Traže se radnici za Sabor i Vladu
Idealni/a kandidat/kinja ima mozak, želudac i kičmu (aka stav, aka muda), zna čitati i pisati s razumijevanjem bez tuđeg došaptavanja, redovito dolazi na posao i aktivno sudjeluje u raspravama. Čeprkanje nosa, čitanje horoskopa i ostale slobodne aktivnosti obavlja u pauzama. Stalno nadopunjava svoje znanje o povijesti, zemljopisu i budućnosti, a zna i poneki strani jezik (srpski, bosanski i pidgin english se podrazumijevaju). Džepovi su mu/joj uredno zašiveni i nemaju beskonačnih rupa.
Radni uvjeti: Plaća je klizna i direktno vezana za razinu materijalne sreće u državi; zastupnička plaća = (prosječna hrv. plaća x 3,5 (za ministre 4)) – (stopa nezaposlenosti x 100)
Na kraju mandata kandidata očekuju slava i verbalna zahvala prema zaslugama. Možda i 20 posto popusta na HŽ-ove karte – ljudi smo, dogovorit ćemo se.
Hm, nije još za objavu u novinama, ali uskoro će biti – kad doradim oglas do savršenstva. Nego, za koga ste glasali na prošlim predsjedničkim izborima? Sjećate se, u prvom krugu imali smo na pladnju Hebranga, Bandića, Josipovića, Pusić, Vidoševića…. Ah, zaboravila sam – nisu svi glasali. Nekima se, po starom, dobrom običaju, činilo da je cijela ta parada samo još jedna glupost na koju ne treba trošiti dan svog života i jednostavno su prespavali prvu izbornu nedjelju. Zato smo doživjeli onaj komični šok kad je ispalo da u finale upadaju Bandić i Josipović. ‘Bandić?!? Isuse, samo ne ON!’ Pa se pokrenula mobilizacija za drugi krug, osnivale su se narodnoobrambene grupe na Fejsu, a bogme prekidala su se i vikend-putovanja, samo da bi se glasalo. Motivacija: samo ne ON. Eto, izgleda da je količina zamišljenog užasa bila dovoljno velika da natjera isprepadane Trnoružice na birališta.
Nego, što ste ono rekli, vi ste ipak glasali? Za svog manje-više omiljenog kandidata ili ste i vi bili od onih kalkulator-birača koji su odvagnuli vjerojatnosti i koeficijente (statistike) i na koncu se naprosto okladili na nekoga? Aktualni predsjednik na taj je račun dobio finu porciju Pusićkinih glasova jer ‘ona ne može proći pa sam ja glasala za Josipovića iako mi je zapravo Vesnin program bio najbolji’. U biti, u prvom krugu bilo je dosta nas koji nismo birali predsjednika, nego smo igrali tombolu i pogađali tko će biti izvučen.
Iduća lutrija, pardon, izbori, još su tamo negdje iza sedam brda i dolina (ili možda ne? tko će ga znati), ali baš me zanima hoćemo li do tada konačno posložiti neke stvari u prave ladice. Recimo, mogli bismo se prisjetiti kako smo MI poslodavci svojoj Vladi i umjesto kukanja kako su nam zaposlenici (čitaj:ministri i zastupnici) nesposobni, tupi, lijeni ili pokvareni, mogli bismo početi ocjenjivati sve što su dosad u(ne)redili. Kad odlučimo koga ćemo poslati natrag na burzu, a kome dati novu priliku, vrijeme je da svatko sastavi svoj oglas za popunjavanje slobodnih radnih mjesta.
Moj već znate, ali to je samo 1/4.000.000 dio posla. Hoće li se u nekim drugima opet tražiti kandidat koji ima seksi kovrčavu kosicu, ili onaj koji najmaštovitije psuje?
I zato prvo dajem oglas: Osnivam firmu Hrvatska budućnost d.d. i tražim partnerski narod koji će uporno tražiti poštene i sposobne radnike za odgovorne poslove na državnim platformama i međunarodnim poljima (detalji u drugom oglasu: Tražim radnike za Sabor i Vladu). Narodu se nudi beneficirani životni staž u poštenoj državi s osiguranom osobnom i poslovnom slobodom, kao i brigom u slučaju bolesti i nevolje. S vremena na vrijeme svi partneri moraju ići na duhovne vježbe s temom: mi smo šefovi. Teško pokretni mogu i sami vježbati kod kuće mantrajući: ‘mi smo šefovi, mi smo šefovi, mi smo šefovi’.
Tko zna, kad konačno uskočimo u šefovske hlače/štikle i prestanemo državne izbore brkati s biranjem miss/mistera, cirkusom i tombolom, … možda konačno ubodemo jack-pot.
