Jesu li stažistice, sezonske radnice i slobodne profesije nove kućanice? Možda je dobro razmišljati o njima na taj način. Možda bismo trebale analizirati neizvjesnu prirodu njihove karijere i pritisak koji im je nametnut da moraju ugoditi poslodavcu ili poslodavki pod svaku cijenu – kroz feministički objektiv.
Madeleine Schwartz je napisala fantastičan članak u Dissentu o tome kako su stažisti i stažistice – ‘popustljivi, tihi i uglavnom žene’ postali ‘sretne domaćice u svijetu rada’.
Zašto nikada prije nisam uzela u obzir rodnu prirodu stažiranja? Kao što je Scwartz napisala: “Neznanje i neizvjesnost stažisticina položaja stvorili su radnu snagu koja najviše raste. Karakterizira je skraćeno radno vrijeme, nestabilan i nesiguran poslovni položaj. Stažisti i stažistice mjesecima ne dobivaju plaću za svoj rad, nemaju nikakve povlastice ni osnovno osiguranje”.
Neravnoteža između žena i muškaraca u svijetu stažiranja je mnogo veća nego li kod honorarnih radnika i radnica. Prema jednom istraživanju, tri od četiri neplaćena stažista/ica su žene. Kao što se u prošlosti smatrao da je novac koji su domaćice ponekad (točnije – rijetko) dobivale – dodatak uz kućanske poslove koje su obavljale (i koji su prioritet), tako se danas stažiranje smatra – odličnom prilikom za mlade ljude koja je nužna da bi napredovali u karijeri. Sretni ste ako možete dobiti prestižno neplaćeno stažiranje jer koji stažista ili stažistica uz to još očekuju i luksuz da imaju radnička prava?
Madeleine Schwartz piše: “Fleksibilna’ korporacija zahtijeva fleksibilne radnike i radnice, kako se tržište rada mijenja tako se postavljaju novi uvjeti za sudionike i sudionice na tržištu. Fleksibilnost se ne očituje samo u trendovima globalne ekonomije. Ona je postala ključna za sposobnost pojedinca i pojedinki da se probije na tržištu rada.
Savjeti za stažiste i stažistice obično govore kako one moraju biti prilagodljive, entuzijastične, pokorne i poslušne. Uobičajeni savjeti na Internetu kazuju kako one trebaju biti ‘kameleonke, prilagođavati vlastito ponašanje kako bi odgovarala trenutnom radnom mjestu. Drugi, pak, savjetuju neprestano ispričavanje (‘Oprostite što Vas gnjavim’). Trenutni oglasi za posao konstantno naglašavaju istu stvar. Traži se stažista ili stažistica koji su fleksibilni, energični, visoko motivirani, kreativni i sposobni raditi samostalno.
Ako uzmemo u obzir da radnici i radnice već na početku karijere moraju usvojiti navedene obrasce ponašanja, poslodavci i poslodavke nemaju više zadaću da ih upoznaju s uredskim okruženjem, već ih uče da budu zahvalni što su dobili mogućnost da rade na tom poslu, neovisno o neunosnosti samoga posla. Nije dovoljno da radnik ili radnica samo budu zahvalni na prilici koja im je dana. Oni je moraju stalno pokazivati. Izjava ‘hvala Vam što ste mi dali priliku’ postala je mantra svakog stažista i stažistice.
Položaj stažista i stažistice je povijesni položaj žena. Nesigurni i slabo plaćeni poslovi koji se tradicionalno povezuju sa ženama postali su vrsta poslova koje u svijetu rada danas obavljaju stažisti i stažistice. Proširenje sektora u kojima dominiraju žene kao što su maloprodaja, zdravlje i osobna njega ne znače i bolje uvijete za žene. Te sektore, također, karakteriziraju nesigurnost i veoma niska radnička prava. Radnice u domu zdravlja i njegovateljice, poslovi gdje žene čine 87.7 posto radnica, a očekuje se da će taj sektor porasti za 50 posto između 2008. i 2018. godine, prosječno su za svoj rad plaćene 10 dolara po satu”.
Nema sumnje da bez bezbroj stažiranja ne bih bila tu gdje sam danas. Moje je prvo stažiranje bilo sa 16 godina za Lucky Magazine. Zahvaljujući tom ljetu koje sam provela ispunjavajući sve naloge i asistirajući na snimanjima, dobila sam uredničko stažiranje u časopisu Jane. Prvo mi stažiranje nije bilo plaćeno, za drugo sam dobila 100 dolara tjedno, a za treće 480 dolara tjedno. Očigledno, nisam imala povlastica, rijetko sam radila na projektima koji su me istinski zanimali, a kada i jesam osjećala sam se počašćeno. Nisam očekivala da će netko biti posebno zadovoljan mojim radom, pa bila sam tek pripravnica! Iskreno, priče o pripravnicama koje tuže svoje poslodavce su me uvijek nervirale. Razmišljaju li one uopće u što se upuštaju?
Bila sam iznimno sretna jer su me moji roditelji uzdržavali kroz sva moja stažiranja. Zahvaljujući tome manje sam bila usmjerena na financijske koristi stažiranja (što je, bez premca, veliki problem mnogima) i više sam bila usmjerena na to da činim sve što poslodavac ili poslodavka od mene očekuje kako bih dobila mrvice kao nagradu za svoj trud. Kada sam dobila prvi pravi posao kao asistentica urednika u novinama, nisam ni sanjala da tražim više novca ili vremena za članke koje sam pisala. Umjesto toga, ostajala sam cijelu noć raditi na pričama i bivala oduševljena kada bih svoje priče viđala na naslovnici. Zašto bih uopće zaslužila da mi se vrijeme uloženo na te priče plati? Na kraju sam napustila taj posao jer sam shvatila da nikada neću biti zaposlena na puno radno vrijeme. Ja sam novinama služila da besplatno odradim uobičajen novinarski posao. Kako mi je mudar urednik jednih novina rekao: “U jednom trenutku morate napustiti stažiranje i asistiranje te početi zaista raditi”.
Sada imam posao iz snova i znam da je to, dijelom, zahvaljujući godinama stažiranja jer sam naučila biti fleksibilna, prilagodljiva, entuzijastična, pokorna i poslušna. Međutim, to također znači i da se ne osjećam ugodno jer moram potvrđivati svoju sposobnost iznova i iznova.
“Kvaliteta samoga rada je također povezana s rodom”, piše Schwartz. Ponašanje i karakteristike koje se zahtijevaju u svijetu rada, tradicionalno su povezani sa ženama – fleksibilnost, zahvalnost i sl. U neizvjesnom uredskom okruženju, od nas svih se očekuje da budemo skromne, oduševljene, da brzo učimo i da budemo prilagodljive, da budemo dobra tajnica.
Ona predlaže proučavanje pokreta The Wages for Housework kao novi model razgovora o poslu. Nove analize Nacionalnog centra za ženska prava otkrile su da po prvi put u šest godina, stopa nezaposlenosti žena premašuje stopu nezaposlenosti muškaraca. Eto, možda je pravo vrijeme da počnemo činiti upravo ovo – fleksibilnost, entuzijazam, pokornost i poslušnost.
Prevela i prilagodila Iva Zelić
