Sudska presuda protiv muža-zlostavljača, kojem je za prijetnju ubojstvom zagrebački prekršajni sud “odrezao” kaznu od 1.000 kuna, dok je 6.000 kuna kazne morala platiti zlostavljana žena jer je nasilnika nazvala senilnim, rječito pokazuju koliko apsurdna može biti reakcija pravosuđa na nasilje u obitelji i na kakvu zaštitu sustava mogu računati žrtve obiteljskih nasilnika.
Spomenuti slučaj, samo jedan od mnogih koji završe na štetu zlostavljanih žena, dogodio se nakon što je žrtva obiteljskog nasilja svog nasilnog partnera višekratno prijavljivala policiji i tražila pomoć. Policijsku zaštitu nije dobila, ali je policija na kraju ipak intervenirala i protiv nasilnika podnijela optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Zagrebu zbog višekratnih prijetnji ubojstvom. Prema policijskom zapisniku, zlostavljač je ženi, zaključanoj u kupaonici, tom prilikom udarao šakama po vratima i prijetio da će “biti krvi do koljena”, a ona ga je izvrijeđala nazivajući ga senilnim starcem kojem treba liječenje. Policija je sudu za nasilnika predložila novčanu kaznu u visini od 1.000 kuna, ali je smatrala potrebnim i ženu žrtvu nasilja prijaviti sudu zbog verbalnih uvreda. Za nju je, zanimljivo, predložila i šesterostruko veću kaznu, od 6.000 kuna.
Izjednačavanje žrtve i zlostavljača
Ovakav tretman žrtava obiteljskog nasilja, nažalost, nije usamljen. Drastičan je i slučaj žene protiv koje je muž tijekom brakorazvodne parnice podnio privatnu kaznenu prijavu jer ga je u samoobrani, dok ju je gušio, ugrizla za palac. Sudac Općinskog suda u Zagrebu, Mladen Žeravica, ocijenio je da je kriva ona, jer da mu je “prilikom prepirke” nanijela tjelesnu ozljedu i odredio joj je uvjetnu kaznu od 40 dana zatvora. Žena je morala podmiriti i troškove suđenja od 1.000 kuna. Iako je pred sudom ispričala kako je muža ugrizla nakon što ju je ovaj srušio na pod, udarao šakom u glavu i davio dok je ležala dolje s djetetom u naručju, sudac je ipak povjerovao muževljevoj verziji, po kojoj je on držao dijete da ga spasi od nasilne majke, ona ga je ničim izazvana ugrizla svom snagom za palac, pa se morao braniti udarajući je po glavi…
U obrazloženju odluke suda, navodi se kako bi udarci o kojima ona govori ostavili vidljive ozljede. Vještakinja je, međutim, utvrdila kako su “krvni podljev oko lijeve očne jabučice, kontuzijsko žarište iza lijevog uha te ogrebotina desnog obraza mogle nastati samo jednim udarcem otvorenim dlanom, silom slabog do srednjeg intenziteta”. Osim toga, ističe se u presudi, supruga nije ugrizla dok je trajao njegov napad, nego, kako je sama izjavila, kad joj je htio uzeti dijete iz naručja. Temeljem toga, sud je zaključio da je njena izjava “usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti”, i odredio joj zatvorsku kaznu. Suprug je za isti slučaj odgovarao prekršajno.
U Autonomnoj ženskoj kući Zagreb, koja se svakodnevno susreće s ovakvim primjerima zlostavljanih žena koje ne mogu računati na stvarnu zaštitu od strane nadležnih institucija, ističu kako se radi o strukturalnom nasilju nad zlostavljanim ženama.
Dvostruka viktimizacija žena
– Mnoge žene koje su preživjele nasilje od strane partnera, dodatno su izložene strukturalnom nasilju, odnosno nasilju od strane državnih institucija i njihovih djelatnica i djelatnika, čije je postupanje prepuno ozbiljnih propusta, trivijaliziranja nasilja, izjednačavanjem žrtve i nasilnika. Takvim pristupom žene bivaju dvostruko viktimizirane: prvo, od strane partnera, pa nanovo od strane državnih službenika i službenica koji bi im trebali pružiti podršku i pomoć, upozorava Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće.
Nasilje nad ženama nerijetko završava i smrću, pa su tako od 2006. godine do danas obiteljski nasilnici ubili više od 30 žena. Službena policijska statistika ne navodi žene koje su ubili bivši partneri ili partneri u intimnim vezama, što znači da je stvaran broj ubijenih žena puno veći.
