Obzirom da je ponovo u tijeku proces smanjivanja broja državnih službenika i službenica te
namještenika i namještenica u Ministarstvu obrane, ministar Ante Kotromanović u skladu s Uredbm Vlade Republike Hrvatske donio je Odluku o visini otpremnine za državne službenike i službenice te namještenike i namještenice MORH-a i oružanih snaga RH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjena snaga (NN 29/12) kojom je omogućen sporazumni prestanak službe odnosno radnog odnosa uz poticajnu otpremninu.
Međutim, ova Odluka je sporna i neprovediva u praksi iz nekoliko razloga: zbog ravnopravnosti
službenika i službenica te namještenika i namještenica nije navedeno ograničenje navedenih
prava niti prema jednoj kategoriji – struci državnih službenika/ca te namještenika/ca, zatim nije navedeno ograničenje po kojem se državni službenic/ice te namještenici/ce ne mogu ponovno zaposliti u roku od tri godine ukoliko su dobili poticajnu mirovinu, i treće, ali ne manje bitno, odluka je diskriminirajuća po spolu na štetu žena.
Kada je riječ o rodnoj diskiminaciji, sporna je točka VII Odluke koja je u koliziji sa Zakonom o radu, Zakonom o mirovinskom osiguranju te Zakonom o ravnopravnosti spolova.
Obzirom na uočene nepravilnosti, nekoliko djelatnica MORH-a uputilo je ponajprije upite
Pravnoj službi MORH-a, no kako su sve redom dobile odbijenice, odnosno tek šturo objašnjenje
da se model poticajne otpremnine odnosi isključivo na muškarce životne dobi od 60 godina i 6
mjeseci i više, one su se obratile Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.
Uvidom u prikupljenu dokumentaciju, a kako bi utvrdila činjenično stanje, Pravobraniteljica je
u nekoliko navrata slala upite MORH-u i tražila konkretne odgovore na 14 pitanja. MORH je
tek nakon trećeg upita dao šturi odgovor samo na jedno postavljeno pitanje i to ono koje se
odnosi na pravnu osnovu spornog sustava otpremnina nabrajajući prvo odredbe osporavane
Odluke, a potom odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje se odnose na način stjecanja
prava na mirovinu propisanu za muškarce i žene. Drugim riječima, MORH nije dao na uvid niti
jedan zatraženi statistički podatak te je svojim dopisom Pravobraniteljici odbacio sve pritužbe
radi diskriminacije pozivajući se prvenstveno na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.
Dakle, MORH nije podastro niti jednu činjenicu, niti jedan dokaz da nije bilo diskriminacije.
Tijekom utvrđivanja činjeničnog stanja Pravobraniteljica je došla do nekoliko bitnih i neospornih činjenica.
MORH je svojom Odlukom, odnosno sustavom otpremnina diskriminirao žene na način da je
prema ženama koje su napunile 60 godina i 6 mjeseci života pristupao različito nego prema
muškarcima istih godina koji su obavljali isti posao, odnosno posao jednake vrijednosti.
Nadalje, neodgovaranjem na upite Pravobraniteljici, odnosno šturim odgovorom tek na
jedno od postavljenih 14 pitanja, MORH je postupio suprotno čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju
diskriminacije jer nije podastro niti jedan uvjerljiv razlog da se ne radi o diskriminaciji.
Stoga, ovdje se radi o izravnoj diskriminaciji jer ovakvom Odlukom žene ne dobivaju ista prava/
otpremninu za jednak rad kao i muškarci.
MORH se u svoju obranu služio jedino opravdanjem da je pravo na mirovinu određeno
Zakonom o mirovinskom osiguranju prema kojem muškarci stječu pravo na redovnu mirovinu s navršenih 65 godina života dok žene isto pravo stječu ranije ovisno o rasporedu ujednačavanja
mirovinske dobi za žene i muškarce. U trenutku relevantnom za ovaj slučaj, žene su pravo
na mirovinu stekle s navršenih 60 godina i 6 mjeseci života. No, MORH smatra kako različito
postupanje prema ženama i muškarcima u pogledu pristupa poticajnih otpremnina ne proizlazi
iz sporne Odluke per se već iz volje zakonodavca koji je definirao mirovinsku dob na različit
način za žene i muškarce. Ovakav argument nije održiv iz niza razloga.
Prvo, prema čl. 13. Zakona o ravnopravnosti spolova i čl. 83. Zakona o radu zabranjena je bilo
kakva mogućnost ograničavanja načela jednakosti plaća žena i muškaraca.
Dakle, različito postupanje prema ženama i muškarcima u pogledu mirovinske dobi je iznimka
od temeljnog načela jednakosti u postupanju prema ženama i muškarcima koju je zakonodavac
izričito ozakonio isključivo za pitanje mirovinske dobi. Zakon o mirovinskom osiguranju niti bilo
kojim drugi zakonski akt nigdje ne navodi kako je dozvoljeno širiti doseg te iznimke na neka
druga pitanja osim pitanja mirovinske dobi.
Kada je ustrojavao sporni sustav poticajnih otpremnina, MORH je bio svjestan kako je
mirovinska dob još uvijek različito uređena za žene i muškarce te će slijedom ove općepoznate
činjenice ženama određene životne dobi biti onemogućen pristup poticajnim mirovinama
isključivo zato jer su ženskog spola. Drugim riječima, odluka MORH-a bila je uvjetovana spolom
određenog dijela zaposlenih. Zakonodavac ne samo da nije tražio od MORH-a da svoj sustav
otpremnina ustroji na sporni način već je izričito zabranio spolnu diskriminaciju u pogledu plaća.
Drugo, nije sporno da je sam Zakon o mirovinskom osiguranju problematičan s aspekta
ustavnog jamstva jednakosti spolova upravo zbog činjenice da različito određuje mirovinsku
dob za žene i muškarce. Stoga, zakonodavac se, sukladno Odluci Ustavnog suda Republike
Hrvatske obvezao da će u razumnom roku uskladiti mirovinsku dob za oba spola. Ustavni sud je
našao kako različito postupanje u pogledu mirovinske dobi žena i muškaraca predstavlja spolnu
diskriminaciju suprotno čl. 14. Ustava.
Dakle, razlozi koji trenutno dopuštaju različito postupanje u pogledu mirovinske dobi ni na
koji način nisu primjenjivi na pitanje pristupa poticajnim otpremninama.
Treće, čl. 3. Zakona o ravnopravnosti spolova izričito obvezuje sva tijela izvršne vlasti da u svim
fazama planiranja, donošenja i provedbe pravnih akata, odluka ili akcija ocjenjuju i vrednuju
učinke tih akata, odluka ili akcija na položaj žena, odnosno muškaraca radi postizanja stvarne
ravnopravnosti žena i muškaraca. Dakle, upitno je da li je MORH uopće proveo ikakvu analizu
o učinku Odluke prije nego je samu Odluku donio, a što je bio dužan provesti temeljem čl. 3.
Zakona o ravnopravnosti spolova.
Formalno gledajući, osporavanim modelom poticajnih otpremnina MORH nije svojim
zaposlenicima i zaposlenicama uskratio prava koja im je osigurao zakonodavac u pogledu
mirovinskih prava. Zaposlenice Ministarstva s navršenih 60 godina i 6 mjeseci života i dalje
mogu samostalno birati žele li ostati na tržištu rada ili otići u zajamčenu redovnu mirovinu.
Ako se odluče za redovnu mirovinu osporavani sustav otpremnina MORH-a jamči im pravo na
otpremninu u iznosu od tri proračunske osnove. No, diskriminacija nije jednodimenzionalna
pojava. Istina je da MORH ni na koji način nije ograničio mirovinska prava žena niti ih sili da
napuste svoje radno mjesto. No, to niti nije srž problema.
Ključno pitanje je povećava li MORH zaposlenicima muškog roda kroz sporni model poticajnih
otpremnina mogućnost izbora u pogledu sudjelovanja na tržištu rada i time dodatno ojačava
njihov već ionako povoljniji položaj u odnosu na žene. Jednostavna analiza učinaka spornog
modela ukazuje da je tome tako odnosno da je sporni model poticajnih otpremnina duboko
promijenio odnos koji je na tržištu rada između žena i muškaraca postavio zakonodavac.
U Republici Hrvatskoj žene moraju u mirovinu kada napune 65 godina života baš kao i muškarci. Njihovo pravo je sudjelovati na tržištu rada i za svoj rad primati plaću do tog trenutka. Nakon
tog trenutka mogu sudjelovati na tržištu rada samo ako se to izričito dogovore s konkretnim
poslodavcem u razdoblju koje njemu odgovara. Također je nesporno kako žene koje su navršile
60 godina i 6 mjeseci imaju mogućnost odlaska u redovnu mirovinu. To je njihovo pravo. To nije
njihova obveza. Uskraćujući im mogućnost izbora poticajne otpremnine odnosno dovodeći ih
pred znatno uži izbor između odlaska u mirovinu prije 65. godine (koja nosi niži iznos mirovinske
naknade) i ostanka u radnom odnosu model poticajnih otpremnina MORH-a im značajno
ograničava to pravo.
Osim toga, sporna Odluka dozvoljava manipulaciju, na način da muškarci mogu uzeti
otpremninu od nekoliko desetaka do stotinu tisuća kuna (zatraženi podatak MORH nije
dostavio na uvid Pravobraniteljici) te se ponovno zaposliti u samom MORH-u i tamo dočekati
redovnu mirovinu.
Nadalje, nepobitno je kako je sporni model poticajnih otpremnina doveo u različiti položaj žene
i muškarce, jer u spornom modelu pristup poticajnim otpremninama de facto ovisi o činjenici
rodne pripadnosti.
Drugo, otpremnina predstavlja oblik plaće za obavljeni rad. Jednakost plaća za jednak rad
bez obzira na spol i rod je jedno od temeljnih jamstava koje proizlazi iz ustavne vrednote
ravnopravnosti spolova i od kojeg nije dopuštena nikakva iznimka.
Treće, čak i vrlo osnovna rodno-osviještena analiza lako pokazuje kako su učinci ovog modela
otpremnina pogubni za žene. S jedne strane, model muškarcima značajno povećava mogućnost
izbora u pogledu njihovog daljnjeg sudjelovanja na tržištu rada, a istu korist u potpunosti
uskraćuje ženama u dobnoj skupini od 60.5-65 godina odnosno pruža u neusporedivo užem
opsegu ženama u dobnoj skupini od 55.5-60.5 godina. Time sporni model poništava bilo kakve
pozitivne učinke za ravnopravnost spolova koji možda proizlaze iz Zakona o mirovinskom
osiguranju. S druge strane, sporni model također značajno povećava jaz u plaćama između žena
i muškaraca.
I četvrto, sporni model možda ima legitimni pa čak i hvalevrijedan cilj na papiru, ali taj cilj u
stvarnosti nije sposoban ostvariti. U tom smislu on ne zadovoljava čak niti načelo razmjernosti.
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako sporni model poticajnih mirovina MORH-a
predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spola suprotnu jamstvu jednakih plaća za rad
jednake vrijednosti žena i muškaraca iz čl. 13. st. 4. Zakona o ravnopravnosti spolova i jamstva
zabrane izravne diskriminacije iz čl. 7. istog Zakona odnosno čl. 83. Zakona o radu.
O svemu ovome upoznat je i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, koji se također očitovao o ovim problemima i zatražio žurno postupanje svih
nadležnih državnih tijela. No, sporno je i to što se sve ovo događalo u proljeće prošle godine, no
do danas konkretnih pomaka još nema.
