Što je potaknulo toliko Indijaca i Indijki na prosvjede nakon silovanja dvadesettrogodišnje studentice u autobusu u New Delhiju? Nije samo činjenica da je to zločin: u Indiji je silovanje odavno depresivno često kazneno djelo. Nije ni bijes zbog kobnih unutarnjih ozljeda koje je zadobila nesretna djevojka, a nanesene su joj željeznom šipkom i udarcima šest muškaraca optuženih za napad: Indijke su daleko više osjetljive na nasilne napade. Razlog zbog kojeg su ljudi izašli na ulice jest taj da se rastuća srednja klasa u Indiji ujedinjuje kako bi se njen glas mogao čuti, piše časopis Time.
UN-ov šef za ljudska prava prozvao je silovanje u Indiji ‘nacionalnim problemom’. Silovanja popraćena smrću (najčešće samoubojstvom) rutinski su navedena u indijskom tisku, iako se zapravo dogodi mnogo više napada, no oni ostanu neprijavljeni. Delhi ima očajnu, ali zasluženu reputaciju nesigurnog grada, pogotovo za siromašne i žene iz niže kaste. Zbog seksualnog nasilja u selima, premda rijetko prijavljenog, djevojke i žene čuvaju se u zatvorenom nakon mraka, piše Time. Kako mladi muškarci migriraju po slamovima, njihovo predatorstvo ostaje bez nadzora. Broj optužnica za silovanje je jako mali, a donesenih presuda još i manje – kao i u mnogim zemljama. Mnoge će možda iznenaditi što se u samom vrhu po broju prijavljenih silovanja našla Australija, Švedska, Belgija, pa čak i Slovenija te mnoge razvijene zemlje, dok se Indija nalazi pri dnu. No razlog je jednostavan – razvijene zemlje imaju i razvijeniju svijest o problemu silovanja. Možda ovaj brutalan zločin napokon potakne Indijce da promijene svoje stavove.
Položaj žena u Indiji, pogotovo ako žive na sjeveru zemlje, posebno je težak. Studije i statistika pokazuju da je Indija općenito na dnu ili blizu dna što se tiče položaja žena. UN-ov indeks iz 2011. objedinio je pojedinosti o ženskom obrazovanju i zapošljavanju, broju žena u politici, seksualnosti i zdravlju majki i više. Na temelju tog indeksa Indija je rangirana kao 134. od ukupno 187 zemalja, čak gore od Saudijske Arabije, Iraka ili Kine. Indijski popis stanovništva potvrdio je nerazmjeran odnos spolova među novorođenčadi u mnogim državama, budući da roditelji koriste ultrazvuk kako bi otkrili spol fetusa, da bi u slučaju ženskog djeteta žena mogla pobaciti. U Indiji nestaju milijuni ženske novorođenčadi, a diskriminacija se nastavlja tijekom cijelog života. Dječaci u selima obično su hranjeni bolje nego djevojčice, a vjerojatnije je da će im biti omogućeno obrazovanje. Mnoge indijske mladenke još uvijek plaćaju miraz. Zlostavljanje se nastavlja i nakon preseljenja u dom s proširenom obitelji svojih muževa.
Usred tog mora bijede, anonimna studentica medicine isticala se uglavnom zato što je bila predstavnik indijske srednje klase u nastajanju. Nesretna djevojka bila je brutalno pretučena i silovana sat vremena te izbačena iz autobusa u New Delhiju 16. prosinca, kada se vraćala s rane večernje projekcije filma ‘Pijev život’. Bila je s prijateljem, mladim inženjerom. Radila je ono što rade ljudi poput nje diljem svijeta svake noći u tjednu, ona je bila prijateljica, sestra ili kći cijele društvene skupine. Napad na nju je izazvao masovne demonstracije u Indiji koje su prerasle u nasilne sukobe policije i prosvjednika.
Snaga njihove reakcije znači da bi nešto dobro moglo proizaći iz ovog zločina. Nema razloga misliti da je Indija predodređena za zlostavljanje žena. Najveća religija u Indiji, hinduizam, relativno je tolerantna prema njima. Indija već ima liberalan ustav i niz progresivnih zakona, primjerice protiv selektivnih pobačaja i protiv miraza. Zemlja čak ima svoje uzore: pristojnu brojku žena u visokoj politici, među državnim službenicima, sucima i novinarima.
Kako se Indija mijenja od siromašnog, pretežno ruralnog mjesta u urbano, bogatije i moderno, više žena će učiti, imati plaćene poslove i same će odlučivati za koga će se udati ili hoće li se razvesti i gdje će živjeti. Mnoge obrazovane, povezane i aktivne Indijce razbjesnio je neuspjeh političara da se brine o njima. Ovaj skandal može biti prvi korak na putu da policija silovanje shvati ozbiljno i da se provode zakoni kojima se štite žene.
No put će biti dug. Nasilje nad ženama odraz je onoga kako društvo tretira žene. Stavovi su, dakle, važni. Indijska filmska i glazbena industrija, na primjer, treba prestati s prikazom muškarca koji napada žena kao mačo junaka. Mediji trebaju prestati koristiti fraze poput ‘zadirkivanja’ kad to zapravo znači seksualno uznemiravanje. Obitelji žrtava seksualnog zločina trebaju živjeti s manje osjećaja sramote i poraditi više na tome kako progoniti prekršitelja. Šteta je što je toliko mladih žena moralo trpjeti i umrijeti da bi se promijenili stavovi o silovanju, zaključuje Time.
{slika}
