Iako nam je profesor muškarac, na diplomskom stupnju rodnih studija u mojoj generaciji nema nijednog muškog studenta. S obzirom na to da velik broj muškaraca sudjeluje u raspravama o rodnim pitanjima, ova se neravnoteža čini bizarnom.
Dobra je stvar to što se poslijediplomski stupanj rodnih studija ne upisuje kako bi se upoznalo muškarca, u mojoj diplomskoj klasi na Cambridgeu ima ih, naime, točno nula. Nema ih. Prema riječima voditelja studija dr. Andyja Tuckera, čini se da je ovo ipak neuobičajeno. U prethodnim trima generacijama, trećinu do četvrtinu onih koji su pohađali ovaj studij činili su muškarci, što je bolji odaziv nego na mnogim drugim programima rodnih studija.
Ni na londonskom Fakultetu ekonomskih i političkih znanosti (LSE) stanje nije puno bolje: od 85 onih koji pohađaju diplomski stupanj rodnih studija, samo je 8 muškaraca. Prošle je godine bilo 5 studenata i 84 studentice. Kao što dr. Jonathan Dean, profesor feminističke političke teorije na Sveučilištu u Leedsu, kaže: “Rodne i ženske studije i dalje velikom većinom pohađaju žene. Kad sam započeo rad u tom području, mislio sam da sam jedini muškarac koji se time bavi.”
Zašto dolazi do takvog nedostatka muških studenata? Pitanje je zanimljivo pogotovo zato što postoji toliko mnogo muškaraca koji su predavači na rodnim studijima. Naposljetku, to više nisu “ženski studiji” (osim na Oxfordu, između ostalih), što predstavlja promjenu koja se dogodila tijekom prošlog desetljeća kad su se u Ujedinjenom Kraljevstvu pojavili tzv. “rodni” studiji ciljajući na širu, kako žensku, tako i mušku publiku.
Ova neravnoteža zanimljiva je jer se događa u trenutku u kojem se čini da je više muškaraca no ikad prije, barem među mojim prijateljima, uključeno ili zainteresirano za rasprave o rodnim pitanjima. Na Cambridgeu su dvorane u kojima se održavaju govori koji se na neki način dotiču rodne problematike uvijek pretrpane, a gotovo polovicu publike čine muškarci. Pri tome nije važno radi li se o govoru studentice koja tvrdi da patrijarhat još uvijek tlači žene ili o sveučilišnoj debati o razlikama između muškog i ženskog mozga. Problem nije u tome što muškarci nisu zainteresirani. Međutim, kod mnogih i dalje postoji strah od “feminizma” i onih koji/e ga prakticiraju. I to je ono što treba mijenjati.
Jedan muškarac s kojim sam razgovarala, inače doktorand na studiju međunarodnih odnosa, rekao je: “Ne prepoznajem rodne studije kao neku vrlo važnu disciplinu. Mislim da su ženska prava važna, ali isto tako mislim da su na studijima poput ovih prekritični prema onome što oni sami nazivaju stvarnošću kojom dominiraju muškarci.”
{slika}
Drugi je student rekao da će izbjeći rodne studije, “iako bi mogli biti zanimljivi,” jer bi pretpostavke koje bi drugi stvorili o njemu, pogotovo o njegovoj seksualnosti, bile previše teške i neugodne za objasniti. “Da studiram rodne studije, ispalo bi da sam gej. Morao bih se cijelo vrijeme opravdavati, a postojale bi mnoge uistinu različite pretpostavke o meni. Imao bih problema s pronalaženjem djevojke.”
Jedan je, pak, student prizvao Drugi spol Simone de Beauvoir iz 1949. godine, kad je rekao: “Neću upisati rodne studije zato što sam ja muškarac i mi nismo drugačiji. Žene su te koje se smatraju drugačijima.”
Zapravo, muškarce se (kad ih ima) na rodnim studijima uopće ne mrzi kao živuće primjerke patrijarhata, već su jako cijenjeni. “Čini mi se da se studentice izuzetno zaštitnički odnose prema muškoj manjini u seminarskoj grupi,” ističe Anne Phillips, čelnica rodnog instituta na LSE-u. Ukupno jedna trećina onih koji pohađaju kolegij feminističke političke teorije profesora Jonathana Deana su muškarci i većina ih se “slaže ili suosjeća” s feminizmom. No, feminizam nije jedina tema rodnih studija. Jednako su važne teme maskuliniteta i naravno queer teorija. Prošle je godine student diplomske razine rodnih studija Tom Martin pokušao tužiti LSE zbog omogućavanja anti-muškog studija, ali je njegov zahtjev za tužbu bio odbačen.
Čini se da se profesor Tucker s Cambridgea ne uzrujava previše oko toga što ove godine nema muškaraca na studiju. “Želimo najbolje ljude. A ove se godine dogodilo da su najbolje osobe koje su mogle upisati rodne studije bile isključivo žene. Za nekoliko tjedana imat ćemo cijelu sesiju o muškosti. Važno je da se one koji pohađaju upozna s cijelim nizom teorija, što uključuje i teorije maskuliniteta, a to može biti uspješno naučeno, bez obzira na to ima li ili nema muškaraca u grupi.”
Možda. Ali ja sam sklonija složiti se sa studentom geografije koji mi je nedavno na večeri rekao: “U određenom trenutku muškarci će se morati uključiti, jer će u suprotnom cijela stvar propasti.”
Prevela i prilagodila: Jelena Tešija
