Iako nam se svakodnevica pod pandemijom prisilno izmijenila te je kulturni sektor u potpunosti onemogućen djelovati kroz uobičajene kanale, isti nije posustao u nalaženju novih kreativnih rješenja.
U sklopu projekta “Budućnost političkog performansa” kojim Domino obilježava hrvatsko predsjedanje Vijećem EU, a u okrilju programa “Prema otvorenoj, pravednoj i održivoj Europi u svijetu – Projekt predsjedanja EU 2019.-2021.” održat će se performans Josipe Bubaš “Trokut#2”.
Demografija je jedna od tema hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Plodnost i politika, patrijarhat i prekarijat, dom i država, rod i spol, obiteljsko nasilje i stambeno pitanje, seksualnost kao zadovoljstvo i/ili funkcija. Kontradikcije nastale mahom kao posljedica manjkavih ekonomskih poteza, obrazovanja i društvenih običaja, nepravde i nebrige, a koje bi trebale biti riješene jednokratnim poticajima i mjerama.
Pozivamo sve da do 29. travnja 2020. na adresu josipabubas@gmail.com pošalju novinske članke, privatne priče i fotografije koji govore o demografskim mjerama, rodnoj politici, obiteljskom nasilju, stambenom pitanju, pravu na abortus, i ostalim temama koji se tiču pitanja položaja žene u društvu, te regulacije nataliteta i obitelji. Mogu biti osobna iskustva ili javno izrečeni stavovi koje smatrate značajnima ili frustrirajućima, a odražavaju ekonomsku i društvenu klimu koja utječe na vaše stavove ili emocije.
Na mjestu koje povezujete uz određenu priču (bila to institucija, stan, park…), kredom, rižom, brašnom, bilo čime nacrtajte obrnuti trokut, fotografirajte ili snimite i pošaljite na navedenu e-mail adresu.
“Umjesto tradicionalnih krijesova, na 1. maj od priča i članaka složit ću obrnuti trokut na Savskom nasipu koji ću ritualno zapaliti. 1. maj, osim što je praznik rada, je istovremeno i dan između proljetnog ekvinocija i solsticija i u nekim se kulturama slavi kao dan plodnosti, pri čemu se također pale krijesovi”, najavila je autorica.
Seksualnost kao snaga, a ne funkcija u performansu je upisana u obrnuti trokut koji je drevni simbol snage ženske seksualnosti, a u kojem ovom prilikom ritualno palim društvene viškove i negativnosti.
Naziv performansa autorica preuzima od poznatog rada Sanje Iveković iz 1979. godine. U tom je radu trokut zatvorio komunikacijski niz između umjetnice, snajperista na vrhu zgrade i policajca na ulici, pri čemu je čin ženskog samozadovoljavanja predstavljao prijetnju muškom autoritetu i državi. Slučajnost je da je ta komunikacija također bila upisana u obrnuti trokut.
Josipa Bubaš je performerica i plesačica iz Zagreba, a uz autorski rad, bavi se izvedbenom teorijom i praksom. Kao izvođačica i koautorica sudjelovala je u različitim projektima u hrvatskoj i inozemstu. Bubaš je doktorirala na Odsjeku za Interdisciplinarne humanističke znanosti na Sveučilištu u Zadru s temom Tjelesnost izvedbe i izvedba tjelesnosti.
