Prema podacima koje imamo o osobama koje su izrazile interes za kandidaturom, na predsjedničkim izborima 2024. godine potencijalno će se kandidirati 11 osoba, od čega su četiri žene. To je, za sada, statistički najveći broj žena koje će se potencijalno kandidirati za ovu političku funkciju (36,36 posto). S obzirom na podzastupljenost žena u politici koja je i dalje prisutna bez obzira na postojanje rodnih kvota (1,2), zanimalo nas je koji su faktori utjecali na porast broja potencijalnih kandidatkinja na predstojećim predsjedničkim izborima. Radi li se o generalnom trendu ili je veći broj kandidatkinja u izbornom procesu specifikum predsjedničkih izbora? Imaju li obvezne spolne kvote utjecaj na veću političku participaciju žena? Na navedene pitanja tražile smo odgovore u različitim izvještajima i statistikama te smo razgovarale sa stručnjakinjama u području političke participacije.
Pregled predsjedničkih izbora u Hrvatskoj
Prema arhivi Državnog izbornog povjerenstva (DIP), na prvim izborima 1992. godine sudjelovala je jedna kandidatkinja (12.5 posto) i sedam kandidata. Niti jedna kandidatknija nije sudjelovala u izbornoj utrci 1997. i 2000. godine. U predsjedničkoj utrci 2005. godine sudjelovalo je deset kandidata i tri kandidatkinje (25 posto), a 2009. godine deset kandidata i dvije kandidatkinje (16,66 posto). 2014. godine na izborima je sudjelovalo tri kandidata i jedna kandidatkinja (25 posto), a 2019. godine osam kandidata i tri kandidatkinje (27 posto).
U Godišnjem izvještaju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2019. godinu, kada su održani posljednji predsjednički izbori na kojima je statistički bio najveći postotak kandidatkinja (27 posto) do tada, Pravobraniteljica je istaknula da je iz demokratskih procesa kao što je kandidatura za predsjednika/cu države, vidljivo na kojem je stupnju ravnopravnost spolova u području političke participacije. Navela je da je niska zastupljenost žena u politici u skladu s ostalim negativnim pokazateljima o zastupljenosti žena u Hrvatskoj. Dodala je i da su žene osjetno podzastupljene na gotovo svim razinama političke participacije, što pokazuju rezultati političkih izbora iz godine u godinu.
Ravnopravnost spolova u političkoj areni (parlamentarni izbori)
U prilog tomu ide i analiza koju smo radile u travnju ove godine. Analizirale smo gdje su žene u izbornom procesu tijekom parlamentarnih izbora i zaključile da je Hrvatska, kao i u svim dotadašnjim izbornim procesima, još uvijek daleko od postizanja načela ravnopravnosti u politici. Prema analizi Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, na parlamentarnim izborima 2024. sudjelovalo je ukupno 2302 kandidata i kandidatkinja, od čega 42,1 posto kandidatkinja i 57,9 posto kandidata.
Direktno, nakon izbora, je izabrano 37 žena, odnosno 24.5 posto od ukupnog broja izabranih zastupnika/ica. To je pokazala analiza koju je radio CESI i o kojoj smo pisale. Ista je pokazala i da žene nemaju jednak položaj niti šanse na parlamentarnim izborima jer ili uopće nisu na listama, ili nisu na prvim ili višim mjestima na kojima imaju šanse ući u Sabor. Također, pokazalo se i da se liste uglavnom ne slažu koristeći rodni paritet i ZIP sustav kao principe ravnopravnosti.
Nakon preslagivanja i konstituiranja Sabora, u istome sjedi nešto više žena, 34 posto, no to i dalje ukazuje na izostanak načela ravnopravnosti. Unatoč tomu što u ukupnom postotku stanovništva žene čine 51,7 posto, u Saboru žene drže 51 od 150 zastupničkih mjesta (34 posto).
Ravnopravnost spolova u političkoj areni (zakonodavni okvir)
Pitanje ravnopravnosti spolova u političkoj areni, specifično u odnosu na izborne cikluse za sve razine za koje se osobe biraju temeljem listi političkih stranaka (izbor zastupnika/ca u Hrvatskom saboru, za izbor članova/ica predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave te izbor članova u Europski parlament) regulirano je člankom 15. Zakona o ravnopravnosti spolova. Kao i člankom 21. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor koji eksplicitno navodi ravnopravnost kao načelo kojim se stranke trebaju voditi prilikom utvrđivanja i predlaganja lista za izbore. Ravnopravnost spolova navedena je i kao jedna od najviših vrednota Ustava Republike Hrvatske.
Unatoč zakonodavnim okvirima, kvote se do sada nisu u potpunosti poštivale za lokalne i parlamentarne izbore (1,2), ali zato jesu za Izbore za Europski parlament.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić je u izjavi za medije 2021. godine nakon provedenih parlamentarnih izvora naglasila da je politika područje u kojem se žene moraju etablirati kao ravnopravne akterice i na taj način pružati uzor drugim ženama da u svim poslovnim sferama mogu računati na najviše upravljačke pozicije. Dodala je da se Hrvatskoj uloga žene u politici mijenja vrlo sporo te je spolna kvota u Zakon o ravnopravnosti spolova uvrštena upravo s namjerom da se taj proces potakne i ubrza.
Utječu li kvote na kandidature za Predsjedničke izbore?
S obzirom na podzastupljenost žena u politici koja je i dalje prisutna bez obzira na postojanje rodnih kvota, zanimalo nas je koji su faktori utjecali na porast najavljenih kandidatkinja na predstojećim predsjedničkim izborima. O promjenama koje su dovele do porasta broja žena spremnih za sudjelovanje u ovoj izbornoj utrci, radi li se o generalnom trendu ili je veći broj kandidatkinja u izbornom procesu specifikum predsjedničkih izbora upitale smo feministkinju i prof. dr. sc. u mirovini Biljanu Kašić te Marijanu Grbeša Zenzerović, profesoricu na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Naša sugovornica prof. dr. sc. Biljana Kašić na upit o povezanosti kvote i trenutačnih najava za kandidaturu za Predsjednika/cu Republike Hrvatske navodi kako joj je teško procijeniti koliko su i jesu li uopće rodne kvote utjecale na ovakav odnos najavljenih kandidatkinja i kandidata za Predsjednika/cu Republike Hrvatske. Odnosno jesu li ohrabrile žene da sudjeluju u izborima za ovu prestižnu političku funkciju. “Prije bih rekla da se radi o snažnijoj ulozi političarki općenito, posebno na nacionalnoj razini, odnosno u zadnjem sazivu Sabora što je rezultat dijelom osvješćujuće politike o zalaganju za javno dobro i potrebi oglašavanja, posebice zastupnica na lijevo-liberalnom spektru, tako i njihovih osobnih preferencija i ambicija.” kazala je Kašić.
Nadalje, naglasila je da smatra da se radi o učinku mjera iz tzv. paketa rodno osviještenih politika (gender meanstreaminga) temeljnih na načelu ravnopravnosti. “Ipak, sama normativnost oko uravnoteženja udjela muškaraca i žena u predsjedničkoj izbornoj utrci primjerice i tzv. tehnicistički pristup pitanju jednakosti nisu garancija niti supstantivne jednakosti niti jednakosti šansi za sve potencijalne kandidate/kinje, pogotovo onkraj heteroseksualne matrice. Unutar retrogradno-konzervativnog okruženja u kojemu živimo „orodnjavanje“ politike je izazovnije i kompleksnije” rekla je Biljana Kašić.
Veći broj potencijalnih kandidatkinja na Predsjedničkim izborima u skladu je s općim trendom
U slučaju predsjedničkih izbora 2024. ne radi se o većem broju kandidatkinja u kratkoročnoj perspektivi, navodi prof. dr. sc. Marijana Grbeša-Zenzerović. Pritom pojašnjavajući da u smislu općeg trenda žene svakako jesu prisutnije u politici nego su bile ranije. Kao primjer navodi lokalne izbore 2021. godine i Jelenu Pavičić Vukičević, Vesnu Škare Ožbolt i Anku Mrak Taritaš kao istaknute kandidatkinje. Usporedimo li podatke o lokalnim izborima 2017. i 2021. godine, vidljiv je manji porast u samo jednom izbornom ciklusu za većinu kategorija. Odnosno, na listama za mjesta županice zabilježen je porast od 2,5 posto, za zamjenicu župana/županice 4 posto, članice gradskog ili općinskog vijeća za 0,8 posto, za gradonačelnicu ili načelnicu se kandidiralo 2,1 posto više žena, a za zamjenicu gradonačelnika/ce čak 9,7 posto više žena nego 2017. godine. U usporedbi ova dva izborna ciklusa, kandidatkinja je bilo manje jedino na listama za županijske skupštine, i to 0,2 posto.
Grbeša pojašnjava: “U smislu općeg trenda žene su prisutnije u politici nego što su bile ranije. Broj premijerki i žena u svijetu se bitno povećao i u ovom trenutku ih na vodećim državničkim pozicijama tridesetak u cijelom svijetu. Iako se radi o velikom pomaku nabolje i dalje živimo u svijetu u kojem su dramatično podzastupljene u odnosu na muške kolege. Iako se možemo pohvaliti s dvije žene na ključnim državnim političkim pozicijama i većim brojem kandidatkinja i na ovim predsjedničkim izborima, Hrvatska, na žalost, prati opći svjetski trend podzastupljenosti i diskriminacije žena u politici.”
Globalno, žene imaju pravo glasa i imaju pravo biti izabrane na političke funkcije u gotovo svim državama, ali prema podacima UN-a ovim tempom rasta participacije u politici žene neće postići punu ravnopravnost u političkoj areni još 130 godina.
Protokolarna funkcija kao olakšavajući faktor
Ipak, kao moguće razloge za potencijalno veći broj kandidatkinja na predsjedničkim izborima Grbeša naglašava: “Riječ je o izravnom izboru pa je nezavisnim kandidatkinjama lakše istaknuti kandidaturu, a i to što je riječ o funkciji koja je kod nas uglavnom protokolarna pa stranke lakše otvaraju vrata ženama. Ipak, treba dodati da se u našem prostoru etablirao niz političarki koje su vrlo prepoznatljive i prisutne, pa mislim da o snažnijoj participaciji žena na najvišoj razini izbora možemo govoriti i u kontekstu trenda, odnosno, duha vremena koje je ipak inkluzivnije i ravnopravnije.”
Biljana Kašić navodi da se njoj čini da je veći broj istaknutih žena specifičan za predsjedničke izbore te da se specifičnost tiče same “prirode” predsjedničkih izbora, a što zahtijeva i drugačiji tip izloženosti i suprotstavljanja kako u odnosu na druge kandidate i kandidatkinje tako i na vlastite stranke spram kojih se već znan „rascjep legitimiteta“ u jednom drugom ključu sada repozicionira.
Žene su danas ravnopravnije u javnom prostoru, no i dalje dramatično manje od muških kolega
“Žene su u odnosu na ranija desetljeća vidljivije u javnom prostoru, ravnopravnije, njihov glas se glasnije čuje i više ih se uvažava”, naglasila je prof. dr. sc. Grbeša – Zenzerović. “Međutim, one su i dalje, općenito, dramatično manje vidljive, zastupljene i uvažavane nego njihovi muški kolege. Ukratko, iako se stvari, barem u demokratskim zemljama, mijenjaju nabolje, odnosi snaga i dalje su daleko od ravnoteže i potpune jednakosti između žena i muškaraca” pojasnila je Grbeša
To pokazuju i statistički podaci za Hrvatsku. Napredujemo sporo ali konzistentno, u pogledu političke participacije žena. Primjerice, 1990. godine u Saboru je sjedilo tek 4,6 posto žena, dok u njemu danas sjedi 34 posto žena. Sličan trend se bilježi i na lokalnoj razini. U radu gradskih vijeća je 2001. godine sudjelovalo 14 posto žena, a dvadeset godina nakon, 2021. godine, njih 31,3 posto. U tom kontekstu valja tumačiti i podatke koje pokazuje Europski indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, gdje je Hrvatska u 2023. godini ostvarila 54.7 boda za političku moć žena, dok je desetljeće ranije, dakle 2013. godinu, ostvarila 40.2 boda. Skale se proteže od 1 do 100, gdje 100 označava potpuno postignuće rodne ravnopravnosti.
Prema riječima naših sugovornica, relevantnim istraživanjima i javno dostupnim podacima neosporivo je da se situacija u kontekstu političke participacije žena kreće u boljem smjeru u odnosu na ranija razdoblja. Opći trend je da su žene prisutnije i vidljivije u politici nego li ranije pa se veći broj potencijalnih predsjedničkih kandidatkinja može objasniti i u duhu općeg trenda. Što se tiče rodnih kvota u politici, naša sugovornica dr.sc. Kašić smatra da je teško procijeniti jesu li one utjecale na ovakav odnos kandidata i kandidatkinja za Predsjednicu Republike Hrvatske. Moguće je, prema riječima sugovornica, da je i protokolarni karakter funkcije Predsjednika/ice države utjecao na veći broj potencijalnih kandidatkinja.
Iako promjene na bolje postoje, uloga žena u politici se mijenja relativno sporo. Tomu u prilog idu i svi dostupni podaci prethodnih izbornih ciklusa koji pokazuju da smo još daleko od postizanja načela potpune ravnopravnosti u politici.
