{slika}
Damir Hršak, kandidat na izborima za Europski parlament: Time što sam gej ne mogu se dičiti, ali ni sramiti. Ponosim se svojim LGBT aktivizmom u zgodna i nezgodna vremena. Boriti se za sve ljude kako bi bili prihvaćeniji, kreativniji i sretniji smatram svojom moralnom obvezom. Zaštićen, prihvaćen i sretan pojedinac po mojem je sudu temelj hrvatskog i europskog društva.
Prof. dr. sc. Damir Hršak redoviti je profesor na Metalurškom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Glavni je urednik međunarodnog znanstvenog časopisa “The Holistic Approach to Environment” i međunarodni ekspert Slovačke državne agencije za istraživanje i razvoj. Bio je dugogodišnji kolumnist političkog mjesečnika “Hrvatska ljevica”, a duže od dvadeset godina aktivan je u organizacijama civilnog društva koje se zalažu za ljudska prava i prava životinja. Predsjednik je Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskih laburista i kandidat na njihovoj listi za Europski parlament. U razgovoru za “H-Alter”, Hršak govori o odnosu bivše i sadašnje vlasti prema znanosti, visokom obrazovanju i kulturi, o vlastitom angažmanu u organzacijama civilnog društva, LGBT politikama te o vrijednostima za koje će se zalagati ukoliko postane europarlamentarac.
Jedini ste sveučilišni profesor na listama čiji kandidati imaju realne izglede zaulazak u Europski parlament – SDP-ovoj, HDZ-ovoj i listi Hrvatskih laburista. Kako objašnjavate tu činjenicu?
To je vrlo logično i sasvim očekivano s obzirom na odnos HDZ-a i SDP-a prema znanosti i visokom obrazovanju. HDZ je svojevremeno legendarnom izjavom o kili mozga za dvije marke čvrsto definirao svoj odnos prema intelektualcima, a pokušaj nametanja novih zakona u visokom obrazovanju od strane prošle HDZ-ove vlade dokazao je da oni taj tečaj čvrsto održavaju stabilnim tijekom ovih dvadesetak godina. Da bi se procijenilo kako se sadašnja SDP-ova vlast odnosi prema znanosti i visokom obrazovanju, dovoljno je pročitati prijedlog novog zakona na tom području. To je ista neoliberalna srž uz kozmetička dotjerivanja, jer se opet sve svodi na pokoravanje znanja kao javnog dobra tržišnom fundamentalizmu i kljaštrenje intelektualnih potencijala javnih sveučilišta, uz posebno težak položaj mladih znanstvenika. Na žalost, ni resorni ministar Željko Jovanović ne vidi da postoje i vrijednosti koje se ne mogu mjeriti financijskom isplativošću. Mnogobrojni protesti, koji dolaze iz redova profesora i studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, po mojem sudu najuglednijeg i intelektualno najjačeg fakulteta u Hrvatskoj, u ovoj konstalaciji političke moći tako često su samo glas vapijućeg u pustinji.
Dakle, mislite da se jedini razlog takvoj odluci krije u odnosu HDZ i SDP-a prema znanosti i obrazovanju općenito?
Zar ste od sadašnje ili bivše vladajuće garniture zaista očekivali da će u izbornom sustavu s preferencijalnim glasovanjem bilo koje mjesto na listi dati nekom sveučilišnom profesoru iz svojih redova, koji se dokazao unutarstrančkim radom? Po prirodi stvari sveučilišni profesori svojim stručnim i društvenim djelovanjem imaju ugled koji nadilazi lokalnu sredinu pa bi postojala realna opasnost da će dobiti neposredno preferencijalno povjerenje glasača i time ugroziti monolitnost zadanog poretka na listi. Europski parlament je isuviše ozbiljno mjesto da bi vladari u HDZ-u ili SDP-u tako riskirali. Ukoliko su rukovodstva tih stranaka desecima uglednih sveučilišnih profesora iz njihovih redova nudili mjesta na listi, a oni su ih svi redom odrješito odbili jer smatraju da su aktualni kandidati intelektualno sposobniji sagledati vrlo široku problematiku s kojom se europarlamentarci moraju nositi, onda ću se rukovodstvima HDZ-a i SDP-a javno ispričati.
Jedan ste od osnivača Sindikata visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnosti predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu pri Hrvatskim laburistima. Znači li to da ćete, ukoliko postanete europarlamentarac i ukoliko Laburisti jednog dana dođu na vlast, zastupati stajališta Akademske solidarnosti, među kojima je i ono o javno dostupnom obrazovanju na svim razinama?
Hrvatski laburisti u odnosu na znanost i visoko obrazovanje ipak su nešto sasvim drugo od onoga što zastupaju HDZ i SDP. Iz naše pozicije obrazovanje je ljudsko pravo, a ne ekonomska kategorija. No, mi još nismo na vlasti i trenutno možemo samo upozoravati, ali ne i mijenjati pogrešan smjer. Svakako ću zastupati pravno na javno dostupno obrazovanje na svim razinama. To je civilizacijski doseg koji samo vrlo pohlepni ili vrlo zlonamjerni omalovažavaju i relativiziraju. Javno dostupno obrazovanje je jamstvo razvoja potencijala hrvatskog društva, zalog za budućnost. Oni koji žele da njihovoj djeci bude dostupno znanje koje će drugim vršnjacima biti nedostupno, sve ću učiniti kako bi degradirali javno školstvo na svim razinama. Čine to perfidno i ustrajno, no moramo im se oduprijeti. Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prvenstveno plenumaši, grupacija su mladih ljudi koja ulijeva nadu da postoji intelektualna i moralna snaga koja će se oduprijeti pretvaranju Hrvatske u zemlju obijesnih gazda koji se iživljavaju u degutantnom luksuzu i obespravljene mase koja se bori za tupo preživljavanje na SDP-ovski fleksibiliziranom tržištvu rada. HDZ-ovski rečeno, pretvaranju u zemlju dvjesto bogatih obitelji.
Što je s aktualnom kulturnom politikom?
Društvo koje ne želi skliznuti u barbarstvo trebalo bi njegovati visoku kulturu, ali i poticati amatersko bavljenje kulturom. Položaj umjetnika u današnjem društvu, posebno umirovljenih, apsolutno je neprihvatljiv. Svojim radom, sadašnjim i minulim, u oplemenjivanju javnog prostora i podizanju civilizacijske razine hrvatskog društva, zaslužili su daleko više poštovanja i uvažavanja.
Jedini ste kandidat na ovim izborima koji je otvoreno rekao da je gej. Smatrate li taj potez pragmatičnim?
Biti gej je spolna usmjerenost, moralno neutralan dio identiteta koji je dan rođenjem, pri čemu, poput nacionalnosti ili rase, čovjek nema mogućnost odabira već samo prihvaćanja sebe kao ljudskog bića sa svim svojim kreativnim potencijalima ili živjeti u tjeskobi i autodestrukciji. Time se nemam što dičiti, ali niti sramiti. No, ponosim se svojim LGBT aktivizmom u zgodna i nezgodna vremena, uostalom kao i svakim drugim ljudskopravaškim aktivističkim angažmanom tijekom ovih dvadesetak godina koliko sam aktivan na civilnoj sceni. Boriti se za sve ljude kako bi bili prihvaćeniji, kreativniji i sretniji smatram svojom moralnom obvezom. Zaštićen, prihvaćen i sretan pojedinac po mom je sudu temelj hrvatskog i europskog društva. Idejni sam začetnik i pokretač Iskoraka. Raduje me spoznaja da je iz tog izvora izniklo toliko kvalitetnih, kompetentnih i dosljednih LGBT aktivista u ovih nešto više od deset godina. Dobro je što je danas biti sretna LGBT osoba osjetno lakše no prije vremena nastanka Iskoraka.
Kakve su bile reakcije kolega u Laburistima?
Laburisti su moderna lijeva stranka u kojoj se vrednuje rad, istina i znanje. Homofobija je kažnjiva unutar stranke, a spolna usmjerenost je privatna stvar. Ne vidim na što bi se tu imalo reagirati.
Kako ocjenjujete odnos Kukuriku koalicije prema LGBT zajednici?
“Vi nama glas, a mi vama obećanje o registriranom partnerstvu.” Samo su prešutjeli da će prvo tražiti blagoslov Crkve prije no parlamentarnom većinom održe danu riječ, a ako ga ne dobiju da će tužno slegnuti ramenima. Pa kad je Kukuriku koalicija izigrala radnike, kako onda ne bi i LGBT zajednicu. Tko im još želi vjerovati, neka im vjeruje i dalje. Osim toga, aktualna vlast nije ništa napravila da poboljša pristup pravdi i besplatnoj pravnoj pomoći jer su građani diskriminirani u pristupu pravdi na osnovu svog imovinskog statusa. Gorući je problem i nepoznavanja ljudskih prava zbog izostanka obrazovanja za ljudska prava.
Završili ste i trogodišnji studij teologije. Koji je vaš stav prema Katoličkoj crkvi?
Kao uvjereni kršćanin podržat ću Crkvu u svakom djelovanju koje je u duhu istinskog kršćanstva, a suprotstavit ću joj se u svemu gdje se svodi na multinacionalnu kompaniju koja sofisticirano prodaje sakramente i zastrašuje ljude, pa i djecu, vječnim prokletstvom, a da pritom njeni oligarsi lagodno uživaju na račun tog straha od pakla i proračuna pojedinih država. Svakodnevno djelovanje Crkve jasno pokazuje služi li ona Bogu ili bogatstvu. Krist je rekao da je nemoguće oboje. No u javnom prostoru često se čini kardinalna lingvistička pogreška, riječi kršćanski i katolički koriste se kao sinonimi. Sadržaj tih pojmova počesto je, na žalost, dijametralno suprotan. Pohlepa i surovost Crkve kroz povijest nikako ne može kompromitirati istinsko kršćanstvo koje se temelji na ljubavi, slobodi i pravednosti, kako na osobnoj tako i na društvenoj razini. I to ljubavi, slobodi i pravednosti kao stilu života, a ne PR frazama.
Kako ocjenjujete odnos Crkve prema radništvu?
On je pokroviteljski i licemjeran. Uostalom, svi znamo da je Crkva veleposjednik. Od nastanka radništva kao organizirane društvene grupacije Crkva uvijek sažaljeva patnju radnika i osuđuje bezdušnost eksploatatora, a poslije verbalne osude sklapa s tim istim bogatima i moćnima poslove i saveze, te sve čini kako bi se očuvao sustav koji stvara i održava ponižavajući položaj radnika. Crkva uvijek brižno upozorava radnike da se klone svih onih koji žele dokidati nepravdu u vremenu i prostoru, HDZ-ovski rečeno da se klone crvenih, žutih i zelenih vragova.
Glavni ste urednik znanstvenog časopisa The Holistic Approach to Environment i aktivni ste na polju zaštite okoliša i borbe za prava životinja. Dio građana Hrvatske smatra da u vremenu teške ekonomske krize prava životinja treba staviti u drugi plan.
Prava životinja nikada se ne smiju marginalizirati. Po mojem sudu svako savjesno biće ne bi smjelo svjesno nanositi bol drugom biću. Ako je preduvjet ljudske sreće patnja životinja, onda se tu ne radi o sreći već o oholosti. U ljudskom društvu jači bi trebali štititi slabije, a isto vrijedi i za odnos ljudi prema životinjama. Savjest je politička kategorija, a kako izgleda društvo kada moć prigrabe ljudi bez savjesti ili sa zakržljalom savješću, vidimo, na žalost, svakodnevno širom svijeta, pa djelomično i u Hrvatskoj. Zaštita životinja civilizacijski je doseg.
Kako ocjenjujete aktualne prijedloge Zakona o zaštiti prirode i Zakona o strateškim investicijama?
Laburistički stav po tom pitanju je jasan – ne smije biti privatizacije prirodnih i javnih dobara.
Tko god uđe u Europski parlament, suočit će se s velikim izazovom – politikama koje se odnose na suzbijanje gospodarske krize, među kojima su i mjere štednje. U tom kontekstu, kakve politike biste vi zastupali?
Svaki Laburist borit će se za ljude koje zastupa, za drugačiju raspodjelu bogatstva. ZaLaburiste socijalna osjetljivost nije samo parola, već projekt Europske unije koji podržavamo. Protiv smo Europe drsko bogate manjine i sve siromašnije većine, te protiv neoliberalne politike koja danas dominira u Europi i koja je uzrok krize.
Ukoliko postanete europarlamentarac, na koji način biste doprinijeli boljitku hrvatskih građana?
Nastavio bih intenzivnu, sustavnu i istinsku suradnju s civilnim društvom. I u drugim zemljama Europske unije civilno društvo preferira pojedine europarlamentarce koji su se dokazali na civilnoj sceni prije svog ulaska u europarlament, pa im se s povjerenjem obraća sa zahtjevima i prijedlozima. Na mene bi hrvatsko civilno društvo svakako moglo računati, jer sam aktivno sudjelovao u radu tijela koja se bave ljudskim pravima i bio dosljedan u njihovu zagovaranju.
