Kad nas se prije godinu dana više od 2.000 okupilo u hodu za bolju Rijeku i bolju Hrvatsku, snaga zajedništva koje je potakla jedna ideja i riječ – sloboda – u gradu se osjećala još dugo nakon okupljanja.
No, od prošlogodišnjeg Hoda za slobodu, kada smo se u velikom broju okupile/i kako bi pokazale/i jedinstvo u obrani naših prava i sloboda, Hrvatska je odlučila otići u suprotnom smjeru.
Protekla godina proletjela je u nizu političkih afera, ideoloških prepucavanja, povijesnog revizionizma, religijske indoktrinacije i katastrofalnih ekonomskih politika. Čini se kao da je ova država odustala od nas “malih” i javni i politički prostor prepustila onima koji lažu, kradu, manipuliraju, otimaju, zabranjuju i diskriminiraju.
Nismo prošle/i nezapaženo ni u međunarodnim vodama pa se o velikom broju aktualnih društveno-političkih događanja u Hrvatskoj piše s otvorenom zabrinutošću što jedna mala zemlja, s toliko prirodnih ljepota i resursa, propada pod težinom korupcije, otvorenog koketiranja s propalim ideologijama i nebrige za vlastiti narod.
U moru problema koji nas muče, hrvatsko društvo suočava se i s rastućim religijsko-političkim pokretom koji kroz katoličku doktrinu i ekstremističke stavove ureduje ovo društvo isključivo po svojim standardima, otpisujući i napadajući sve što je sekularno, znanstveno i moralno neovisno od religijskog svjetonazora. Taj pokret ne ostavlja prostora za suživot već je isključiv i beskompromisan i ovo društvo dijeli na “svoje” protiv “njihovih”, istovremeno ignorirajući sve stvarne potrebe ovog naroda. Deklarativno se bori za život nerođene djece, a da ona živuća gladuju, umiru od bolesti jer su lijekovi i liječenje preskupi, njihova starija braća i sestre odlaze iz ove zemlje, a njihovi roditelji dobivaju otkaze ili su izrabljivani.
Od realnijih problema pitanja naših radnih mjesta i urušavanja gospodarstva, mi se moramo baviti zaštitom naših temeljnih prava i sloboda, štiti svoje pravo na ljubav, na obitelj, na zajedništvo. Moramo se boriti za svoje pravo na život u slobodi od nasilja i prisile, za život u slobodi od diskriminacije, za jednakost i ravnopravnost.
Ako nam uzmu naša prava, uzimaju nam i naša radna mjesta, uzimaju nam i naše domove i mi više nismo slobodni ljudi! I zato je ovaj Hod za slobodu naš vapaj, ali i proglas – mi svoje slobode ne damo!
Ove godine moramo još glasnije reći NE svima koji/e slobodu žele prilagoditi svojim interesima! Moramo još borbenije reći NE svima koji/e žele ograničiti ljudska prava! Rijeko, ostani grad koji misli, koji djeluje i koji se odbija pokoriti upitnim i samoprozvanim autoritetima!
