U medijima je (Večernji list 12.9., T-portal 13.9., HTV 1 Dnevnik 13.9.) objavljena vijest o tome da je jedna turistička agencija osmislila rutu u kojoj turiste vodi “putovima najpoznatijih bludilišta” u gradu Zagrebu na način da glumica kao “zanosna kurtizana” posjetiteljima “rasplamsa maštu” dok ih “svojim stasom, glasom i plesom mami sočnim tračevima iz života noćnih dama”. Podsjećam sve koji smatraju da u prostituciji postoji nešto glamurozno, nešto što treba glorificirati i promovirati kao bezopasnu zabavu u kojoj podjednako uživaju i muškarci i žene, da je prostitucija bila i ostala veliki društveni problem, da je oduvijek vezana uz nasilje nad ženama i trgovinu ljudskim bićima radi seksualnog iskorištavanja te da je važna sastavnica međunarodnog kriminala.
Onima koji smatraju da je ovakva turistička ponuda dobrodošla te da trebamo odbaciti “lažni moral” i krenuti putovima “nekoć liberalnog grada”, kao što je to naglasila novinarka HTV-ovog Dnevnika, skrećem pažnju na činjenicu da su istraživanja diljem svijeta pokazala da prostitucija nikada nije slobodni odabir, da žene u prostituciji završavaju zbog siromaštva, neobrazovanosti, beskućništva, ovisnosti o drogama ili alkoholu te osobnim sudbinama ispunjenima često najtežim oblicima nasilja u obitelji od najranije dobi. Prisiljene da se odaju prostituciji, često da ne bi umrle od gladi, da bi sebi i djeci osigurale kakvu takvu egzistenciju ili zato što nisu znale i ne znaju za bolje i za drugačije ponašanje od nasilja nad sobom, prostitutke su tijekom života doživljavale i doživljavaju razne oblike nasilja, od batina do silovanja, ponižavanja od strane muškaraca, ali i društva u cjelini, od omalovažavanja do fizičkog, mentalnog i seksualnog zlostavljanja. Mnoge prostitutke su patile i pate od post traumatskog sindroma, neprekidno izložene spolno prenosivim bolestima, neželjenim trudnoćama, a već desetljećima i zarazi HIV-om.
Budući da je prodavati priču o veselim kurtizanama koje, veselo i prpošno poput glumice iz turističke ponude, pružaju “dobar provod” muškarcima, rodno potpuno neosviješteno i u suprotnosti s načelima promoviranja ravnopravnosti spolova, koja je jedna od vrednota zapisana u sam Ustav RH, i obaveza svih društvenih subjekata, preporučujem turističkoj agenciji koja se domislila ovakve profitabilne ture, kao i novinarima i novinarkama koje su ju promovirale, da se bolje educiraju o prostituciji kao društvenom, ekonomskom, socijalnom pa i zdravstvenom problemu kao i o položaju žena u prostituciji čiju patnju trivijaliziraju i ismijavaju ovakvim turističkim ponudama I podržavajućom medijskom reklamom.
Za početak, onima koji zarađuju “rasplamsavajući maštu” turista lažnim prikazom patnje tisuća žena koje su bile prisiljene trpjeti muško nasilje i društvenu osudu, preporučujem da pročitaju znanstveni članak “Ženska prostitucija u Zagrebu između 1899. i 1934. godine”, autora Tomislava Zorka, (objavljen 2006. godine u Časopisu za suvremenu povijest, Vol.38, No.1 )., koji u zaključku navodi, citiram:
“Prostitucija je u Zagrebu bila prisutna pojava. Njezini uzroci su, između ostalog, ležali u nejednakosti, neimaštini, neobrazovanosti i teškoj gospodarskoj situaciji. Kako je grad Zagreb početkom XX. stoljeća i tijekom Prvoga svjetskog rata bio sve veći, to je i prostitucija uzimala većeg maha. Gradska uprava prihvatila je prostituciju kao nužno zlo i pokušavala je nad njom imati policijski i zdravstveni nadzor. Pokušaji da se prostitucija legalizira, prvo javnim kućama – bludilištima, a zatim preko samostalnih prostitutki razmještenih po gradu, pokazali su sve nedostatke. Žene u javnim kućama bile su fizički, psihički i materijalno iskorištavane, a samostalne prostitutke su ubrzo dobile muškarce zaštitnike tzv. makroe. Uz to su ponekad znale svojim ponašanjem izazivati građanski moral. Kako se uočila određena povezanost prostitucije i spolnih bolesti, nije se mogao pronaći niti učinkovit zdravstveni nadzor koji bi spriječio ili barem smanjio prisutnost spolnih bolesti. Uz to, dopuštena prostitucija potpomagala je širenje trgovine ženama, a pravosudna vlast nije imala prave načine sprečavanja i kažnjavanja. Legalizacija prostitucije nije smanjila ni opsege tajne ili ilegalne prostitucije kojom su se neke žene bavile povremeno ili stalno. Zagreb je stoga poput mnogih europskih gradova toga vremena tražio razne načine kako da nadzire ili zaustavi prostituciju. Konačno se uvidjelo da je najbolje rješenje zabrana i kriminalizacija prostitucije kao i svih radnji vezanih uz nju
