Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji

Prevela i prilagodila Davorka Turk

U izvješću Komisije Vijeću i Europskom parlamentu te izvješću Odbora za ženska prava i rodnu jednakost Europskog parlamenta o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2010., ističe se kako, uz pozitivan trend ka rodno ravnopravnijem društvu i tržištu rada, rodna neravnopravnost i dalje postoji.

Ravnopravnost žena i muškaraca temeljno je pravo i zajedničko načelo u Europskoj uniji, uspostavljeno Ugovorom o Europskoj uniji i Poveljom temeljnih prava. EU je, donošenjem pravnih propisa o jednakom postupanju prema ženama i muškarcima i integracijom rodne dimenzije u europske politike i instrumente za njihovo ostvarivanje, pridonijela unaprjeđenju položaja žena te poboljšanju uvjeta života podjednako i za žene i za muškarce. No, čini se kako bi pozitivne mjere za postizanje rodne ravnopravnosti mogla ugroziti trenutačna ekonomska kriza i nepovoljni trendovi koje donosi. Te se sumnje potvrđuju i analizom nacionalnih odgovora na krizu. Ipak, kriza može biti i katalizator koji će nas potaknuti da ponovno razmotrimo uloge muškaraca i žena u našim društvima, proces koji će za posljedicu imati uključivanje rodne jednakosti u naše politike.

2010. godina je i Europska godina posvećena suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti, pa je posebna pažnja usmjerena ponovnom socijalnom uključivanju ranjivih skupina društva, posebno žena – žena s invaliditetom, statusom imigrantica ili etničkih manjina. Značajan dio europske strategije o inkluziji Roma trebao bi se odnositi upravo na integraciju Romkinja.

Poticanje ravnopravnosti uključuje i suzbijanje nasilja nad ženama, i to svih oblika fizičkog, seksualnog ili psihološkog nasilja. Kako bismo mogli osuditi rodno utemeljeno nasilje moramo ga definirati u očima zakona i osigurati da kazna odgovara počinjenom djelu. U našim društvima određeni su oblici nasilja još uvijek tabu. Informacija o ovim oblicima nasilja ima vrlo malo, pa stoga niti ne postoji svijest o njihovim psihološkim i fizičkim posljedicama, koje su znatne.

Osnovni pokazatelji

Suzbijanje ukorijenjenih rodnih nejednakosti u svim sferama društva dugoročni je izazov, budući da uključuje strukturalne i bihevioralne promjene kao i redefiniciju uloga žena i muškaraca. Razlike među spolovima posebno su vidljive kad su u pitanju stope zaposlenosti, dohodak, radni sati, odgovornost, količina kućanskih poslova i obveza, i rizik od siromaštva.

Stopa zaposlenosti žena u posljednjih je deset godina porasla za 7.1 % i dosegla 59.1% u 2008., što gotovo odgovara lisabonskom cilju (60% u 2010.), iako ta stopa varira među zemljama članicama (od ispod 40% do iznad 70%). Prosječna razlika u stopi zaposlenosti žena i muškaraca smanjena je s 18.2 % u 1998. na 13.7 % u 2008. godini.

Rodno razlikovni brojčani podaci o nezaposlenosti nužni su za usporedbu učinaka ekonomske krize na žene i muškarce. Naime, između svibnja 2008. i rujna 2009., stopa nezaposlenosti u EU rasla je brže za muškarce (od 6.4% na 9.3%) negoli za žene (7.4% na 9%). Krizom su teško bila pogođena upravo “muška” područja proizvodnje, poput industrije i građevinarstva. Širenjem krize na druge sektore (zdravstvo, obrazovanje, socijalna skrb, i td.), rast stopa nezaposlenosti žena i muškaraca izjednačen je. Međutim, učinci krize na ove sektore su dugotrajni, što rezultira smanjenjem mogućnosti zapošljavanja žena. One se često zapošljavaju skraćeno radno vrijeme ili na određeno, nedovoljno su plaćene, i općenito su u nepovoljnijem položaju na tržištu rada. Upravo su stoga izložene i većem riziku od siromaštva. Rodna jednakost u zapošljavanju mora postati ustanovljena realnost, a ne tek trend. Žene su također prezastupljene i u neaktivnom stanovništvu (više od dvije trećine od 63 milijuna neaktivnih osoba između 25-64 godina) odnosno među onima koji rade skraćeno radno vrijeme, pri čemu nisu nužno registrirane kao nezaposlene.

{slika}

Osim toga, postoji postojana, za žene nepovoljna, razlika u plaćama. Usprkos nekim poduzetim mjerama i naporima, ta je razlika u EU prosječno 18%, u nekim zemljama članicama čak doseže i 25%. Ovo se odražava na njihovu životnu ušteđevinu, socijalno osiguranje i mirovinu. Ponovno je rezultat veći rizik od siromaštva za žene (17%) nego muškarce (15%). Kad su u pitanju starije osobe, ta je razlika i veća (22% za žene u usporedbi sa 17% za muškarce), a rizik od siromaštva posebno pogađa samohrane roditelje (34%).

Nadalje, bez obzira na to što se stupanj obrazovanosti žena značajno poboljšao posljednjih godina, pa su žene i nadmašile muškarce u ukupnom broju onih s fakultetskom diplomom (59% diplomiranih u 2006. u EU su žene), one i dalje uglavnom rade u tradicionalno feminiziranim i često manje plaćenim sektorima (zdravstvene usluge i usluge skrbi, obrazovanje i td.) i zauzimaju manje odgovornih položaja u svim sferama društva. Nedostatak institucionalizirane skrbi za ovisne osobe (stariji, osobe s invaliditetom, djeca), nepostojanje primjernih oblika dopusta i fleksibilnijih radnih aranžmana za oba roditelja često sprječavaju žene da sudjeluju na tržištu rada odnosno da rade puno radno vrijeme. U 2008. godini skraćeno radno vrijeme radilo je 31.1% žena naspram 7.9% muškaraca.

Žene s djecom rade manje nego žene bez djece, dok muškarci s djecom rade više nego muškarci bez djece. Ovako jak utjecaj roditeljstva na zaposlenost povezan je s tradicionalnim rodnim ulogama i nedovoljnim brojem ustanova za skrb o djeci u mnogim zemljama članicama. Usprkos napretku u tom polju tijekom nekoliko posljednjih godina, u skladu s europskim ciljevima (2002. godine Europsko Vijeće u Barceloni pozvalo je zemlje članice da “uklone sve ono što ne potiče sudjelovanje žena na tržištu rada”, vodeći računa o izraženoj potrebi za vrtićima i drugim ustanovama za skrb i brigu o djeci, pri čemu bi ta skrb trebala obuhvaćati najmanje 90% djece u dobi između 3 godine i propisane školske dobi i najmanje 33% djece u dobi ispod 3 godine), mnoge zemlje nisu u stanju izaći ususret ovakvim zahtjevima. Skrb o drugim ovisnim članovima obitelji također ima snažan utjecaj na položaj žena na tržištu rada. Više od 20 milijuna Europljana/ki između 15-64 godine (od čega su dvije trećine žene) moralo se skrbiti o drugim, ovisnim odraslim članovima obitelji. Pri tome ne valja zanemariti da se taj problem povećava sa starenjem stanovništva. U zemljama u kojima postoje poticajne mjere za podizanje djece, roditeljski dopust i fleksibilne radne aranžmane, veće su i stope zaposlenosti žena i stope nataliteta.

{slika}

Ideal ravnopravnosti mora se postići konkretnim, trajnim mjerama, posebno kad je u pitanju obrazovanje. Djecu valja upoznati s načelom rodne ravnopravnosti od najranije dobi trajnim programima informiranja, kampanjama za podizanje svijesti ili pak upućivanjem djevojčica i dječaka podalje od zanimanja tradicionalno rezerviranih isključivo za žene ili za muškarce. Obrazovanje i odgoj mladih ključ je ravnopravnosti.

Iako se broj žena koje sudjeluju u donošenju odluka, ili su imenovane na takve položaje unutar same EU, tijekom prošlih nekoliko godina povećao, moć je još uvijek čvrsto u muškim rukama i u političkoj i u ekonomskoj sferi. U EU je, u prosjeku, udio žena u nacionalnim parlamentima ispod 15%. U ekonomskom sektoru od 10 članova nadzornih odbora tzv. blue chip kompanija (kompanije koje imaju veliki potencijal rasta) tek je jedna žena, dok ih je među predsjednicima/cama odbora tek 3%.

Politički i zakonodavni pokazatelji

2009. godinu obilježio je utjecaj globalne ekonomske i financijske krize na realnu ekonomiju i tržišta rada. EU je krajem 2008. usvojila Europski plan oporavka (European recovery plan: http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/104692.pdf) koji uključuje mjere za održanje zaposlenosti žena i muškaraca. U svibnju 2009. godine Komisija je nastojala zajedničkim mjerama ograničiti društveni učinak krize te istaknula potrebu jačanja ravnopravnosti spolova u odgovorima na krizu (http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&newsId=514). Naime, nedavna analiza nacionalnih odgovora na krizu potvrđuje da postoji rizik da se budžet(i) koji su usmjereni na politiku ravnopravnosti spolova ograničavaju odnosno smanjuju, iako se pokazalo da politike rodne ravnopravnosti mogu dati veliki doprinos održivom razvoju, zaposlenosti i društvenoj inkluziji. Pod švedskim predsjedništvom Vijeće je usvojilo ove preporuke. Istaknuta je i potreba jačanja rodne dimenzije u strategiji Europe 2020. Vijeće je također usvojilo preporuke o primjeni Pekinške platforme za djelovanje (http://www.un.org/womenwatch/daw/beijing/platform/plat1.htm#sttatemen).

Postignut je i politički dogovor o produljenju roditeljskog dopusta (očeve se posebno potiče da iskoriste prednosti ovog dopusta) te zajedničko stajalište o predloženoj reviziji direktive o jednakim mogućnostima za samozaposlene ili “assisting spouses” (one koji su samozaposleni, ali ne uživaju odgovarajuća prava; http://coface-eu.org/en/Newsletter/2010/ndeg3-March-2010/Self-employed-assisting-spouses/). Komisija je usvojila izvješće o primjeni Direktive 2002/73/EC o jednakom postupanju prema ženama i muškarcima u području zapošljavanja, izučavanja za određeno zvanje i napredovanje, i uvjetima rada.

Komisija je usvojila i prijedlog Vijeća o prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima. 2009. godina je također bila prva godina za primjenu “EU smjernica za suzbijanje nasilja nad ženama i djevojkama i suzbijanje svih oblika diskriminacije protiv njih” koje zemlje članice i EU moraju implementirati kako bi se takvo nasilje moglo spriječiti, a njegovi počinitelji kazniti.

Izazovi i politička usmjerenja

Ulaganje u politike rodne jednakosti isplati se zbog ostvarenja viših stopa zaposlenosti žena, doprinosa žena BDP-u, poreznih prihoda i održivog nataliteta. Učinkovita politika rodne jednakosti mora se smatrati dijelom rješenja za izlazak iz krize, podrškom oporavku i stvaranjem snažnije ekonomije za budućnost. Stoga pri formuliranju politika zapošljavanja treba voditi računa o pojavljivanju novih sektora s velikim potencijalom za stvaranje poslova, poput ekologije ili novih tehnologija, a zemlje članice pozivaju se da u okviru obrazovnog sustava usmjeravaju djevojke upravo u ove sektore. Također, upozorava se i na potencijalno poticajnu ulogu što je u ekonomskom oporavku mogu imati organizacije aktivne u socijalnoj ekonomiji (fondacije, udruge, zadruge), čije su zaposlenice uglavnom žene.

{slika}

Jačanjem sinergije između ravnopravnosti spolova i zaposlenosti potaknuti oporavak i održivi rast

Intenzivirati napore u uklanjanju neravnopravnosti u zaposlenosti žena i muškaraca, u visini dohotka i sudjelovanju u procesu donošenja odluka, i to omogućavanjem boljih poslova, umanjivanjem segregacije tržišta rada i rizika od siromaštva
važno uključiti sve strane i udružiti sve raspoložive instrumente, uključujući učinkovitu primjenu postojećih zakona, transparentnu evaluaciju dohodovnog sustava, povećanu svijest i suzbijanje stereotipa te reviziju radnih klasifikacija
sustav poreza i povlastica trebao bi omogućiti financijski poticaj za žene i muškarce podjednako. Gdje je potrebno, ukloniti financijski nepoticajne mjere za sudjelovanje na tržištu rada onih čiji se prihod u poreznom sustavu tretira kao “dodatni” (što je često prisutno u modelu zarađivanja u kojem se jedan član obitelj, najčešće muški, određuje kao “osnovni privređivač”) kako bi se osigurala ekonomska neovisnost za žene i muškarce, kao i s obzirom na ostvarivanje prava na mirovinu
u svrhu ograničenja negativnih posljedica ekonomske krize na ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca na tržištu rada, potrebno je, u stvaranju politika, uvažiti rodno osjetljivu analizu tržišta rada kao i procjene i analize sistemskog utjecaja roda

Podržati usklađivanje između rada i privatnog i obiteljskog života za žene i muškarce

razvijanje dostupne, pristupačne i kvalitetne skrbi za djecu, koja će biti u skladu s europskim ciljevima
dogovor europskih socijalnih partnera o roditeljskom dopustu pokazuje napredak u ovom području. Muškarce treba poticati da dijele roditeljstvo sa ženama, a i jednim i drugima je potrebno da se ravnoteža njihovog radnog i privatnog života bolje i kvalitetnije prepozna na radnom mjestu
ekonomski nepovoljne okolnosti ne treba koristiti kao razlog da se uspori napredak u ovom polju te za smanjenje budžeta namijenjenih uslugama skrbi i dogovora oko roditeljskog dopusta, što inače posebno pogađa posebno žene na tržištu rada
prijedloge koji nadziru dvije direktive o rodiljnom dopustu i pravima na samozapošljavanje žena trebalo bi hitno usvojiti od strane EU legislative

Promicanje socijalne uključenosti i ravnopravnosti spolova

kvalitetna puna zaposlenost najbolje je osiguranje protiv siromaštva i socijalnog isključivanja. Kako bi se učinkovito osigurala stabilna veza s tržištem rada važno je odgovoriti na pojedinačne potrebe žena i muškaraca
posebice u vremenima recesije kada su siromašni ljudi izloženi riziku da još dublje potonu u siromaštvo, posebnu pažnju potrebno je posvetiti zaštiti tih grupa koje se suočavaju s većim brojem nepovoljnih okolnosti (ovo se posebno odnosi na žene s invaliditetom, samohrane majke, žene imigrantskog porijekla ili sa statusom etničke manjine), kako bi se osiguralo njihovo uključivanje u društvo
u kontekstu Europske godine 2010., koja je posvećena borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, u planiranim aktivnostima važno je suočiti se sa izazovima rodne jednakosti

Prevencija i suzbijanje rodno utemeljenog nasilja

Žene su primarne žrtve rodno utemeljenog nasilja. Između 20-25% žena bilo je žrtvom fizičkog nasilja barem jednom tijekom svog života, a svaka je deseta žena iskusila seksualno nasilje (Council of Europe, 2006., Combating violence against women). Većinu ovih nasilnih činova izvršili su muškarci iz njihove neposredne društvene okoline, najčešće njihovi partneri ili bivši partneri. Osim patnje koju uzrokuje, ovakvo nasilje ima također i ozbiljne društvene i financijske posljedice – visoke troškove u zdravstvu, socijalnim službama, policiji i sudstvu, za posljedice za tržište rada

preventivnim metodama suprotstaviti se rodno utemeljenom nasilju, uključujući trgovanje ljudska zbog seksualne i radne eksploatacije. Prevencija rodno-utemeljenog nasilja u svim njegovim oblicima je presudna i zahtijeva edukaciju, odgoj i osviještenost, suradnju između socijalnih službi, zdravstvenih radnika, policije i sudstva
potrebno je ciljano djelovati, uključujući zakonske propise, kako bi se uklonili štetni stavovi i prakse, što se odnosi, primjerice, na sakaćenje ženskih genitalija, ili pak dogovorene odnosno prisilne brakove ili zločine počinjene zbog povrede časti
istraživanja su pokazala da se rodno utemeljeno nasilje uvećava tijekom ekonomskih kriza, uglavnom zbog pretjeranog stresa i opasnosti od gubitka posla. Na ovo je posebno potrebno obratiti pažnju

Opredijeljenost za ravnopravnost spolova prevesti u djelovanje i rezultate

Rodna jednakost može se postići ukoliko postoji snažna posvećenost tom cilju na najvišem političkom nivou, i u europskim institucijama i u vladama i kod socijalnih partnera:

tome mogu poslužiti “Putokaz ka ravnopravnosti žena i muškaraca” (European Commission’s Roadmap for equality between women and men: http://www.enp.nl/downloads/news_nummer1.pdf )te Europski sporazum za rodnu ravnopravnost (European Pact for Gender Equality (http://www.consilium.europa.eu/ueDocs/cms_Data/docs/pressData/en/ec/89013.pdf) što ga je usvojilo Vijeće Europe, kao i Okvir djelovanja za rodnu ravnopravnost (Framework of actions on gender equality; http://www.etuc.org/r/704) s kojim su se složili europski socijalni partneri
pri stvaranju politika mora se voditi računa o rodnoj perspektivi te procijeniti specifičan utjecaj politika na žene i muškarce. Ovo se odnosi i na razvoj rodno osjetljive statistike, indikatora, oruđa i priručnika, kao i razmjenu učinkovitih praksi
i žene i muškarci trebaju se uvjeriti u koristi što ga društvo u cjelini ima od primjene učinkovite rodne politike. Za daljnji napredak važna je usklađenost politika i instrumenata

Zaključci

Komisija poziva Vijeće Europe da potakne zemlje članice da bez odgode odgovore na izazove naglašene u ovom izvješću, posebice:

jačanje rodne dimenzije u svim dijelovima strategije Europe 2020., uključujući učinkovitiju uporabu rodno osviještene politike, i specifična djelovanja i ciljeve za postizanje rodne ravnopravnosti unutar Europske strategije zapošljavanja (http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=976)
smanjivanje razlike među spolovima kroz specifične strategije spajanjem svih raspoloživih instrumenata, i ciljeva tamo gdje se to moguće učiniti
potaknuti žene da preuzmu izazove članstva u odborima uspješnih kompanija
unaprijediti mjere koje reguliraju obiteljska pitanja, sustave skrbi, fleksibilnije radne aranžmane, potaknuti ravnopravniju podjelu obiteljskih odgovornosti, omogućiti punu zaposlenost i za žene i za muškarce
intenzivirati napore u prevenciji i suzbijanju rodno utemeljenog nasilja
posebnu pažnju u kreiranju politika posvetiti ženama u posebno ranjivim okolnostima – primjerice, žene na neizvjesnim poslovima, starije radnice, samohrani roditelji, žene s invaliditetom, imigrantice/ pripadnice etničkih manjina
u odgovorima na recesiju voditi računa o rodnoj politici, kako na europskom, tako i na nacionalnim nivoima, kao i o različitosti utjecaja krize na žene i na muškarce
obnoviti obvezu što su je preuzele zemlje članice u Europskom sporazumu za rodnu ravnopravnost i učvrstiti partnerstvo i povezanost između europskih institucija, socijalnih partnera i civilnog društva