Analizu „Seksualno nasilje u Hrvatskoj 2013. – 2023.“ predstavila je Ženska soba, prošli tjedan u prostorijama Novinarskog doma. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe je u uvodu kazala da je seksualno nasilje ozbiljan društveni problem koji se još drži izvan fokusa. „To nije tema kojoj se rado pristupa, iz različitih razloga“, kazala je Mamula i dodala da je seksualno nasilje jedno od najtežih kaznenih dijela koje još uvijek bilježi izrazito mali broj prijava.
U razdoblju analize je prijavljeno 11.755 kaznenih djela, dok je broj žrtava 10.813. Broj prijava kaznenih djela protiv spolne slobode te spolnog zlostavljanja i iskorištavanje djece povećan je za čak 112 posto.
„U kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece vidljivo je da postoji mnogo veći broj prijavljenih kaznenih djela u usporedbi s brojem žrtava, što nam jasno pokazuje da je nad jednom žrtvom izvršeno više kaznenih djela”, stoji u analizi.
Još uvijek postoji niz problema u domeni seksualnog nasilja
Iako je Mamula pozdravila određene kaznene izmjene (redefinirano je kazneno djelo silovanja, povećanje kazni, ukidanje zastare kaznenog progona za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, mogućnost davanja izjave putem video linka, mogućnost pratnje osobe od povjerenja) upozorava da postoji još uvijek niz problema u domeni seksualnog nasilja. Naglašava da je i dalje nizak broj prijava, da su sudski postupci dugotrajni, izrečene kazne niske te da žrtve nisu dovoljno informirane o svojim pravima i mogućnostima. Naglasila je i „famu o lažnim prijavama“ kao jedan od problema, ali i nedostatak primjerene edukacije za osobe koje rade sa žrtvama. Uz to, navela je i nedostatak preventivnih programa, te nedovoljnu osviještenost javnosti o problemu seksualnog nasilja. Dodala je da žene i djeca prevladavaju kad pričamo o žrtvama seksualnog nasilja.
„Analizirajući žrtve po spolu, vidljivo je da žrtve ženskog spola (djevojčice, djevojke i žene) u promatranom jedanaestogodišnjem razdoblju imaju dominantan udio u ukupnom broju žrtava. Naime, udio žrtava ženskog spola godišnje se kreće od 85 posto do 92 posto”, stoji u analizi.
Na kraju je informirala sve okupljene o iscrpnim preporukama koje je, sa suradnicama, zabilježila u analizi. U kratkoj raspravi koja je uslijedila nakon predstavljanja analize, sudjelovale su Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Margareta Mađerić, državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Tatjana Holjevac, zamjenica Pravobraniteljice za djecu, Maja Munivrana, profesorica kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Lorena Zec, psihologinja u SOS Rijeci.
Nedostatna edukacija stručnjaka_inja
Višnja Ljubičić je kazala da u našem društvu „postoji tabu čim kažemo riječ seks“. Smatra da o seksualnom nasilju postoje različite predrasude i patrijarhalni narativi. Pritom je dodala da je seksualno nasilje jedan segment velikog problema rodno – uvjetovanog nasilja.
“Posljednjih godina vidimo da se u svakoj vrsti nasilja gdje su žrtve žene i djeca, ono na neki način minimalizira. Reagira se tek kad dođe do femicida. Zaboravlja se da je seksizam prema postojećim zakonima kažnjiv, ali se kod nas njime barata kao nacionalnim folklorom. Ne možemo govoriti o rodno uvjetovanom nasilju, o seksizmu i predrasudama, ako nemamo dobro postavljen zakonodavni okvir“, kazala je Ljubičić.
I ona je naglasila važnost osvještavanja javnosti jer, smatra, da se bez toga sve učinjeno na drugim razinama ne može staviti u kontekst. Kao i Mamula, osvrnula se i na nedostatak edukacije. Kazala je da je edukacija ovisna o pojedinačnim projektima i inicijativama, da je stihijska i nije teritorijalno rasprostranjena. Smatra da su kazne za počinitelje preblage, da sudski procesi predugo traju i da nerijetko dolazi do sekundarne viktimizacije žrtava. Smatra da nedovoljno javno osuđujemo da je nasilje nedopustivo pa posljedično dolazi i do gubitka vjere u sustav.
Važnost prevencije od najranije dobi
Margareta Mađerić je zahvalila uključenima na dosadašnjoj suradnji i izrazila nadu u njen nastavak. Naglasila je važnost prevencije seksualnog nasilja od najranije dobi kako bi djeca bila educirana kako prepoznati seksualno nasilje. No, i da ako se ono – nažalost – dogodi, da znaju kako ga prijaviti. Kao i prethodnice, kazala je da je važna edukacija na svim razinama te senzibilizacija javnosti o problemu seksualnog nasilja. „Ministarstvo pravosuđa i uprave priprema otvaranje Dječje kuće pa se nadam da će i to biti pozitivna promjena koju ćemo moći zajedno prezentirati kroz godinu, dvije“, kazala je Mađerić.
Naime, s ciljem da se djeci žrtvama nasilja osigura njima prilagođen pristup pravosuđu i ubrza postupak obrade, najavljeno je otvaranje Dječje kuće po Barnahus modelu. Projekt je započeo u rujnu 2023. godine i trajat će do veljače 2026. Cilj je da se djeci žrtvama nasilja na jednom mjestu pruža sva potrebna pomoć. Prvenstveno kako se svi potrebni procesi ne bi provodili u više različitih institucija. Time bi se umanjila dodatna traumatizacija i viktimizacija djece.
Svako peto dijete je seksualno zlostavljano
Tatjana Holjevac je naglasila da je, prema podacima Vijeća Europe, svako peto dijete seksualno zlostavljano. Istaknula je da se djeca nerijetko boje da im se neće vjerovati, da će razoriti obitelj, da će biti kažnjena. Upravo zato, smatra Holjevac, je važno konstantno ohrabrivati djecu da prijave nasilje. Umjesto da se umanjuje njihov iskaz o proživljenoj traumi „moramo im jamčiti da će reakcija nadležnih tijela biti snažna, brza i – najvažnije – podražavajuća“, kazala je Holjevac.
Naglasila je i da je broj žrtava seksualnog nasilja sve veći što je zabrinjavajuće. A bilježi se i porast online nasilja. Osvrćući se na edukaciju i prevenciju, istaknula je da preventivni programi za djecu nisu svagdje jednako dostupni već uvelike ovise o entuzijazmu pojedinih provoditelja_ica.
Problemi sankcioniranja počinitelja
Maja Munivrana je kazala da se slaže s kolegicama da su edukacija i prevencija nužne, no kazala je da će se ona osvrnuti na zakonodavni okvir. Pritom je naglasila da je seksualno nasilje jedno od najturbulentnijih područja kaznenog prava. Najavila je i veće izmjene po pitanju seksualnog zlostavljanje djece zbog usklađivanja s novom direktivom EU-a o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece.
Istaknula je probleme sankcioniranja počinitelja i sudske prakse kad se radi o nasilju nad djecom. Kazala je da je dvije petine počinitelja osuđeno na kaznu od šest mjeseci do godine dana. „Preko 50 posto sankcija su uvjetne osude“, kazala je Munivrana. Dodala je i da je najveći broj počinitelja kaznenog dijela spolnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 15 godina, u rasponu od 18 do 21 godine. Druga najčešća skupina su počinitelji 59+.
Važnost sveobuhvatne seksualne edukacije
Lorena Zec je naglasila važnost sveobuhvatne seksualne edukacije, ali i edukacije stručnjaka_inja. Pritom je dodala da je nužno da studenti_ice psihologije već na prvoj godini nauče što je rodno utemeljeno nasilje. Kao i seksualno nasilje. Smatra da to ne može biti tema izbornog kolegija na petoj godini studija.
„Kaskamo po pitanju edukacije stručnjaka_inja. Time se moramo odmah pozabaviti kako bismo za koju godinu imali educirane stručnjake_inje“, napomenula je Zec.
Zaključno je kazala da moramo promijeniti stav prema žrtvama. Dodala je i da je povjerenje u institucije ključno jer bez toga je teško raditi na ovom raširenom problemu.
