A sada se prisjetimo koji su to komentari bili najčitaniji u 2011. godini !
1. Željka Mikić – Politički govor: emotivnost vs. agresivnost
Koncept vezivanja žena uz privatnost, a muškaraca uz javnost, problem je koji ima dugu tradiciju, a koji ukazuje na to kako je zadaća žena bila da budu majke i supruge, dok su muškarci bili ti koji su obitelj predstavljali u ekonomskoj i političkoj sferi. Žene se u pojedinim aspektima društvenog života i danas bore s mnogim stereotipima (žena kao seksualni objekt, žena kao majka, doživljavanje žene kao nezrele) koji utječu na njihov profesionalni život. One koje pokušavaju izaći iz svojih stereotipnih rodnih uloga nailaze, uglavnom, na neodobravanje. Društvo ih još uvijek u velikoj mjeri doživljava kao potencijalnu opasnost jer predstavljaju nešto novo, one mijenjaju i ruše ustaljene norme i odnose. Političarke su zasigurno jedne od onih koje pokušavaju izaći iz stereotipnih rodnih uloga zbog čega nailaze na razne otpore i neodobravanja s obzirom na to da za žene tradicionalno nije bilo mjesta u politici. Smatrane su krhkijim i emocionalnijm bićima, a time i nedostojnima i nesposobnima za obavljanje političkih funkcija. Danas, žene se sve više angažiraju u politici, ali i općenito u javnome životu. Iako broj žena u političkom životu Hrvatske raste, još ih je uvijek nedovoljno u politici te su muškarci i dalje istaknutiji i zastupljeniji na tom području.
{slika}
Stereotipi se vežu i uz sam politički govor. Za muški govor u politici vežu se agresivnost, uvjerljivost, odlučnost, logičnost i slično. Jedna od rodonačelnica proučavanja ženskoga jezika, američka lingvistica Robin T. Lakoff drži kako u ženskom govoru navedenih karakteristika nema. Zbog uključivanja emocija, smatra se kako žene svojim govorom iskazuju nemoć, podređenost i nesigurnost. Navedeno je u skladu sa stajalištem da je ono što se u jeziku drži muškim osnovno, dok je ono što je žensko sporedno. To je posljedica činjenice kako su muškarci stoljećima bili jedini sudionici političke utakmice prema kojima je zapravo i skrojena politika, odnosno njezina specifična pravila, obrasci ponašanja te stil.
Više pročitajte OVDJE !
2. Ivana Horvat – ‘Denisa Latina nek je stid i sramota!’
Latinica na temu “Gdje je nestala ženstvenost?” izazvala je salvu komentara uključivo i onaj već objavljen na Libeli. Ovdje donosimo još jedan komentar, a preporučamo vam i tekstove Gabrijele Ivanov na voxfeminae.net, Vesne Kesić na kulturpunkt.hr, Đurđe Knežević na Zamizine.net i Zrinke Pavlić u Nacionalu.
{slika}
Kompromitira li Denis Latin sebe i Latinicu ciljano ili to radi nehotice, jer je naprosto izgubio kompas, ne znam niti se treba upuštati u procjene. Ono što nije procjena već činjenica jest da mu je prošlotjedno izdanje bilo ispod svake razine. Tema se ogledala u hipotetskom pitanju – Gdje je nestala ženstvenost? A o čemu je u emisiji bilo riječi – ne znam. Najava Latinice u sebi je sadržavala ključne riječi poput ženstvenost, feminizam, partnerstvo s muškarcima. Tko je o tome u studiju govorio? Televizijska voditeljica Nataša Bebić Kalember koju znam jedino iz mazohističkog angažmana na Farmi Nove TV, potom redateljica Saša Broz, umirovljeni tv urednik i voditelj zabavnih emisija Saša Zalepugin,… Svi su redom govorili o ženstvenosti kroz kontekst fizičke pojave – frizure, šminke, odjeće. Tu je Broz u prvi plan stavljala sebe i to kroz vlastitu samouvjerenost, prepoznatljivu frizuru i crvenu šminku na pijedestalu. Osobno, njezinu bih ženstvenost (onako, na prvu) poistovjetila s hladnoćom zatvorskih čuvarica jer upravo svojim stilom takav dojam i ostavlja. Zalepugin je o ženstvenosti govorio iz perspektive muškarca. Dobro. Lijepo. Ali. Muškarca čija se supruga, a i on posredno, bave “stavljanjem ženstvenosti u funkciju”. Modna industrija, modeli, manekenke. Područje o kojem se zadnjih godina sve glasnije govori o eksploataciji žena.
Više pročitajte OVDJE !
3. Ivana Perić: ‘Seks i grad’ kao feministička TV Biblija?
Malo je serija koje su prikovale milijune žena za tv ekrane, izazvale potpunu histeriju i bespogovorna štovanja, postale nekakva vrsta religije. Seks i grad jedna je od tih. Kasnije je priča o četiri njujorške hip žene došla i do kino dvorana, nažalost svih ljubitelja filmske umjetnosti. Naslušala sam se svega i svačega od 1998. kada je serija ugledala svjetlo dana. Nazivali su je prekretnicom, inovativnom, spektakularnom. Sve od toga još bi mogla progutati, iako sama nikad ne bi koristila takve riječi, ali ono preko čega ne mogu preći je nazivanje Seksa i grada najvećim slavljem feminizma, pravom girl power serijom, ma feminističkom TV Biblijom. Kada je serija tek izašla, u opisu je stajalo da prikazuje “kako se nositi s etiketom ‘žena’ devedesetima”. Pa da vidimo… Čemu nas je to, kao žene, Seks i grad mogao poučiti?
{slika}
Četiri dotjerane žene, s istančanim stilom za modu žive ludim njujorškim životom, one jure od jutra do sutra, jako su zaposlene i uspješne u svojim karijerama, ali većinu vremena ih promatramo kako jedu salatu u prekrasnom novom in restoranu u gradu, pa ispijaju martinije u najluđem noćnom klubu, idu na masaže, jogu, itd. Da skratim priču, jer radnju serije svi znate, one su jednostavno površne i na čelima im piše materijalizam. Caps lock, potcrtano, boldano. Još je jedan pojam sveprisutan – seks. Carrie Bradshow knows good sex, upečatljiva je rečenica. Cure otvoreno pričaju o seksu, totalno su lude i mogu raditi ‘sve što rade muškarci’, što se posebno ilustrira na primjeru vragolaste Samanthe, koja je postala duhovna majka milijunima žena. Seks je glavni lajt motiv, Carrie o njemu piše, Samantha ga prakticira rekordan broj puta, Charlotte potiho sanja vlažne snove, Miranda želi pojebati bivšeg dečka. Sve se trude biti privlačne, sjajno izgledati kako bi dobile ono što žele, jer eto, žene trebaju izvrsno izgledati, žene su seksualni objekti. U uvodnoj špici Carrie stoji u haljetku, besprijekorna i nevina, poput kakve djevojčice kojoj treba zaštita. A onda prolazi bus sa reklamom za njenu kolumnu o kojoj piše o seksu. Jer Carrie zna što je seks. U svakom slučaju, radilo se o izgubljenoj djevojčici ili privlačnoj ženi koja zna sve o seksu (ona je sve to, vaaauuu), kako bi se ostvarila potreban joj je muškarac. I tako, šest dugih sezona, cure traže muškarca svog života. Skroz su neovisne, ali samo o muškarcima pričaju i ultimativni cilj je uhvatiti onog pravog.
Odgledala sam i seriju i filmove iz razloga što ne želim pričati o onome što nisam proučila i eto, došla sam do zaključka. Moj će biti mnogo konkretniji od onog kojeg bi vam ponudila Carrie. Seks i grad djeluje mi kao da sam upala u san Barbike. Što je otprilike ravno mojoj najgoroj noćnoj mori. Ona mašta o svom Kenu, farba si nokte, vješa nove opravice, i trača sa curkama. Eskapizam na djelu. ‘Oslobođene’ i ‘nepoterećene’ junakinje plitke su i površne idiotkinje. Ova serija slavi žene koliko god i seksističke reklame, šovinističke izjave ili pak Siniša Vuco.
Više pročitajte OVDJE !
4. Ana Maria Kezerić – O pobačaju i njegovoj (ne)dostupnosti
Prema studiji objavljenoj ovih dana u časopisu “Opstetricija i Ginekologija”, 97 % specijalista ginekologije i porodništva u SAD-u susreće se s pacijenticama koje žele učiniti pobačaj, no samo 14 % spomenutih liječnika voljno ga je i izvesti. Pitanje koje se nalaže kao nužno jest, zašto je to tako i čini li to pobačaj zbilja dostupnim ženama kao njihovo prirodno pravo na izbor ili ga pak svodi na minimum?!
{slika}
U SAD-u još uvijek ne postoje dovoljno jasni zakoni i “reproduktivna pravda” u bolnicama, klinikama, obitelji i praksi. Potrebna je javna rasprava o pobačaju, bazirana na životnom iskustvu i potrebama stvarnih ljudi koji traže pobačaj, a ne bezličju političke retorike, navodi portal feministing.com u komentaru ovih podataka. Tako se dešava da je za žene koje traže pobačaj, pronaći doktora koji je voljan obaviti postupak, lakše reći, nego učiniti. Ove godine, stanje je takvo da SAD imaju 80 novih ograničenja vezanih uz temu pobačaja, duplo više od prethodnog rekorda od 34 nova ograničenja iz 2005.godine, što sramotno narušava slobodu ženskog odabira. Također, rezultati prikupljeni iz anketa poslanih 1800 ginekologa/inja diljem SAD-a (od kojih je njih 1100 ponudilo valjan odgovor) prikazuju razlike u razmišljanjima između ženskih i muških liječnika/ca ginekologa/inja, gradskih i seoskih liječnika/ica, razlike prema religijskim afinitetima i sl. Tako će npr. 19 % ginekologinja biti spremno obaviti postupak pobačaj, dok je taj broj kod ginekologa nešto niži i iznosi 11 %. Spomenuti religijski afinitet vrlo je značajan i postaje dobar “indikator” spremnosti pojedinih liječnika da omoguće pobačaj ili ne. Pobačaj će poduprijeti 40 % liječnika židovske vjeroispovijesti, u usporedbi s tek 1 % evangelika. 9 % rimokatolika i članova Istočne pravoslavne crkve će najvjerojatnije odobriti pobačaj, kao i 27 % njih koji su se izjasnili da nemaju vjersku pripadnost. Još jedno od mogućih pitanja je, šalju li liječnici koji ne nude uslugu pobačaja pacijente svojim kolegama koji ih nude? Vjerojatno ne, ako se povode izjavom kardinala Alonsa Lopeza Trujilla, predsjednika Papinskog vijeća za obitelj: “Izopćenje iz Katoličke crkve kazna je za svakoga tko izazove pobačaj i za svakoga tko se s njime suglasi, dakle, za majku, liječnika, bolničara, a i oca ako je suglasan”. Prilično “oštro” poimanje jednog za jednog vjernika, no dobro, tko sam ja da sudim?! Ovdje će kako on kaže, suditi tek Bog, dok za to vrijeme, primjerice, u Portugalu, kriminalno se gone žene, liječnici i medicinske sestre koji su pomagali u pobačaju, a kazne za ilegalni pobačaj su 3-8 godina zatvora.
Više pročitejte OVDJE !
5. Lea Jurišić – Topovskim udarom na Thompsona
Jučer je održan prvi splitski prajd. Parada ponosa lezbijki, gejeva, bi, trans, queer osoba i podržavatelja i podržavateljica. Ovo je prvi put na području ex Yu regije da se prajd održao u gradu koji nije “glavni”. Podsjetimo, prvi prajd u regiji je održan 2001. u Ljubljani, iste godine slijedio je prvi beogradski prajd koji je krvavo ugušen i tek prošle godine ponovo je organiziran. 2002. prajd je održan i u Zagrebu. Prvi prajd koji se trebao održati ove godine u Podgorici otkazan je. Skopje i Sarajevo još čekaju svoj dan.
Split je jučer svoj dočekao, kamenjem, sadnicama, suzavcima, petardama, bocama, rajčicama, povicima mržnje i ostalim arsenalom.
Povorka je oko 14h krenula iz Đardina praćena jakim policijskim osiguranjem i nije se moglo naslutiti što će se događati 200ak metara južnije. Prolazeći splitskim kaletama dobar dio prolaznika je pozdravljao povorku, mahao i smješio se. Na ulazu u Marmontovu doslovce šok i nevjerica. Povici mržnje iz obližnjih ulica, bačen je i suzavac, lete boce. Povorka ipak ide dalje do početka ulaza na Rivu. Na Rivi kaos. Tisuće huligana, homofoba, mrzitelja viču, urlaju, gađaju…Povorka je prepolovljena i sudionici i sudionice praktički sami trče preko rive kao preko minskog polja, izbjegavajući projektile sa svih strana. Helikopter sve nadgleda. Hvala mu na tome.
Zašto je policija dozvolila da nasilnici priđu toliko blizu povorci i zašto nije zaštitila povorku već je pustila da na Rivi budu kao na streljani? Kriva procjena, reklo bi se.
Srećom nitko nije teže ozlijeđen, prajd se ipak održao, i to je najvažnije. Nakon kanonade na Rivi policija je izgrednike ipak izmjestila i program prvog prajda se nastavio, doduše u skraćenom izdanju.
A tko je sve bio na prvom splitskom prajdu i koga su to homofobi dočekali s povicima mržnje?
Pored lezbijki, gejeva iz Splita i ostalih krajeva Hrvatske, bile su tu i jake straight snage sa splitske kulturno-umjetničko-znanstvene scene, rodbina, prijatelji i ostali podržavatelji/ce.
{slika}
Ipak, najveće zanimanje izazvala je pojava popularnog pjevača Marka Perkovića Thompsona.
Njegovo prisustvo u 2D izdanju iznenadilo je i same organizatore/ice. Stoga smo popričale s Markom o njegovim dojmovima i razlozima dolaska:
-Marko otkud vi na prajdu, nismo znale da podržavate LGBT osobe?
Naravno, podržavam ljudska prava u svakom obliku, različitosti su naše bogatstvo. Ja sam vjernik, Bog je ljubav, a ovi ljudi žele samo da slobodno vole i budu voljeni, bez straha za vlastiti život.
-Dozvolite da primijetimo da u svom dosadašnjem radu niste pružali takvu podršku?
To se samo na prvi pogled čini, duboko suosjećam sa svim diskriminiranim osobama. Naime i ja sam dobar dio svog života proveo u ormaru. Sigurno se sjećate da sam svoju vezu sa Danijelom morao tajiti. Našu vezu također mnogi nisu odobravali, menadžeri ponajviše, ali iskusio sam na vlastitoj koži što znači biti neslobodan i ne moći javno pokazati svoju ljubav.
U svojim pjesmama sam višekratno progovarao o temama koje se tiču diskriminacije, čak sam čuo da se LGBT populacija pronašla u nekim mojim stihovima…
-Zaista? Možete nam malo pojasniti o kojim se pjesmama radi?
Evo, na primjer, “Geni kameni” propituje prijepore oko teorija da li se gej osobom rađa ili postaje, iako se iz pjesme može iščitati da je homoseksualnost genetski uvjetovana, to nije moj osobni stav, smatram da svatko ima pravo na izbor.
Pjesma “Stari se” govori o ageismu i kultu mladosti koji, kako čujem, vlada među određenim dijelovima gej populacije. Sve osobe, bez obzira na svoje godine, imaju pravo na ljubav. “Ne varaj me” se također naslanja na tu tematiku. Čujem da je gej zajednica u Hrvatskoj nekako mala i da se često događaju hm, kako da se izrazim “prevare”. Kako i sam stih kaže “ne varaj me sa golubom u rukama, sloboda je stvorena u mukama”, gej osobe su se teško izborile za svoja prava i trebaju biti ujedinjene i ne dozvoliti da se lako udalje jedne/i od drugih. “Prijatelji” i “Moj Ivane” također govore o pravim vrijednostima, podršci i zajedništvu koje nam je svima potrebno.
–U pravu ste, kada se dublje iščitaju vaše pjesme i tu se mogu naći naznake vaše otvorenosti i promišljanja tema koje se vežu uz ljudska prava i poštovanje različitosti?
Drago mi je da ste to uočili, primjerice u pjesmi “Vjetar s Dinare” tematizira se i pitanje razvoda, jednoroditeljskih obitelji, “brata koji je već veliki a nije se oženio” i sl. “Sude mi” je prilično eksplicitna u stihu “sude mi zato što volim svoje, volim najviše”, a danas na Rivi smo vidjeli kako je kada vam sude kamenjem i bocama. “Neću izdat ja” je pak pjesma posvećena ljubavi prema Bogu, mržnja je izdaja Boga, i tome sam nažalost danas svjedočio.
Više pročitejte OVDJE !
