Lijepo je biti svjestan da smo prve probile muški zid i, uvjetno rečeno, zavladale općinom, ali zar ste mislili da smo mi ovdje društvo iz spilje i da mi žene čekamo u svojim nastambama dok su muževi u lovu?! Pa vidite, prevarili ste se- tim je riječima Jelena Morović prokomentirala naše čuđenje i pitanje je li to moguće baš u Ličko-senjskoj županiji. A Jelena Morović jedna je od šest žena koje su “zavladale” Karlobagom, jedna od šest vijećnica u tamošnjem Općinskom vijeću koje su s natpolovičnom većinom zasjele u vijećničke klupe i pet muških kolega ostavile u manjini. Jedinstven je to i, čini se, nezapamćen slučaj u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, da u predstavničkom tijelu jedne jedinice lokalne samouprave sjedi veći broj žena negoli muškaraca. Kada bi kojim slučajem Lucija Tomljenović, Mirjana Blašković, Jelena Morović, Katica Zuanović, Nada Devčić i Ankica Jurković formirale svoju KPHSŠ (Karlobašku partiju haljina, suknja i štikli), bez problema bi od svog Karlobaga stvorile mjesto obećano za lagodan život ženskoga roda. K tome, Lucija Tomljenović imenovana je predsjednicom, a Mirjana Blašković potpredsjednicom Vijeća. I to, vrijedi ponoviti, u Karlobagu, podno i nasred Velebita u Ličko-senjskoj županiji, u Hrvatskoj u kojoj i ugledni novinari još uvijek govore da je uputno ženi za dobro jutro zviznuti šamarčinu. Tek toliko da se zna tko je gazda u kući.
Ukazanu priliku su – iskoristile
– Svjedoci ste, kod nas u Karlobagu to i nije tako. Odmakle smo mi daleko od takvog načina razmišljanja. Žene smo sa surovog krša pa smo izdržljivije. Ovo je silno nemilosrdan kraj i tko u njemu opstane može sve. Mi, eto, jesmo, ništa nam nije teško, ne bojimo se i ne prezamo ni od čega, ustvrdila je Morović, a vijećnička joj kolegica i potpredsjednica Vijeća Blašković dodala da su jednostavno objeručke prihvatile ukazanu priliku koja im je pružena.
– Zaslužile smo je! Radom, trudom, sposobnošću i znanjem pokazale smo da smo u najmanju ruku uz bok muškarcima, a, osim naših stranaka koje su nas isturile, to su srećom prepoznali i građani. Znate, shvatile smo da u datim okolnostima ne smijemo biti samo pasivni promatrači, da možemo preuzeti inicijativu, angažirati se i pomoći da ovaj naš kraj probudimo, rekla je Blašković. Predsjednica Vijeća Lucija Tomljenović žena je s dvadesetgodišnjim iskustvom života u velikoj, hajde recimo i slobodoumnoj Rijeci i s pravom može komparirati svoju malu “primitivnu” provinciju i veliki “tolerantni” grad.
– Vjerujte mi, ne vidim ikakvu razliku. Nisam primjetila da u Rijeci žene imaju veću šansu. Potpuno je isto, šanse su svugdje podjednake i samo ih treba znati iskoristiti. Nitko vam ništa neće ponuditi tek tako, vući vas za rukav i moliti vas da se pokrenete. Ni u našim stankama niti trenutka nismo osjetile trunku neravnopravnosti ili spolne diskriminacije. Nitko nikada nije rekao da nešto ne možemo ili ne smijemo jer smo, eto, žene, pohvalila je demokratski duh HDZ-a i HSS-a, dviju stranaka koje su iznjedrile šest vijećnica, Tomljenović.
“Imamo planova na tone…”
Osvrćući se na vječitu temu pripada li Karlobag, i povijesno i geogradski, Lici ili Primorju, njih šest “jahačica velebitske apokalipse” bez krzmanja je istaknulo kako su, ustvari, sretne što pripadaju baš Ličko-senjskoj županiji. Istina, ima onih, posebno iz južnih naselja Lukovo Šugarje i Barić Draga što i gravitiraju jugu, koji bi rado da su pod Zadrom, ali, kažu one, prednost je Karlobaga što je županijski izlaz na more i kao takvo omiljeno kupalište Ličana od kojih oni bogatiji ovdje grade vikendice i ljetnikovce. I ne samo Ličani, upozorile su nas, već i brojni drugi kontinentalci. No, kao vijećnicama im ne pada na pamet dozvoliti da se njihova mjesta, poput mnogih na Jadranu, pretvori u apartmanski raj zatrpan betonom.
– Turizam bi svakako trebao biti naše strateško opredjeljenje, a uslužne djelatnosti ono od čega će većina naših ljudi živjeti i tu uistinu ima mnogo prostora. Karlobag živne od sredine srpnja do kraja kolovoza, broj stanovnika se upeterostruči, ali je to apsolutno prekratko razdoblje da bismo pričali o uspješnom bavljenju turizmom. Moramo poduzeti sve kako bismo produljili sezonu. Na području općine postoje tri hotela, mnoštvo privatnih iznajmljivača, ali moramo poraditi na sadržaju i to je jedna od stavki na kojima moramo poraditi. Još uvijek Karlobag većina doživljava kao tranzitno mjesto u kojemu se staje eventualno kako bi se popila kava na proputovanju za jug, a mi neke od tih putnika moramo zadržati. Imamo im što ponuditi: od plaža i mora, preko Velebita i Baških Oštarija i netaknute prirode do susjednih otoka ili obližnjih nacionalnih parkova Plitvičkih jezera i Paklenice, ustvrdilo je šest karlobaških “vladarica”. Planova i poslova, međutim, još je “tona”. Sve glasnije razmišljaju i o pokušaju ponovnog uspostavljanja davno zaboravljene ljetne trajektne linije Karlobag-grad Pag koja bi nesumnjivo ovdje privukla znatan broj barem novih tranzitnih gostiju od kojih bi se netko, privučen ljepotom i nekim budućim sadržajima, i zadržao koji dan.
Očekuju podršku kolega i muževa
– Međutim, najprije moramo poraditi na nekim krucijalnim elementima. Karlobag, naime, sve više postaje staračko mjesto. Mladih je sve manje, a vrtići i škole sve pustiji. Ove godine vrtić pohodi tek petnaestero djece, u prvi će razred osnovne škole ujesen krenuti samo pet prvaša, a sada je iz nje izašlo deset osmaša. Poražavajući je podatak da se tijekom godine rode od dvije do četiri bebe, a umre i više od dvadeset stanovnika. Osim toga, i ono malo mladih koji krenu na fakultete u Rijeku ili Zagreb više nam se ne vrati. I to je, nažalost, stvarna slika Karlobaga koju hitno moramo mijenjati, požalile su se i najavile da, kao žene senzibiliziranije za ta pitanja, namjeravaju inicirati i poticati osnivanje udruga ili pokretanje aktivnosti kojima bi unaprijedile život malobrojne djece koje, ipak, ima.
– Sve smo majke i znamo koliko našoj i svoj ostaloj djeci nedostaju aktivnosti kojih izvan vrtića i škola jednostavno nema. S obzirom na njihov mali broj, nemoguće je očekivati osnivanje sportskih klubova, ali i karlobaška djeca posjeduju brojne talente koje sada i ovdje ne mogu afirmirati. Prostora za bilo kakav napredak u tom segmentu ima napretek i moramo ga znati iskoristiti.
Dakakom, u svim svojim nastojanjima nadaju se i jakoj podršci i svojih muških kolega, kako u strankama, tako i u parlamentarnoj i izvršnoj vlasti. Očekuju ju je i od svojih muževa, a imale su je, na čemu su im zahvalne, i čitavo vrijeme bavljenja politikom. Posebno u vrijeme predizborne kampanje kada je “grublji” spol uskakao gdje god je i kada trebalo. Ipak, kažu one, u Karlobagu iza svake uspješne žene stoji i uspješan muškarac. Iako, zaključile su, ne treba pitati tko će danas skuhati, oprati, počistiti, oprati i opeglati.
Sve su zaposlene majke
Od šest vijećnica tek su njih dvije, Ankica Jurković i Nada Devčić, i u prošlom sazivu sjedile u Općinskom vijeću. Ostale četiri prvi su se put našle u vijećničkoj ulozi, a Lucija Tomljenović i Mirjana Blašković odmah su zasjele u predsjedničku, odnosno potpredsjedničku klupu. Prvo pa žensko, kažu one. Svih šest su majke, pet ih je zaposleno, a Nada Devčić svoj je radni vijek već odradila i danas je u mirovini. Od njih šest pet ih je nepušačica, a nikotinskom poroku vjerna je jedino Katica Zuanović.
Karlobag najtolerantniji
Sve su naše dame birane prema svojim sposobnostima, a jesu li uspješnije od nas muškaraca vidi se i prema spolnoj zastupljenosti u Vijeću. Budući da smo izgleda jedino mjesto u Hrvatskoj s većim brojem žena u Vijeću i ma što vi mislili o tome, čini se da je upravo Karlobag najtolerantniji i najmoderniji u Hrvatskoj, komentirao je novi saziv općinskog parlamenta jedan od pretorice manjiskih muških vijećnika Drago Potočnjak. Novoizabrani načelnik Karlobaga Ivan Tomljenović ponosan je što će u klupama sjediti šest dokazano sposobnih i poštenih žena.
– One su tu jer su sposobne, a ne zato što su žene, ali možda to znači da ovdje i nemamo dovoljno kvalitetnih muškaraca. Kako bilo, mislim da u shvaćanju ovog našeg kraja vlada jedna loša predrasuda kako je riječ o strogo patrijarhalnoj sredini.
