austrija, Kolumbija, Češka, Ekvador, Finska, dijelovi Francuske, Njemačka, Grenland, Mađarska, Irska, Luxembourg, Slovenija, Švicarska , Velika Britanija
Države koje jamče prava istospolnim parovima koji žive u neregistriranoj kohabitaciji– Australija, Brazil, Hrvatska, Izrael, Maryland i Rhode Island (SAD);
Države koje su trenutno u procesu donošenja zakona– Francuska (u travnju 2013. konačno glasovanje o zakonu), Ujedinjeno Kraljevstvo (zakon je proslijeđen Gornjem domu parlamenta).
Pogledajte kako su parlamentarci i parlamentarke zapjevali/e tradicionalnu maorsku ljubavnu pjesmu u čast istospolnim brakovima:
