Riječ “jeziv/creepy” ima dugu povijest. Dickens je prvi upotrijebio taj izraz u modernom smislu 1849. godine, no njegovo korištenje u značenju odvratne ili zastrašujuće osobe ima tradiciju kraću od sto godina. (Zanimljiva je činjenica da uporaba tog pojma kao imenice datira iz 17. stoljeća, kada je značio nečujnog lopova.)
Clarisse Thorn istaknula je da uporaba te riječi “demonizira muškarce koji su iskreni u vezi svojih seksualnih potreba”, dok Amanda Marcotte argumentira da je izraz “jeziv” “koristan, univerzalno razumljiv termin za skup ponašanja koja apsolutno predstavljaju problem”. Na Projektu dobrih muškaraca (Good Men Project) Lu Fong istaknula je da, iako za nju “težina te riječi nikad nije bila veća od težine bilo koje druge uvrede koju bi znala dobaciti muškarcima”, prihvatila je činjenicu da je za muškarce mnogo bolnija. Jeziv je “najgora usputna uvreda koja se dobaci muškarcu”, tvrdi Jeremy Paul Gordon.
Jedan od razloga zašto muškarci preziru riječ “jeziv” toliko mnogo više od bilo koje druge uvrede jest činjenica da ona nije ukorijenjena u mizoginiji. Jeremy Paul Gordon na specifičan je način usporedio taj pojam s pojmovima “pičkica”, “kreten” i “šupčina”. Prve dvije riječi, kad su upućene muškarcu, vrijeđaju ga jer ga uspoređuju ili sa ženskim spolnim organom ili sa spravom koja služi za njeno čišćenje (izraz “douchebag”, na hrvatski najčešće prevođen kao “kreten”, u doslovnom prijevodu označava pumpicu za intimnu higijenu); njihova pogrdna snaga proizlazi iz načina na koji feminiziraju muškarca kojeg se naziva nekim od tih imena.
“Šupčina”, kako je istaknuo povjesničar Rictor Norton, ima korijene u ponižavajućem izrazu za muškarce koji su dopuštali da se na njima izvrši analni spolni odnos. Muškarac u kojega se penetrira ponaša se poput žene i etiketira ga se kao ženskastog – sudbina koje se mali Amerikanci zbog odgoja boje više od ičega na svijetu. (To je razlog zbog kojeg, dakako, izrazi poput “kujo” ili “pičkice” kad ih muškarci koriste jedni za druge mnogo češće vode do nasilnih sukoba nego riječi kao što je “kuronja”. Malo je vjerojatno da će muškarce razjariti referenca na dijelove vlastite anatomije, za razliku od ženine.)
Ako je strah od ženskosti ono što uvredama za muškarce daje moć, zašto je “jeziv” gora uvreda od “pičkice”? Odgovor: jeziv je jedina uvreda koja netom nakon što je izgovorena usredotočuje ženinu percepciju. Nazvati muškarca “pičkicom” znači komentirati kakvim se njegovo ponašanje čini; nazvati ga “jezivim” znači izraziti kako se zbog njega žene osjećaju. Ako muškarac želi opovrgnuti da je “pičkica” sve što treba učiniti jest ponašati se s dovoljnom dozom frajerskog šepurenja ili hrabrosti kako bi uvreda postala očigledno neprikladna. No pokušaj opovrgavanja “jezivosti” uključuje pokušaj odgovaranja žene od instinktivnog odgovora na potencijalnu prijetnju, što je mnogo teže. Većina muškaraca priznaje (ili naposljetku nauči) da što se više trude zanijekati svoju jezivost, to jezivije djeluju.
U srcu “kampanje protiv srama zbog jezivosti” koju provode MRA (Men’s Rights Activists) stoji zajednički napor u obeshrabrivanju žena da se oslanjaju na svoje instinkte kako bi se zaštitile od povrede. Na stranu s etimologijom izraza, prozvati frajera “šupčinom” način je da ga se etiketira kao kretena. Mnogo ljudi moguće je smatrati kretenima bez predatorskih konotacija. S druge strane nazivanje muškarca “jezivim” etiketira ga kao potencijalnu prijetnju; “jezivac” možda nije neposredno nasilan, ali gotovo uvijek postoji osjećaj da on predstavlja konzistentno nepoštivanje ženinog fizičkog ili psihološkog prostora. To je razlog zbog kojeg je, kako je Wakeman napisala, “prokleto opasna ideja izvrnuti ženinu otvorenu, iskrenu komunikaciju o njenim granicama/očekivanjima u ‘sram zbog jezivosti’ koji viktimizira muškarce.”
Iako je uporaba riječi povremeno možda nepoštena (na primjer, pri opisu uistinu učtivog pokušaja uspostavljanja komunikacije fizički neatraktivnog muškarca), “jeziv” ima bitnu funkciju. Ni jedna druga riječ ne opisuje bolje muškarčevo prekoračenje ženinih granica; ni jedan drugi izraz ne prisiljava muškarca da razmisli o tome kako se zbog njegova ponašanja osjećaju drugi ljudi. Muškarac može pobiti optužbe da je slab pokazujući se jakim (često na glupave načine). Ali jedini način na koji može odbaciti naboj jezivosti jest temeljito mijenjanje ponašanja kako bi iskreno poštovao žene.
Ovo je, dakako, razlog zbog kojeg neki muškarci toliko mrze tu riječ: ona ih prisiljava da pažljivo promisle o tome kako se zbog njihovog poštovanja žene osjećaju. Nije ni čudo što se toliki uključuju u kampanju protiv “srama zbog jezivosti”‘. Naposljetku, što prije pojam postane društveno neprihvatljiv, to će prije svi oni moći prestati razmišljati o ženinim granicama.
Prevela i prilagodila Ana Stipković
