Peti Festival novoga cirkusa bio je popraćen izuzetno interesatnom konferencijom Žene i cirkus koja se odvijala 26. i 27. 11. u prostorima Akademije dramskih umjetnosti. Nakon pozdravne riječi moderatorice prvoga dana konferencije i predavačice drugoga dana, Jane Drašler, ravnatelj festivala Ivan Kralj je u svome predavanju pokušao dati ocrt samoga festivala i konferencije postavljajući pitanje postoji li uopće nešto takvo kao ženski cirkus? Što je zabavno u tradicionalnim točkama rezanja žene na dva dijela? Imaju li muškarci monopol na čudesno i njegov prostor par excellance-cirkus? Prisjećajući se žena koje su dale zamah pokretu novoga cirkusa Kralj je najavio i gostovanje kćeri prve francuske klaunice Annie Fratellini.
Kao što najava konferencije kaže, govornici su došli sa četiri kontnenta. Iako se uglavnom radi o antorpolozima i teatrolozima, prisustvovala sam i predavanju cirkuske artistice i redateljice Rose English koja je govorila o legendarnim jahačicama i njihovome odnosu s konjima koje su vrlo često i same trenirale, a pokušavajući zadrijeti u drevnu vezu te plemenite životinje s čovjekom.
Morana Čale, profesorica sa talijanistike na Filozofskome fakultetu sveučilišta u Zagrebu bavila se Marinkovićevom Glorijom, književno teoretske prirode bilo je i predavanje Anne Quentin, novinarke i predavačice na Sveučilištima Sorbonne novelle te Mansu kao i poznate kritičarke Nataše Govedić, koja je deridaovski paralelno intepretirala nastup umjetnice Angele Lourier, inspiriran obiteljskom poviješću mentalne bolesti, s tekstom Jacuesa Deridaa. Legitimitet takvome promatranju cirkusa upravo daje i predavanje Magali Sizorn, predavačice na Sveučilištu u Rouenu, koje promatra tendenciju artifikacije u novome cirkusu, ali i zamagljivanje rodne razlike.
Interdiscplinarnost skupa obogaćena je kroz rad antropologinje Jessice Kendall koja je i sama putovala i vježbala vještine s cirkuskim umjenicima istražujući značenje pokreta i pokretljivosti u cirkusu, a koristeći se u istraživanju metodama poput intervjua i promatranja, dakle, kvalitativnim, ali ipak empirijskim metodama. Slične je metode koristila i Jana Drašler, kao i Yoram Carmelli, predavač sa Svučilišta u Haifi u Izraelu.
Konferencija je obogaćena filmom o ženskome cirkusu u pravome smislu te riječi, autralskome Women’s Circusu koji je spomenula i Janet Davis, sudionica konferencije i izvanredna je profesorica Američkih studija i povijesti na teksaškom Sveučilištu u Austinu. Krilatica je ovoga cirkusa : Avion bez krila je raketa! , kao odgovor na onu staru da je cirkus bez životinja poput aviona bez krila. Čuveni australski cirkus Oz, predstavila je Peta Thait, profesorica drame sa sveučilišta La Throbe.
Predavanje Camille Dmakjaer bilo je obogaćeno i prikazivačkim elementom plesnog teatra, s obzirom na činjenicu da je znanstveni novak na kazališnim i plesnim studijima Odjela za muzikologiju na Sveučilištu u Stockholmu te da u svome terenskome radu treninra cirkuske vještine.
Zanimljiva, ali dugotrajna predavanja, osim pitanja i diskusija, začinio je “upad” klaunice Laure Herts koja inače na Festivalu izvodi predstavu A Won Woman Show.
