U ponedjeljak je u Poljskoj izglasana još jedna zabrana pobačaja, ovog puta u slučaju malformacije fetusa. Ovom odlukom se otvaraju vrata prema potpunoj zabrani pobačaja u državi u kojoj se 96% stanovništva deklarira kao katoličko. I prije ove zabrane Poljska je imala jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u Europi, gdje je isti bio moguć samo u tri slučaja: kada su zdravlje i/ili život žene ugroženi, kada je do začeća došlo silovanjem ili incestom, i u slučaju malformacije fetusa (što se novom odlukom poništava). Trenutni zakon ne uzima u obzir ženska reproduktivna prava i pravo izbora žena o završetku trudnoće.
Kaja Godek, članica Stop Abortion grupe, ističe da je otprilike 1046 abortusa, odnosno 96% prijavljenih abortusa u Poljskoj 2016. godine učinjeno zbog malformacije fetusa. Jarosław Kaczyńsky, predsjednik konzervativne stranke Pravo i pravda, kaže: “Nastojat ćemo osigurati da i u teškim trudnoćama, kad će dijete umrijeti ili se roditi deformirano, žene odluče roditi kako bi dijete bilo kršteno, pokopano i kako bi imalo ime”. Iako podaci konzervativnih političkih stranaka i pokreta u Poljskoj govore o malenoj stopi abortusa (koju bi sa zabranom trebalo još smanjiti), s druge strane, nevladine organizacije navode kako se u Poljskoj godišnje obavi preko 150,000 ilegalnih abortusa i to najčešće u susjednim državama u kojima je abortus legalan. Čak i u Hrvatskoj, u kojoj je abortus legalan (ali često slabo ili nije uopće dostupan), možemo govoriti o diskrepanciji između broja registriranih abortusa i onih koji se događaju u “sivoj zoni”.
Prije ove zabrane, pro-choice pokret je parlamentu predstavio nacrt zakona koji bi omogućio legalan pobačaj do kraja prvog tromjesečja trudnoće. Taj nacrt je odbačen neposredno prije izglasavanja odluke o zabrani pobačaja u slučaju malformacije fetusa. Ove odluke su popraćene brojim prosvjedima diljem Poljske.
Situacija u Poljskoj je moguća budućnost za Hrvatsku. Pretjerana bliskost crkve i politike kakva postoji u Poljskoj, karakteristična je i za Hrvatsku gdje su debate o pravu na abortus u posljednje vrijeme utišane raspravama o ratifikacije Istanbulske konvencije.
Ženska reproduktivna prava ponovno su postala meta konzervativnih političara i katolički orijentiranih udruga krajem 2016. kada je udruga U ime obitelji zatražila ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine. Odlukom Ustavnog suda, taj zakon nije proglašen neustavnim, što je kako smo već pisali na ovom portalu, tek ograđivanje Ustavnog suda od problema i prebacivanje odgovornosti na Hrvatski sabor.
Istovremeno, Ustavni sud obavezuje Hrvatski sabor da u roku od dvije godine donese novi zakon u pobačaju. To znači da se novi zakon može očekivati do veljače 2019. godine. Još ne postoje nikakve informacije o tome radi li se na tom zakonu i u kojem smjeru ide. Trenutni je ministar zdravstva Milan Kujundžić tek potvrdio da je u tijeku formiranje tima koji bi radio na prijedlogu novog zakona. Čini se da ni ovaj zakon neće izbjeći većinski politički kontekst, te da će na kraju reproduktivna prava žena i pravo na izbor pasti u drugi plan. Tome u prilog ide i činjenica kako je sam ministar izjavio da život počinje začećem i da ga treba ga zaštititi, kao i peticija za zaštitu nerođenog života sa 168 000 potpisa predana Hrvatskom saboru koju su pokrenule konzervativne katoličke udruge ProLife.hr i Vigilare.
