Pred nama je 25. izdanje zagrebačke Povorke ponosa koja će se održati se u subotu, 6. lipnja. Povorka će sa Zrinjevca krenuti u 15:30 sati, a na Trgu dr. Franje Tuđmana održat će se proglasi, govori i zabavni program, od 17:30 sati.
S izvršnim koordinatorom Zagreb Pridea Ivanom Adamom Šestanom pretresle smo niz tema vezanih za Povorku, ali smo otvorili i brojna druga pitanja koja se tiču LGBTIQ+ populacije u Zagrebu i Hrvatskoj.
Kako teku pripreme ususret 25. Povorci ponosa? Što vam je najveći izazov u organizaciji ovogodišnje Povorke?
Pripreme teku intenzivno, ali kontinuirano. Ove godine imamo doista bogat, raznolik i sadržajan Program Mjeseca ponosa, a ni program na Tuđmancu nije skroman. Nadamo se da će se ljudi dobro zabaviti i tijekom Mjeseca ponosa i na samoj Povorci ponosa. Uz već najavljene sadržaje, pripremamo i neka iznenađenja unutar aktivističkog programa za sudionice_ke.
Program Mjeseca ponosa ove godine posvećen je, prije svega, obljetnici 25 godina Povorke ponosa i queer aktivizma. Kako nove snage Zagreb Pridea vide povijesnu borbu LGBTIQ+ zajednice i populacije? Gdje vidite prostor za poboljšanje angažmana organizacije, kada je riječ o pitanjima koja zaokupljaju živote LGBTIQ+ zajednice?
Ove godine imamo puno mladih i aktivnih osoba u Organizacijskom odboru Povorke ponosa (OOPP). Žele organizirati druženja, radionice, gledaonice, karaoke i razne aktivnosti kroz koje se LGBTIQ osobe mogu osjećati sigurnije i povezanije. Kao najveći problem i dalje vidimo tromost sustava kada je riječ o poboljšanju prava LGBTIQ osoba. Već drugu godinu zaredom glasno upozoravamo na manjak zaštite interspolnih osoba u Hrvatskoj.
Smatramo da su javno zagovaranje i poticanje šire javnosti na aktivno uključivanje u borbu za ravnopravnost iznimno važni. Posebno uočavamo nedostatke u pravnoj zaštiti queer obitelji. U Hrvatskoj se mnogo toga još uvijek ostvaruju prvenstveno kroz sudske presude, umjesto kroz jasno uređene zakone, što bi ih onda i učinilo pravima. Također, trans osobe i dalje prolaze kroz spor i zahtjevan proces promjene oznake spola, a opcije su i dalje ograničene isključivo na „M“ i „Ž“, bez mogućnosti priznanja nebinarnih ili interspolnih identiteta.
Jedna od podtema ovogodišnje Povorke jest i borba protiv militarizacije društva i glorifikacije mačizma. No, ne želimo se fokusirati samo na negativne aspekte. Važno nam je pokazati koliko je toga ostvareno u relativno kratkom vremenu i koliko su promjene ipak moguće. Ipak, jasno je da je borba još uvijek potrebna.
Mislim da je važno biti što otvoreniji prema mladim osobama koje zanima aktivizam te se nadam da ćemo volonterima_kama uspjeti osigurati mogućnosti volontiranja tijekom cijele godine, i to kroz manje intenzivna događanja u odnosu na samu organizaciju Povorke ponosa.
Naše prethodnice i prethodnici ostavili su nam jako puno. Od Zakona o suzbijanju diskriminacije iz 2008. godine, koji uključuje rodni identitet, rodno izražavanje i seksualnu orijentaciju, do Zakona o životnom partnerstvu iz 2014. godine i Pravilnika koji je donekle unaprijedio postupak pravnog priznanja roda u Hrvatskoj. Važne su bile i brojne sudske presude, poput slučaja Sabalić protiv Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
Osim zakonodavnih promjena, ostavljeni su nam i različiti modeli borbe: direktne akcije, prosvjedi, javno zagovaranje i medijski nastupi. Posebno smo zahvalni prvim osobama koje su javno istupile i otvoreno govorile o svom identitetu. Mnogima od nas upravo su takvi istupi bili motivacija za izlazak iz ormara.
Dio nas u Zagreb Prideu ima manje od 30 godina i ne sjeća se jasno prve Povorke ponosa, ali i dalje osjećamo njezin utjecaj na društvo i naše živote. Kroz djelovanje prošlih generacija relativno je lako dobiti uvid u načine aktivizma koji privlače pažnju šire publike. Zagreb Pride se ne srami zauzimanja i zagovaranja stavova koje neki mogu smatrati kontroverznima, no važno je zapamtiti da je organizacija prve Povorke ponosa bila kontroverzna ne samo u širem društvu nego i unutar same zajednice.
Mislim da se mladi uključuju u OOPP upravo zato što žele utjecati na društvo. Često prozivamo političare_ke i druge aktere_ice na društvenim mrežama i nije nas strah javno reći ono što mislimo, a ljude takva vrsta iskrenosti privlači. To je nešto što nam je ostalo od prošlih generacija i što iskreno cijenim.
Ključnih pokretača promjena bilo je mnogo, ali važno je definirati što se uopće može smatrati generatorima promjena. Po meni je prva Povorka ponosa definitivno bila jedan od njih, kao i zalaganje za donošenje različitih zakona, poput Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o životnom partnerstvu i Pravilnika koji je barem djelomično olakšao proces pravnog priznanja roda trans osoba. Tu su i edukacije djelatnika MUP-a, razne direktne akcije, kampanje i pritisci na javne aktere. Zagreb Pride sudjelovao je u svim tim aktivnostima.
Jedna od tribina koje ste organizirali je i “Gdje je naš LGBT centar?”. To je vrlo relevantno pitanje, posebno kada govorimo o prostoru centra koji bi trebao služiti zagrebačkoj i hrvatskoj LGBTIQ+ zajednici. Što se po tom pitanju poduzimalo do sada i što u ovom trenutku nedostaje kako bi realizacija takvog centra bila moguća?
Zagreb Pride je već proveo istraživanje koje se dotaklo pitanja potreba zajednice u kojem su top tri odgovora o potrebama LGBTIQ osoba bila: LGBTIQ prostori i LGBTIQ prijateljski prostori, sadržaji i događanja vezani uz zajednicu te klubovi i partiji. Smatramo da su potrebna dodatna istraživanja usmjerena upravo na potrebe zajednice kojoj bi takav centar bio namijenjen. Također, Grad Zagreb treba provesti vlastite analize, tj. javne nabave analiza, kako bi se uopće moglo ozbiljno razgovarati o realizaciji centra.
Zaslužujemo prostor koji će biti prilagođen stvarnim potrebama zajednice, a to nije moguće bez kvalitetno provedenih istraživanja i jasnog plana razvoja.
Koliko nam je poznato, jedini konkretan institucionalni korak zasad je uključivanje mjere za uspostavu LGBTIQ+ kulturnog i društvenog centra u gradski LGBTIQ+ akcijski plan, na inicijativu Zagreb Pridea, uz organizaciju ovog okruglog stola. Također, važno je da se taj centar ne pretvori u „bolnicu“, tj. da ne bude da tamo imamo samo aktivnosti poput testiranja na prenosive bolesti i psihosocijalne grupe podrške. Iako su takve aktivnosti važne, one ne bi trebale biti fokus ovog centra. On bi trebao sadržavati i aktivnosti koje su kulturne, aktivističke, aktivnosti koje pomažu očuvati našu povijest. Taj centar bi trebao biti fokusiran na dodatni razvitak i centralno razvijanje naše kulture. Očito je iz razgovora s mladima da je potrebno osigurati prostor u kojem se LGBTIQ zajednica može okupljati i razvijati. I kao što sam naveo ranije, to je pitanje na koje se adekvatno može odgovoriti jedino kvalitetno provedenim istraživanjem.
Recimo nešto i o vizualima ovogodišnje Povorke i sloganu. U vizualu dominira skulptura Povijest Hrvata Ivana Meštrovića, koju se najčešće povezuje s temama hrvatske baštine i nacionalnog identiteta. Zašto je baš ovaj motiv odabran za vizuale?
Ovogodišnji slogan glasi: „Korak po korak, iskorak!“ Vizualni motivi, poput kipa kralja Tomislava i Meštrovićeve skulpture Povijest Hrvata, odabrani su namjerno kako bismo naglasili da smo i mi dio društvene i povijesne stvarnosti ovog prostora. Htjeli smo pokazati kako su se kroz godine borbe ostvarili važni pomaci, ali i podsjetiti da su LGBTIQ osobe sastavni dio svakodnevice i društva u kojem živimo. Vizual Povorke ponosa pokazuje osobe koje se penju po skeli, pored koje se nalazi skala gonia na kojoj se pokazuju samo neke od naših pobjeda. Tako smo željeli pokazati našu borbu, njezine rezultate i trajanje iste.
Kakve su dinamike donošenja odluka u kolektivu Zagreb Pridea, te u organizacijskom odboru?
Odluke se u kolektivu, tj. članstvu udruge, donose demokratski, uz otvoren prostor za raspravu o svim temama. Kolektiv se prvenstveno bavi djelovanjem udruge, programskim smjerovima i njihovom provedbom, a pravo odlučivanja imaju punopravni članovi_ce udruge. Odnos između kolektiva i OOPP-a je dobar jer se većina naših članova i nalazi u OOPP-u. Kao netko tko je u ovu udrugu ušao preko volontiranja u OOPP-u držim do toga da se unutar kolektiva Zagreb Pridea i OOPP-a razvija dijalog u kojem se svaka osoba može izjasniti. Organizacijski odbor Povorke ponosa funkcionira na sličan način. Svake godine raspisujemo javni poziv za nove zainteresirane sudionike_ce, a kroz zajednički i demokratski proces osmišljavaju se vizualni identitet, slogan, proglas i temu Povorke ponosa.
Također, Zagreb Pride osigurava pravnu podršku žrtvama nasilja diskriminacije i zločina iz mržnje za LGBTIQ+ osobe. Kada se osvrnemo na godinu koja je za nama, u kojem je segmentu i polju života zajednice bilo najviše prijavljenih slučajeva?
Najviše prijava i dalje se odnosi na zločine iz mržnje, a nešto manje na govor mržnje, iako su ta dva oblika nasilja često povezana. Ako je osoba preživjela zločin iz mržnje, vrlo često je prethodno ili paralelno doživjela i govor mržnje. Broj prijava redovito raste tijekom ljetnih mjeseci, o čemu smo govorili i u našem priopćenju o „klopkama“ usmjerenima prema gej muškarcima.
U posljednjih godinu dana zaprimili smo više od deset prijava takvih slučajeva. Dobivali smo i dojave o sve lošijoj informiranosti trans osoba o procesu rodne tranzicije, što povezujemo s nedostatkom dostupnih i pouzdanih informacija. Zaprimili smo i nekoliko prijava prijetnji nasiljem prema trans osobama.
Ljudi nam se često obraćaju i radi informacija o osnovnim pravima, sklapanju životnog partnerstva, početku rodne tranzicije, pronalasku LGBTIQ-friendly liječnika i slično. Ove godine zabilježili smo i upite vezane uz prava LGBTIQ migranata_ica i tražitelja_ica azila.
U veljači ove godine ste objavili da su se predstavnici Zagreb Pridea povukli iz Radne skupine za izradu Nacrta Akcijskog plana za suzbijanje diskriminacije 2026.-2027. Zašto ste se povukli, što je bilo sporno?
Povukli smo se jer smo vidjeli koje su mjere prihvaćene, koje nisu, kao i obrazloženja za njihovo odbijanje. Postalo nam je jasno da smo u toj Radnoj skupini služili prvenstveno kao dekorativni „smokvin list“ kojim se pokušavalo pokazati da se glas civilnog društva koje radi sa i unutar LGBTIQ zajednice uzima u obzir, iako to u praksi nije bio slučaj. Očito je da HDZ-u LGBTIQ prava nisu važna te da su LGBTIQ udruge tamo dodali samo kao ukras da bi se pokazali tolerantnima. To se vidi iz njihovih odluka o mjerama koje su ušle u finalnu verziju Akcijskog plana. Nijedna mjera koja bi značajnije unaprijedila položaj LGBTIQ osoba nije prihvaćena. Bili smo prva organizacija koja je izašla iz Radne skupine i smatrali smo važnim javno objasniti razloge takve odluke jer nije imalo smisla sudjelovati u procesu u kojem naš glas očito nema jednaku težinu.
Kazali ste da vam je postalo jasno da se akcijski planovi razvijaju kao administrativni filter koji sprječava, a ne omogućuje, stvarnu provedbu strateških ciljeva suzbijanja diskriminacije u Republici Hrvatskoj. Možete li ovo dodatno obrazložiti?
Od trenutka kada smo dobili informacije da se konkretni prijedlozi organizacija civilnog društva odbijaju bez stvarne političke volje za provedbom, postalo nam je jasno da se proces više koristi za administrativno zadovoljavanje forme nego za stvarne promjene.
Umjesto da akcijski plan bude alat za unapređenje prava i zaštite od diskriminacije, on se pretvara u mehanizam kojim se ambicioznije i konkretnije mjere filtriraju ili uklanjaju pod izlikom proceduralnih razloga, nedostatka nadležnosti ili navodne neprovedivosti. Takav pristup ostavlja dojam da institucije žele zadržati postojeće stanje, umjesto aktivno raditi na smanjenju diskriminacije i poboljšanju kvalitete života marginaliziranih skupina.
Iako smo bili prvi koji su izašli javno iz Radne skupine, drago nam je da smo potaknuli i druge kolege iz civilnog sektora da isto tako postupe.
