U siječnju 2011. godine objavljen je oglas: ‘Vizualna umjetnica hitno traži bilo kakav posao’ i bilo je to sasvim dovoljno da privuče znatiželju brojnih ljudi. Iza oglasa se krije Milijana Babić, umjetnica koja je svoje školovanje završila u Južnoafričkoj Republici i Sloveniji, a danas djeluje kao dugogodišnja suradnica Internacionalnog festivala suvremene umjetnosti- Mesto žensk u Ljubljani i kao vanjska suradnica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Projekt ‘Tražim posao’ trajao je od siječnja 2011. do srpnja 2012. godine, a osim što predstavlja potragu za zaposlenjem istovremeno istražuje tržište rada, te odnos društva prema jednoj umjetnici, ženi i radnici. Oglas je ponajviše privukao interes muške populacije, a tijekom razgovara za posao koji su snimljeni i transkriptirani jasno se može čuti i pročitati kako poslovi aludiraju na seksualne usluge zapakirane u ponudu eskorta, druženja, masaže, pomoćnice u kući… Mnogi nisu niti birali riječi već su otvoreno nudili i tražili razne usluge od Milijane potaknuti znatiželjom koja se skrivala iza njenog oglasa.
“U lokalnom kafiću u koji zalaze samo muškarci, nisam se najbolje snašla. U jednom trenutku bila sam izvrijeđana i isprovocirana do suza. Gazdarica mi je rekla da se u ovom poslu s vremenom očvrsne.”
Profesionalni interes je izostao, ‘vizualna umjetnica’ se izgubila putem, a ostalo je samo ‘hitno traži bilo kakav posao’. Taj dio oglasa zaslužan je za iskustvo koje se baziralo na ponižavajućim poslovima s obzirom na zaradu, odnos prema njoj kao radnici i uvjetima rada. Nudili su joj se razni poslovi, od prodaje, punjenju kuverti, ugostiteljstva, a one koje je upisala u radni staž stečen ovim projektom potvrdili su sve stereotipe domaćeg tržišta rada gdje su bitne kvalifikacije za posao bile spol, godište i izgled žene.
“Mjesečna zarada po zgradi bila je 100 kuna bez obzira na veličinu. U slučaju zgrade od 12 katova za čije održavanje stanari sveukupno odvajaju 1200 kuna mjesečno, agencija zadržava razliku od 1100 kuna.”
Promijenila je više radnih mjesta, dijelila reklamne letke po gradskim četvrtima, prodavala ruže, radile u kafiću, čistila poslovne i stambene zgrade… Ovim iskustvom Milijana nije samo potvrdila koliko je ponižavajuće i teško raditi s obzirom na zaradu, već je pokazala stvarne uvjete rada u Hrvatskoj. Ekonomska kriza je osim kvalitete života smanjila i socijalnu pravdu, ukinula radnička prava i natjerala nas na svakodnevnu borbu za život dostojan čovjeku.
Umjetnici i umjetnice su prisiljeni/e tražiti dodatne poslove jer su honorari malo plaćeni ili kasne u isplati, a samo rijedak broj ljudi koji djeluju u umjetnosti može od svoje profesije živjeti. Upravo zbog tog razloga ovakvi projekti su od izuzetne važnosti. Umjetnički prostor nije samo mjesto za stvaranje i razvijanje ideja, već i osvještavanje društva. Svijet se neće u potpunosti promijeniti, ali svaki pomak je korak bliže svjetlu na kraju tunela.
Projekt je ostvaren u suradnji sa 7.Vox Feminae festivalom, a izložbeni prostor Galerije Nova i priču iza oglasa Milijane Babić možete pogledati do 30.11.2013.
