Udruga za zaštitu ženskih prava B.a.b.e. završila je opsežno istraživanje o sankcioniranju seksualnog nasilja nad ženama kod nas, pa smo o prvim rezultatima tog istraživanja porazgovarali sa Sanjom Sarnavkom, predsjednicom udruge.
Koliko ste radili na istraživanju sankcioniranja seksualnog nasilja nad ženama u Hrvatskoj i koje su poruke istraživanja?
– Dvije godine radile smo na analizi sudskih presuda i našeg zakonodavstva za delikt seksualnog nasilja.Tvrdimo da smo “jako emancipirani” i da “jako poštujemo žene”, međutim, upravo na slučajevima seksualnog nasilja vidimo koliko su tradicija i stereotipi kod nas uvriježeni. Razgovor koji smo radili s policajcima pokazao je da 90 posto njih misli da se kod prijava za seksualno nasilje radi o lažnim prijavama, jer djevojke i žene nisu bile silovane, nego im se, eto, taj muškarac nešto zamjerio. Pokazuje se i da se u sudskim presudama nailazi na jako mnogo olakotnih okolnosti koje uvijek idu u korist nasilnika, a na štetu žrtve. Ne uzima se u obzir da za seksualni čin mora postojati pristanak obje punoljetne osobe, naglašavam punoljetne. S rezultatima istraživanja izlazimo krajem svibnja. Neprekidno ponavljamo da bez seksualnog odgoja kojim se mladima objašnjavaju posljedice seksualnog čina, koji se u početku može činiti zabavan i bezazlen, situacija može postati sve gora i gora.
Bit ćeš moja ili ničija!
Crne kronike su pune vijesti o tome da je “pater familias” najprije ubio ženu, ili i ženu i djecu, a potom presudio samom sebi. U najvećem broju takvi počinitelji ipak prežive pokušaj suicida, a psihijatri kažu da se oni zapravo i ne žele ubiti, nego samo žele umanjiti vlastitu krivnju za ubojstvo obitelji.
– Baš sam razmišljala o tome kako je sve to nevjerojatno! Sjećate se vremena kada je zavladala epidemija samoubojstava na čitanje “Jadi mladog Werthera”, što nam je danas nevjerojatno. Međutim, u posljednje tri godina eskalirali su slučajevi ubijanja bivše partnerice i vlastitog djeteta, pa onda ili pokušaj samoubojstva ili uspješnog samoubojstva. Čini mi se da mediji, koliko god su odigrali pozitivnu ulogu u alarmiranju društva na slučajeve nasilja, s druge strane se dogodio negativni efekt da su neki kojim to možda ne bi palo na pamet, zaključili “da bi to bilo baš zgodno”, jer prečesto čujemo priču “ili ćeš biti moja ili ničija!”. Isto tako, činjenica je da smo nedavno dobili prvu presudu Europskog suda za ljudska prava, koji je presudio da Hrvatska nije zaštitila žrtvu prijetnje i država je dužna platiti odštetu od 40.000 eura oštećenoj obitelji, zato što nije zaštitila ženu i dijete koje je ubio bivši muž, odnosno otac. On je nakon toga ubio sebe, ali smo mi na sudu uspjeli dokazati da država nije poduzela sve što je trebala da stane u zaštitu koju su žrtve tražile. Da je bilo više takvih presuda i da je naše Državno odvjetništvo oštrije reagiralo na prvu takvu pojavu, vrlo brzo bi se taj trend zaustavio.
Neki je lik nedavno nakon otmice i maltretiranja bivše supruge najozbiljnije izjavio: “Nisam ja kriv što je moram tuć’!”
– To je tako kod nas, mi volimo pričati kako smo suvremeni i demokrati, a onda se u ovakvim situacijama vidi kako smo zaostali i kako u nama treba razbijati još mnoge predrasude.
Upravo radite emisiju pod nazivom “Crna kutija”, tu ste, koliko sam čula, opisali niz vrlo teških slučajeva i seksualnog nasilja i posljedica koje neobaviještenost mladih može imati za njihovu sigurnost i zdravlje?
– Naišli smo na slučaj djevojčice koja je rodila s 12 godina. I to tako da ju je cijeli dan bolio želudac, a otac je otišao po susjedu liječnicu da pogleda zbog čega djevojčica ima tako strašne grčeve. Kad je liječnica došla, vidjela je da djevojčica u tom trenutku – rađa?! Ona uopće nije bila svjesna da je u drugom stanju, a roditelji to isto tako nisu uočili, pa je tako postala majka s 12 godina.
Sve više maloljetnih i odbačenih majki
Ovaj slučaj nas vraća na slučaj maloljetnih majki koje u najvećem broju obitelj nakon što vide da je trudna počne šikanirati i odbacivati. Ispostavilo se da je takvih slučajeva znatan broj, tako da se o njima više ne može šutjeti.
– U Rusiji sam upoznala antropologinju koja mi je ispričala da je za doktorsku disertaciju radila istraživanje u jednom selu na uralskoj zabiti, gdje postoji običaj da djevojkama koje su trudne selo organizira vjenčanje i time se obveže da će skrbiti i za nju i za dijete, jer žele da njihovo selo ne izumre. A s druge strane, ovdje obitelj odbacuje svoju djecu, jer ne shvaćaju da oni sami nisu odradili dio odgojne zadaće koju su trebali učiniti kao obitelj. Zato imamo slučajeve da djeca rađaju djecu, a odbačena su i od društva i od obitelji.
Javna pravobraniteljica za djecu predložila je da se za seksualni odnos s djetetom mlađim od 16 godina dosuđuje zatvorska kazna. Ovaj je zahtjev ponukan, između ostaloga, i sve većim pritužbama majki da naprosto ne mogu zaštiti maloljetne kćeri od nasrtaja starijih muškaraca.
– Apsolutno podržavam inicijativu pravobraniteljice. Maloljetna osoba nema pravo glasa, nema pravo otvaranja bankovnog računa i, prema tome, svatko tko se svjesno upusti u odnos s maloljetnom osobom čini kazneno djelo. Ovakve stvari danas se sve više događaju i zbog nezavidne ekonomske situacije, ali i zbog poruka koje mladi dobivaju putem medija i onoga što vide oko sebe jesu da se učenjem i radom ne može zaraditi novac, a s druge strane ideal ovog društva postao je trend da se bude bogat, da se nose “marke”, da se ide na “ivente”, da se bude “in”, jer mi nemamo nikakvih medijskih prikaza o znanstvenim postignućima žena i mladih ljudi, nego u medijima imao uglavnom “selebritije” – zato što su uvijek u šminkerskoj odjeći i zato što su na mjestima na koja bogataši zalaze. Onda djevojčice koje ne žele biti siromašne teže biti s muškarcima koji su situirani. To je, kažem, samo pretpostavka, jer bi trebalo napraviti ozbiljno istraživanje zašto se to događa. Makar moram priznati da u svom okruženju nalazim sve češće pojave da su i žene u vezi s mlađim muškarcima koje funkcioniraju.
Slučaj Mirjane Pukanić
Gdje je danas Mirjana Pukanić? Ona je postala paradigma žena koje su stale na put interesima moćnih muževa i njihovih prijatelja. Da nije bilo nekih hrabrih ljudi, ona bi vjerojatno još sjedila u Vrapču.
– Njoj je prijećeno Polačom! Ne znam jeste li pratili priču djevojke koja je u Polači bila zatvorena pet godina zato što su roditelji otkrili da je lezbijka. Mirjana Pukanić danas je u stanu do svoga, jer još nije uspjela ući u vlastiti stan i sama izabrati koje joj stvari trebaju, a koje ne. Tek je nedavno uspjela, nakon što je prodala nešto nakita, kupiti frižider. Kćerka ju ne želi vidjeti, sustav je omogućio da to dovoljno dugo traje da je taj problem barem za sada postao nerješiv. I vodi se nekoliko sudskih procesa koji će neizvjesno dugo trajati.
Koliko je Mirjani Pukanić otežalo javno prozivanje predsjednika Mesića koji je pozvao policiju da je ispita o ubojstvu Ive Pukanića?
– Srećom, nju to nije previše niti šokiralo niti pogodilo, ali je šokiralo i pogodilo – mene. Jer, Predsjednik koji u nekim krugovima slovi kao izuzetan demokrat, kao osoba koja barem sama sebe želi prikazati kao čovjeka koji se bori za vladavinu prava, pokazuje nešto sasvim drukčije. Ali, to jako mnogo govori o našoj državi – koliko su u politici ljudi koji uopće nisu profesionalci i koji ne razumiju koja im je zadaća, nego dozvoljavaju sebi da njihove privatne priče i njihovi privatni interesi budu prikazani kao mjerodavni i kao državni. A naravno da nam to nije pomoglo, jer sam i sama prošla tešku priču zato što nisam zalupila vrata Mirjani Pukanić.
“Klimakterične babetine”
Gledate li Farmu? Tamo se ženski dio ekipe ismijava Marini Perazić i naziva je “klimakteričnom”. Dakle, ni žene nisu “operirane” od predrasuda.
– Imamo slučajeva da su mladi stvarno marginalizirani, pa ih nema ni u politici ni u drugim područjima gdje bi mogli pokazati da mogu učiniti nešto konstruktivno, nego se, nažalost, njeguje samo kult ljepote mladoga tijela i preziranje starosti koja postaje financijski sve slabija. Osim u nekim slučajevima, sjećam se pokojnog Žarka Kraljevića koga se proglašavalo za vodećeg zagrebačkog playbojya, a s dužnim poštovanjem, prema nekakvim estetskim kriterijima, on je bio jedan od najružnijih muškaraca koje sam vidjela u životu! Ali, on je muškarac, pa se kod njih ne gleda izgled, a žena valjda čim prijeđe 25. već treba ići na lifting, ili se treba maknuti iz javnosti, da ne bi kvarila dojam muškarcima i podsjećala na to da svi starimo.
Suvremene Lolite
Ideali ovog društva postali su da se bude bogat, da se nose “marke”, da se ide na “ivente”, da se bude “in”, jer mi nemamo nikakvih medijskih prikaza o znanstvenim postignućima žena i mladih ljudi, nego u medijima imao uglavnom “selebritije” – zato što su uvijek u šminkerskoj odjeći i zato što su na mjestima na koja bogataši zalaze. Onda djevojčice koje ne žele biti siromašne teže biti s muškarcima koji su situirani.
U Rusiji postoji običaj da djevojkama koje su trudne selo organizira vjenčanje i time se obveže da će skrbiti i za nju i za dijete, jer žele da njihovo selo ne izumre. A kod nas obitelj odbacuje svoju djecu, jer ne shvaćaju da oni sami nisu odradili dio odgojne zadaće
Bez seksualnog odgoja u kojem se mladima objašnjavaju posljedice seksualnog čina koji se u početku može činiti zabavan i bezazlen, situacija će biti sve gora i gora.
