Prevela Ivana Ilić
Svi putovi u Mazar-e- Sharif afganistanskom glavnom gradu sjevera zemlje, vode u svetište Hazrat Ali; zeta proroka Muhameda.
Kao mjesto hodočašća, grobnica je veličanstvena, ali je okružena ogromnim, višekatnim trgovačkim centrima i bazarima otvorenima od zore do sumraka. Mazar je trgovački centar sjevernog Afganistana. Ovdje možete naći gotovo sve: indijski saris, turske cipele, robu za prodaju iz Irana, kinesku odjeću pa čak i alkohol prokrijumčaren iz Uzbekistana.
Daleko od velikih trgovačkih centara, između dvije prometne ceste u blizini Holy Shrine, nekoliko u burke odjevenih žena sa djecom proviruju kroz šarenu, tradicionalnu odjeću.
Ništa nije neuobičajeno u ovoj maloj trgovini, osim što je vlasnica žena. Jedina vlasnica trgovine u Mazar-e-Sharifu.
Raqiba Barmaki je bivša učiteljica, ali sada prodaje tradicionalnu odjeću za žene i djecu, pribor za jelo, sušeno voće i parfeme. Odjeću izrađuje kod kuće sa svojim kćerima, ali isto tako prodaje robu izrađenu od drugih lokanih žena koje same ne mogu prodavati svoj proizvod.
“Muškarci su bili neprijateljski nastrojeni kada sam otvorila dućan prije 2 godine,” kaže Raqiba, “mislim da su se sada naviknuli na mene. U mnogim obiteljskim obrtima vlasništvo nad dućanom nije namijenjeno ženi. Imam sreće što me suprug i djeca podržavaju”.
Prije nekoliko godina jedna je žena probala prodavati parfeme i kozmetiku na tržnici u Mazar-e- Sharifu, ali morala je odustati zbog neprijateljski nastrojenih pojedinaca.
U Afganistanu svega je nekoliko poslova koje mogu obavljati žene i obitelji u kojima nema muškaraca suočavaju se s oskudicom. One žene koje imaju sreće mogu pronaći posao kuharice ili pralje u gradovima, ali one koje nemaju sreće često završavaju kao prosjakinje.
Raqiba Barmaki govori da ne dolazi ženska klijentela u njen dućan samo kupovati.
“One traže savjet kako da započnu svoj posao, a neke čak traže da ih zaposlim” kaže.
No, trenutno, Raqiba ne može ponuditi nikakav posao u svom malom dućanu koji je jedva velik za dvoje do troje ljudi u isto vrijeme.
Raqiba je uložila $10,000 da otvori dućan i još se muči sa plaćanjem računa i najma.
“Sada ima manje kupaca. Oskudica, masovna nezaposlenost i nedavna kreditna kriza nas je jako pogodila” kaže. Unatoč problemima, ona ne žali nad svojom odlukom.
“Moj dućan nema najbolji položaj. Nije na glavnom tržištu, ali mi pomaže da prehranim i obrazujem svoju djecu te postanem neovisna. Žene se osjećaju ugodno i slobodno kada kupuju ovdje. Mjere odjeću, naručuju rublje i druge stvari. Takvo nešto ne rade u drugim dućanima.” dodaje.
U glavnom gradu Kabulu, ima više žena koje vode dućane unatoč strahu za svoju sigurnost.
Nestabilnosti u južnom Afganistanu utjecale su na sjeverni Afganistan također.
Prije samo par godina mnoge žene su se osjećale slobodnima da izlaze samo sa maramom na glavi. Sada su se mnoge od njih vratile na tradicionalnu odjeću- burke.
Starija žena, posjećujući Raqibain dućan, rekla je da mnoge žene izrađuju tepihe, ukrašavaju odjeću ili peku kolače i torte; ali ne znaju kako započeti vlastiti posao.
“Uvijek su muškarci ti koji imaju kontrolu. Kada bi postojalo više žena sa vlastitim dućanima kao Raqiba tada bi i druge žene mogle prodavati svoju robu” kaže.
Raqiba se u međuvremenu nada što skorijem napretku.
“Želim proširiti posao i unajmiti veće mjesto u jednom od velikih trgovačkih centara. Trenutno ne mogu platiti potrebnih $3000 (£1,800) mjesečne rate.”
Takve ambicije se čine daleko mnogim ženama u Afganistanu, ali drugi bi mogli slijediti primjer Raqibe Barmaki i time doprinijeti Mazar e Sharifovoj reputaciji kao trgovačkog centra u sjevernom Afganistanu.
