Prema najavama Ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, kao i Ministra rada Marina Piletića do kraja rujna* Vladi RH trebao bi biti predstavljen novi Zakon o strancima (1,2). Tome je prethodilo javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona. Ono je održano od 28. veljače do 14. ožujka i izazvalo je veliko zanimanje javnosti (1,2,3).
Zakonom o strancima obuhvaćene su sve osobe koje nisu državljani EU, Kneževine Lihtenštajn, Kraljevine Norveške, Republike Island i Švicarske Konfederacije, a imaju državljanstvo treće zemlje ili su osobe bez državljanstva. Njime se propisuju uvjeti njihovog ulaska, kretanja, boravka i rada u RH.
S obzirom na to da u Hrvatsku zadnjih godina pristiže veliki broj ljudi upravo iz tih zemalja, te prema statističkim podacima MUP-a broj izdanih dozvola za boravak i rad stranaca neprestano raste, ne iznenađuje značajan interes javnosti za odredbe novog Zakona.
Bitnu izmjenu ovaj Zakon doživio je 2021. kad je u potpunosti izmijenjen sustav odobravanja zapošljavanja stranih radnika i radnica. Naime, umjesto godišnjeg kvotnog sustava, uveo se sustav testa tržišta rada. To je izazvalo priličan broj negativnih reakcija (1,2,3). Takav sustav zapošljavanja zadržan je i u prijedlogu novog Zakona, no novim odredbama puno detaljnije se propisuju obaveze poslodavaca.
Što je novo u Zakonu?
Od poslodavaca će se tražiti da imaju određen omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika/ica. Do sad je bila obaveza imati zaposlenog najmanje jednog državljana/ku RH ili s područja EU u kontinuitetu 6 mjeseci, sada će biti godinu dana. Također, strane državljane/ke neće moći zaposliti poslodavac koji je pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te područja opće sigurnosti.
Uvodi se obaveza dostave dokaza o kompetencijama stranih radnika i za deficitarna zanimanja što dosad nije bila obveza. Za nedeficitarna zanimanja, svaki poslodavac koji zapošljava do 250 zaposlenika/ica može podnijeti samo recipročan broj zahtjeva za radne dozvole radnika trećih zemalja prema domaćim zaposlenicima. Konkretno, koliko zapošljava hrvatskih državljana, toliko smije zaposliti i stranih.
Najveća promjena odnosi se na dužnost poslodavca da izda novčanu zadužnicu za svakog državljanina/ku treće zemlje koji/a ulazi u Republiku Hrvatsku na temelju vize. To znači da kada radnik/ica dobije dozvolu za boravak i rad, ali ga hrvatski poslodavac na kraju ne angažira, ili mu uruči otkaz ne krivnjom djelatnika/ice, morat će u državni proračun uplatiti prosječnu mjesečnu bruto plaću. Iz toga će se potom financirati trošak povratka radnika/ice u matičnu zemlju. Da bi se ovakva jamstva osigurala, poslodavac koji namjerava zaposliti radnika/icu iz trećih zemalja (ne iz regije) obvezuje se unaprijed izdati zadužnicu u korist RH, Ministarstva unutarnjih poslova. Odnosno, obvezuje se dostaviti ju nadležnoj policijskoj upravi ili postaji.
Do sada su osobe pristigle iz trećih zemalja uz dogovorene poslove koje na kraju nisu dobile, ako nisu imale sredstava za povratak, ostajale u zemlji ilegalno ili bile deportirane na trošak države. No, sada će taj trošak snositi poslodavac.
Pokušaj da se doskoči nehumanom smještaju radnika/ica
Pored osnovnih radničkih prava: prijava, isplate plaće i naknada, Zakonom se propisuju i odredbe o smještaju u slučaju da ga osigurava poslodavac. To je novi propis jer do sad zakon propisuje samo smještaj sezonskih radnika. Navodi se da treba biti primjeren, a najamnina se ne smije automatski odbijati od plaće radnika/ice. Radniku/ici je, pritom, poslodavac dužan dostaviti ugovor o najmu ili istovrijedan dokument u kojem su jasno navedeni uvjeti najma za smještaj.
S obzirom na to da se u medijima često nalaze članci i izvješća o izuzetnom lošem i nehumanom smještaju (1,2), ova izmjena trebala bi ne samo osigurati minimum standarda, već i riješiti problem ilegalnih najamnina i svojevrsne getoizacije.
Dodatne uredbe
Bitna je i izmjena produženja radnih dozvola čime će se ograničiti agencijska potražnja za stalno novim radnicima i njihova fluktuacija. Radna dozvola za strane radnike/ice vrijedit će umjesto jedne, tri godine i bit će biometrijska.
Novim zakonom trebalo bi se uskladiti hrvatsko pravosuđe s Direktivom o EU plavoj karti. Ona omogućuje, pod određenim uvjetima, jednostavnije dobivanje dozvola za boravak i rad visokokvalificirane radne snage iz trećih zemalja. Prema posljednjim podacima Europske komisije RH izdala je 225 plavih karata u 2021. godini.
Iako zakonski nije obavezno, država će osigurati stranim zaposlenicima učenje hrvatskog jezika. Već je i izdala vaučere za tu svrhu. Tečaj će trajati oko 70 sati. Osim što će omogućiti polaznicima/ama upoznavanje jezika bitnog za kvalitetan rad – pogotovo iz perspektive zaštite na radu i osnovnih prava – trebao bi olakšati i integraciju u društvo.
Rodni aspekt zakona
Konačno, treba se osvrnuti i na izmjene koje se odnose na privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji. Njima se uvodi mogućnost odobrenja privremenog boravka maloljetnom djetetu čija oba roditelja imaju izdane dozvole za boravak i rad. Kao i maloljetnom djetetu samohranog roditelja koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad. Time se navedene kategorija djece uvodi kao iznimka od norma.
Sadašnjim zakonom se boravak u svrhu spajanja obitelji omogućuje samo ako je državljanin/ka treće zemlje s važećom dozvolom za boravak i rad, a s kojim/kojom se traži spajanje u Republici Hrvatskoj, imao/la neprekidno najmanje godinu dana odobren privremeni boravak. Novim zakonom ako oba roditelja (ili samohrani roditelj) imaju dozvolu za boravak i rad, neće se trebati čekati godinu dana. U ostalim slučajevima ostaju iste uredbe kao i u sadašnjem zakonu.
Ovakva promjena svakako doprinosi poštivanju prava navedene kategorije djece na obiteljsko sjedinjenje. Međutim, svi ostali članovi uže obitelji (npr. bračni/izvanbračni partner ili djeca čiji jedan roditelj ima važeću dozvolu za boravak i rad) i dalje su ograničeni u sjedinjenju s državljaninom/kom treće zemlje. Barem prije isteka godine dana odobrenog privremenog boravka.
Reakcija na nove migracijske procese
Procjenjuje se da Hrvatskoj nedostaje oko 400.000 radnika. Naročito u primarnom sektoru građevine, turizma, ugostiteljstva i skladišnih poslova. Guverner HNB-a Boris Vujčić na sjednici Gospodarskog vijeća Komore Zagreb prezentirao je izvješće “Hrvatsko tržište rada – ograničenja, izazovi i mogućnosti”. U njemu se navodi da, prema anketi poduzetnika/ica, nedostatak kvalificirane radne snage i dalje je najvažniji ograničavajući čimbenik proizvodnje.
Državno zakonodavstvo ovim zakonom reagira na nove migracijske procese koji su Hrvatsku učinili useljeničkom destinacijom populacije iz udaljenih zemalja. Dosadašnji zakonski okviri uglavnom su obuhvaćali ekonomske migracije stanovništva okolnih država. I to pretežno na sezonskom radu. Kao takvi više nisu dostatni s obzirom na nove migracijske pravce i priljeva strane radne snage u RH.
Ostaje nam vidjeti hoće li novi Zakon o strancima poboljšati položaj stranih radnika/ica u RH. Posebnu pažnju će trebati obratiti i na načine na koje će se manifestirati rodni aspekti novih migracijskih tokova u kontekstu ovako izmijenjenog zakonodavnog okvira.
*18. rujna premjer Andrej Plenković rekao je da će zakon pred Vladu RH ipak u listopadu.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
