Sjećam se kad su me prvi puta nazvali “pohlepnom”. Bilo je to na povorci ponosa u Michiganu. Jedan od sudionika, inače transvestit, dovikivao je to ljudima u publici na urnebesan, drzak i izravan način, kako to već samo transvestiti mogu. Zatim se okrenuo jednoj od pripadnica osiguranja i upitao ju je li ona lezbijka. “Ne, ja sam biseksualka”, odvratila je žena. “Oho, pa ti si onda jaaaaako pohlepna!” Svi su prasnuli u smijeh, zajedno sa mnom. No dok sam vrištala od smijeha, kroz glavu mi je prošlo: “Znači, tako stvari stoje”.
Za sebe nikada ne bih rekla da sam “pohlepna”. Jednostavno nemam sreće sa ženama. Najvjerojatnije ne bih izišla na spoj s tobom dragi čitatelju ili draga čitateljice: prava sam picajzla, a moje zanimanje rijetko kada pobuđuje isključivo fizički izgled. Da bi privukla moju pažnju, osoba mora biti duhovita, zabavna, načitana i socijalno osjetljiva. Također sam izuzetno monogamna i vjerna do bola – jednostavno nisam u stanju usredotočiti se na više od jedne osobe istovremeno. Za mene, seksualnost predstavlja kontinuum koji je nemoguće jasno razgraničiti i razvrstati u zasebne, strogo definirane i međusobno strogo odijeljene kategorije. Pogledajte samo sve te oblike koje ljudska seksualnost poprima! Potreba za etiketiranjem i pojednostavljivanjem nečega što u stvarnosti nije ni približno jednostavno podla je i nerealna. Često razmišljam o tome u koju bih to kategoriju uvrstila samu sebe, no zapravo me ljuti što vlastiti identitet uopće moram svoditi na etikete. Na kraju krajeva, moje seksualno opredjeljenje isključivo je moja stvar (i mojih partnera/ica). No, na koncu sam shvatila da ipak moram pronaći način da se opišem i deklariram, jer je to jedini način da postanem vidljiva unutar zajednice. U protivnom, moja nevidljivost samo će nastaviti poticati druge da se prave da ne postojim. I tako, na čelo sam napisala “biseksualna” i ponosno podigla glavu.
Zvijezda serije Sex i grad Cynthia Nixon nedavno je podigla prašinu izjavivši u interviewu za New York Times kako samu sebe ne bi opisala kao biseksualnu. Nakon podulje rasprave, objasnila je kako ju doista privlače osobe oba spola, no kako ju etiketa biseksualnosti sama po sebi odbija. Etiketa doista djeluje odbojno, osobito ako imamo na umu sve one ne baš laskave i demonizirajuće stereotipe koje implicira: društvo nas uči da su biseksualne osobe promiskuitetne, zbunjene, pohlepne, nesposobne za monogamnu vezu, hiperseksualizirane, itd. Deklariram se kao biseksualna osoba iz jednostavnog razloga što se ne sjećam vremena kada nisam osjećala jednaku privlačnost (bilo romantičnu, bilo seksualnu) i prema muškarcima i prema ženama. Biseksualna (panseksualna, sveseksualna, fluidna) osoba osjeća fizičku, romantičnu, emocionalnu privlačnost prema osobama oba spola/roda. Čak i unutar pokreta za prava homoseksualnih osoba, prihvaćanje biseksualaca/ki još uvijek je u povojima. Ta je nevidljivost još neshvatljivija imamo li na umu da biseksualne osobe čine najveću skupinu unutar LGB zajednice (trećina muškaraca i dvije trećine žena unutar zajednice deklariraju se kao biseksualci/ke). Većina Amerikanaca/ki odlučno odbija ovakvu vrstu etikete; no istraživanje iz 2002. godine pokazalo je da 13 posto žena i šest posto muškaraca osjeća privlačnost prema osobama oba spola. Brojne studije jasno pokazuju kako je biseksualnost stvarna i stabilna seksualna orijentacija. Kako bi dokazali vlastitu legitimnost, skupina odvažnih (sram me i stid bilo – nisam bila jedna od njih!) pristala je sudjelovati u zanimljivom istraživanju: ispitivači su sudionicima/cama pokazivali sexy fotografije žena i muškaraca, te mjerili razinu njihove uzbuđenosti. Čudnog li čuda, osobe koje su se deklarirale kao biseksualne u podjednakoj su mjeri uzbuđivale i muške i ženske fotografije. Mnogo je studija koje jasno opovrgavaju zastarjele tvrdnje kako je biseksualnost samo faza, eksperiment, privremena postaja u potrazi za ´pravim´ seksualnim identitetom.
Stigma, ili bifobija koju neminovno donosi biseksualnost povlači za sobom vrlo ozbiljne posljedice. Biseksualne su osobe sklonije depresije i suicidalnim mislima, u većoj se mjeri okreću alkoholu i drogama, i općenito su slabijeg zdravlja od heteroseksualnih osoba, homoseksualaca i lezbijki. Većina njih ne razgovara o svom seksualnom opredjeljenju sa svojim liječnikom, pa ostaju uskraćeni za brojne informacije o seksualnom zdravlju. Biseksualne žene u vezama s monoseksualnim partnerima/icama češće postaju žrtvama nasilja u kući od bilo koje druge skupine žena. Biseksualne osobe češće se diskriminira na radnom mjestu: dok lezbijke zarađuju 2,7 posto manje od heteroseksualnih muškaraca, plaće biseksualnih žena manje su za čak 11 posto. Osjećaj da niste legitiman član zajednice predstavlja izvor akutnog stresa. U urbanim sredinama, razina duševne boli među lezbijkama sve je manja, dok je među biseksualkama u konstantnom porastu. Spomenute sredine u pravilu nude neku vrstu podrške i sredstava za lezbijke, no ne i za žene biseksualne orijentacije. Iako itekako potrebni, projekti usmjereni na prepoznavanje i zadovoljavanje potreba biseksualnih osoba dobivaju daleko manje novčanih sredstava od sličnih projekata usmjerenih na potrebe lezbijki, homoseksualaca ili transrodnih osoba.
{slika}
Trenutno sam u vezi s muškarcem. Ne želim ga skrivati, jer je veza dio onoga što jesam. Da ga netko pita o mojoj seksualnosti, očekivala bih da bez razmišljanja odgovori da sam biseksualka. No kad vodim muškarca sa sobom na okupljanje za prava homoseksualnih osoba, proganja me neugodan osjećaj krivnje. Osjećam se poput izdajice, kao da sam izabrala lakši način, kao da se na taj način odbijam identificirati i solidarizirati s queer zajednicom. A onda mi sine da sve te optužbe i osude zapravo dolaze izvana. Ako sam u vezi s muškarcem, znači da sam se zaljubila ili osjećam privlačnost, a objekt te moje ljubavi ili privlačnosti u tom je trenutku muškarac. Mi u pokretu za prava gay osoba borimo se za slobodu da volimo i izražavamo svoju seksualnost bez srama i straha. U svojim nastojanjima da steknemo osnovna prava da se brinemo za one koje volimo (prava koja su nam trenutno uskraćena) nailazimo na ogromnu i zastrašujuću količinu mržnje. Neću uvijek biti u vezi s muškarcem, ali ću svog/ju partnera/icu uvijek voditi na zabavu. Zahvalna sam što postoji ljubav, i što sama posjedujem tu fluidnu, promjenjivu sposobnost da volim.
prevela i prilagodila: Nada Kujundžić
