Ante Tomić u Magazinu Jutarnjeg lista komentira Hebrangovu izjavu o zabrani umjetne opodnje za neudane žene:
Za Andriju Hebranga ne mislim da je baš želio uniziti trud svoje gospođe majke, a još manje da bi htio pljunuti na vlastiti odgoj. Vjerojatnije je da je posrijedi duboka i neiskorjenjiva zabluda, vrlo česta u naših demokršćanskih mislilaca. Žena za njih nije samostalno biće. Kako bi ona, jadna, mogla bez muškarca odgajati djecu, bez muža plaćati račune, javljati se na telefon, odlaziti u kazalište ili, bože oprosti, glasati na izborima za državni parlament? Hebrangu je zacijelo malo neugodno već kad vidi da žene bez vlasnika, čak i bez ogrlice, slobodno lutaju pločnicima.
Cijelu kolumnu pročitajte OVDJE!
****
Magazin također donosi priču o 40 Hrvata/ica koje trebate upoznati među kojima je 13 žena pa pročitajte njihove priče.
Rebeka Jadranka Anić (1960.), časna sestra
Časna sestra franjevka i doktorica teologije Rebeka Jadranka Anić, više je godina radila u Franjevačkom institutu za kulturu mira, a trenutačno radi kao znanstvena suradnica u Institutu za društvena istraživanja Ivo Pilar, Centar Split. Bavi se rodnim teorijama, biblijskom i teološkom antropologijom pod rodnim vidom te položajem žene u Crkvi i društvu. Buru je izazvala i kao jedna od autorica i inicijatorica zbornika “Nasilje nad ženama” istraživši, među ostalim, “koliko žene žrtve nasilja u obitelji često od župnika dobivaju savjete da izdrže još malo, čime se nepravedno religiozno opravdava patnja koja nema smisla”.
Ana Hušman (1977.), redateljica i videoumjetnica
Diplomirala je na ALU, gdje je sada asistentica. Ona je videoautorica specijalizirana, među ostalim, i za stop-animaciju. Filmom “Plac” na temu Dolca dobila je mnoge međunarodne festivalske nagrade, a taj je film upravo prikazan na Berlinaleu u sklopu posebnog programa filmova o hrani. Eksperimentalni film “Manire čine čovjeka – ručak” dobio je Veliku nagradu 17. dana hrvatskog filma.
Ankica Jurić Tilić (1967.), producentica
Producentica Ankica Jurić Tilić spada među one ljude u svijetu hrvatskog filma koji su karijeru sazidali “američki”, od dna do vrha – od sitnih poslova na HTV-ovu Prisavlju pa do najzaposlenije produkcijske kuće u Hrvatskoj. Kao producentica, Jurić danas proizvodi filmove Zvonimira Jurića, Dalibora Matanića, Lukasa Nole, Gorana Devića, a od 12 filmova koji se trebaju snimati dogodine u Hrvatskoj četiri su iz njezine kuće.
Dubravka Kolanović (1973.), autorica slikovnica
Sa 19 godina pobijedila je na nacionalnom natječaju u SAD-u kad je objavljena i njezina prva slikovnica “A Special Day”. Od tada su nastali deseci slikovnica objavljeni u mnogim zemljama.
Trenutno surađuje s japanskom agencijom koja je na temelju slikovnica objavljenih u toj zemlji osmislila dizajnerski projekt s likovima iz slikovnice koje će aplicirati na različite uporabne predmete. Sličan projekt, ali s drugim likovima, radi i za uglednu englesku izdavačku kuću Macmillan. Prava su već prodana u brojnim europskim, azijskim i zemljama Latinske Amerike. Nekih desetak godina surađuje i s Unicefom, a rezultat suradnje je 40-ak razglednica, čestitki i plakata.
Marija Kuhar Šoša (1982.), sopranistica
Mnogo je izvrsnih pjevača, neki već rade i lijepe međunarodne karijere, a jedan od ponajljepših ukrasa hrvatskih opernih i koncertnih pozornica trenutno je sopranistica Marija Kuhar Šoša. Bilo da je neko sporedno pastirče, skriveni glas s neba ili da pjeva glavnu rolu, to predivno stvorenje iz Žminja jednostavno – osvaja.
Andrea Kulunčić (1969.), likovna umjetnica
Jedna od najprisutnijih hrvatskih umjetnica na međunarodnim izložbama, iza sebe ima nastupe u sklopu Documente u Kasselu, Manifeste 4 u Frankfurtu, Istanbulskog bijenala, u njujorškom P.S.1 i u Whitney muzeju. Najzapaženiji njezini projekti su Embrio i Distributivna pravda, a bavi se društveno angažiranim temama.
Katarina Livljanić (1966.), muzikologinja
Muzikologinja iz Zadra na pariškom sveučilištu Sorbonne predaje glazbeno srednjovjekovlje i gostuje diljem svijeta na katedrama, ali i na pozornicama. U međuvremenu je postala i pjevačica i osnivačica ansambla Dialogos s kojim na slobodan način spaja gregorijanske korale i pučko glagoljanje te drevnu glazbu čini suvremenom i živom.
Nataša Lušetić (1965.), glumica
Nataša Lušetić rijetko je na TV-u, igrala je u samo dva filma (izvrsnu epizodu u “Sto minuta slave”), ali zagrebačka kazališna publika poznaje je po izvrsnim predstavama poput “Dekadencije”, “Egomanije”, “Imaga”.
Andrea Mervar (1964), ekonomistica
Viša znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Godine 1996. magistrirala je ekonomiju na Državnom sveučilištu Floride u Tallahasseeju u SAD-u, a 2002. doktorirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Struka je smatra jednom od najboljih makroekonomistica u Hrvatskoj, iako je široj javnosti potpuno nepoznata zbog svoje samozatajne prirode.
Evelina Rudan (1971.), pjesnikinja i znanstvenica
Poseban i profinjen spoj mlade znanstvenice s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i pjesnikinje stišanoga, intimističkog glasa. Na Odsjeku za kroatistiku uža joj je specijalnost usmena predaja, a usmena predaja kaže da je posebno dojmljiva na čakavskom (“Sve ča mi rabi ovega prolića”, “Breki i ćuki”), što dokazuje i to da dijalektalnu poeziju ne treba uvijek trpati u rezervate.
Teta Liza (1924.), pjevačica međimurskih pjesama
Predivno ostarjela pjevačica međimurskih pjesama, umjesto statusa nacionalnog blaga – možda najbolja, a u svakom slučaju najosebujnija i najemotivnija vokalistica onoga što vani nazivaju world music – uživa tek status kurioziteta na marginama narodne glazbe, iako se ni Cesaria Evora, ni Omara Portuondo, ni Etta James, pa čak ni stilski bliska Marta Sebestyen iz susjedne Mađarske ne mogu mjeriti s Tetom Lizom zbog čijeg je glasa i načina pjevanja nemoguće suspregnuti suze.
Dijana Vidušin (1982.), glumica
Glumci su po definiciji izloženi objektivima, pa se čini nemogućim da postoji sjajna, a nepoznata glumica. Slučaj Dijane Vidušin je, međutim, upravo takav. Puljanka rođenjem, glumački afirmirana u Splitu, a odnedavno u Zagrebu, Dijana Vidušin je možda najbolja hrvatska glumica koju niste vidjeli na televiziji, u TV seriji, reklami ili sit-comu. Diskretne ljepote i plemenite fizionomije, jednako se snalazi u klasičnom, građanskom i alternativnom teatru.
Anka Žagar (1954.), pjesnikinja
Jedna od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, autorica desetak knjiga stihova i dobitnica Goranova vijenca, nagrade za ukupan prinos hrvatskome pjesništvu, svojom snovitošću, nadrealnošću istodobno i ozbiljuje i “utopljuje” i prostor poezije i društva u kojem živimo. Kad se otkriju, njezine knjige postaju male biblije iz koji se svakodnevno uči.
