U fokusu

Od obožavanja do prijezira

Nasljeđe i prijepori Željezne Lady

Nasljeđe i prijepori Željezne Lady

U organizaciji politološke udruge Politea te u suradnji s Fakultetom političkih znanosti, 16. travnja na istom fakultetu održana je tribina pod nazivom Nasljeđe i prijepori Željezne Lady.

Uvodnu riječ održao je dekan fakulteta dr.sc. Nenad Zakošek. Nakon toga nazočnima se obratio veleposlanik Velike Britanije u Republici Hrvatskoj David Slinn. Veleposlanik je rekao da doista o Margaret Thatcher postoje kontroverze. Postoje oni koji će je hvaliti i oni koji će je osuđivati.

No, nitko nije savršen i svi smo mi dio povijesti”, rekao je veleposlanik.

Naglasio je kako treba imati na umu da je Thatcher došla na vlast u trenutku kada je britanska industrija i britansko gospodarstvo bilo u rasulu. Broj nezaposlenih bio je više milijunski, inflacija je bila velika, veliki dio industrije je propao, a državni proračun je bio u velikom minusu. Premijerka je poduzela bolne i nužne rezove, te su nakon prvog mandata njene vladavine rezultati bili vidljivi. Smanjila je inflaciju, te provela reformu financija i reorganizirala je sindikate na način da članstvo u sindikatima nije više bilo obavezno.

Mr. Vuk Vuković sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžementa govorio je o ekonomskom utjecaju vladavine Margaret Thatcher. Naglasio je kako je ostavila veliki utjecaj na britansko gospodarstvo. Margaret Thatcher smanjila je nezaposlenost, inflaciju, državnu potrošnju i porezne stope.

“Također, modernizirala je Veliku Britaniju te joj vratila nekadašnji sjaj, te je zbog toga treba poštivati, naglašava Vuković. Kada je došla na vlast nezaposlenih je bilo preko tri milijuna, a na kraju njene vladavine ta je brojka smanjena na pola, te je iznosila oko milijun i pol nezaposlenih. Već u prvom mandatu Thatcher je smanjila porez na dohodak i povećala potrošnju. Smatrala je da treba otvarati nove, perspektivne industrije, a zatvarati ono što više ne donosi dobit, pa je tako ulagala u nove industrije, poput IT u koje su se zapošljavali mladi ljudi s novim sposobnostima.

“Ona nije bila za socijalnu državu i za one koji nisu sposobni za nove, perspektivne poslove. Zalagala se za ekonomske slobode, ali nije htjela kapitalizam kao moć elita, već kapitalizam u interesu naroda, a ne u korist elita i korporacija”, završne su riječi izlaganja Vuka Vukovića.

{slika}

Dr.sc. Petar Popović, teoretičar međunarodnih odnosa, govorio je o vanjskoj politici Velike Britanije u doba Margaret Thacthcer. Tako Popović smatra da je Thatcher ‘vukla’ nostalgija za viktorijanskom Velikom Britanijom i konzervativnim načelima premijera Benjamina Disraelija. Zapravo, Disraeli je bio njena inspiracija, a u vrijeme Disraelija Velika Britanija je bila na svom vrhuncu. Popović vidi tri točke vanjske politike Margaret Thatcher: prvo: to je borba za demokraciju (sloboda i borba za samoodređenje te širenje demokracije u svijetu), kao drugo: jaka nacionalna država (jer svaki sustav mora biti temeljen na jakoj nacionalnoj državi) i kao treće: težnja za mir (koja je jednako legitimna kao i težnja za rat). U svojoj vanjskoj politici Thatcherica se izuzetno oslanjala na Ameriku i zanemarila Europu.  No, na taj način se Velika Britanija izborila da bude u ravnopravnom položaju sa SAD-om. Također tome su pridonijeli i Reaganovi savjeti da bude uz Ameriku, jer će tako najbolje ostvariti svoje nacionalne interese. Vjerovala je Amerikancima, prije svega Reaganu i američkoj politici te je stoga i odlučila napasti Grenadu, iako su joj njeni savjetnici govorili da je to suludo. Zapravo, njoj vanjska politika nikada nije bila prioritet. Ona nije bila usredotočena na to i nije bila stručnjakinja za to, ali je bila osoba koja je voljela preuzimati rizik. Negativan primjer njene vanjske politike je potpisivanje Single European Acta 1986. godine. Kada su je pitali zašto je to potpisala, njen odgovor je bio da ne zna što je potpisala i da je njeni savjetnici nisu dobro savjetovali. Drugim riječima, ona to zapravo uopće nije pročitala. Od tada se javio još veći antagonizam prema Europi. Prepustila se nečemu o čemu nije baš puno znala. Nakon pada komunizma bila je protiv ujedinjenja Njemačke. Zapravo je željela širenje liberalnih ideja i smatrala je da će se ujedinjenjem uništiti taj balans prema bivšem SSSR-u. Ali, zato je bila na strani Slovenije i Hrvatske, jer ih je gledala kao liberalne zemlje koje žele u Europu. Protiv Srbije je bila, ne zato što ju je smatrala fašističkom, već zato što ju je vidjela isključivo kao komunističku zemlju. Petar Popović svoje je izlaganje završio riječima kako će se prijepori oko Margaret Thatcher voditi još dugo i to na ideološkoj razini zbog niza kontradikcija. Thatcher je uništila viktorijansku konzervativnu desnicu zbog koje je ušla u politiku, ali je probudila patriotizam. Istovremeno, privatizacija za koju se borila da bude u rukama naroda završila je u rukama stranog kapitala.

“No, svaka država ima svoje uspone i padove i možda je vrijeme da dođe neki novi Disraeli ili neka nova Thatcherica koji će ponovo uzdignuti britansku politiku”, završne su riječi Popovićevog izlaganja.

Mr. Mislav Žitko s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavljao je anti-Thatcher stranu u raspravi. Na početku izlaganja Žitko je rekao kako su mnogi nakon objave smrti Margaret Thatcher imali potrebu reagirati.

“No, pri tome trebamo imati na umu kako je bilo i izjava nekih poznatih ličnosti koje su rekle kako su upravo Margaret Thatcher i njena politika bili razlozi njihova napuštanja Velike Britanije”, naglasio je.

Ono što Žitko smatra lošim u vođenju Thatcheričine politike jest vođenje politike ‘odozgo’, uz pomoć važnih i utjecajnih ljudi, te smatra da upravo u tom segmentu možemo govoriti o tačerizmu, a ne samo o Margaret Thatcher. Nadalje, on smatra da je njena politika uvod u kapitalizam kakav danas imamo.

“Njena politika je bila ulazna točka za klijentelizaciju i uspon financijskog sektora na štetu nefinancijskog sektora”, napominje Žitko. S ekonomskom pak aspekta, tačerizam je obilježen rastom nejednakosti. Thatcher jest uvela novu legislativu i smanjila utjecaj sindikata, jer je znala da u tom trenutku sindikati nisu spremni za otvoreni rat, ali sve je to bilo u korist kapitala. Što se tiče njene ideološke transformacije,ona je čudnovata‘. Njen cilj je bio ujediniti određene aspekte konzervativizma s liberalnom ekonomskom politikom. Također, Žitko smatra da je Margaret Thatcher vodila autoritarnu politiku te da stoga ne treba čuditi da je podržavala neke autoritarne režime. Na kraju svog izlaganja on zaključuje: “ona zapravo nije spasila britanski kapitalizam jer se on nikada nakon toga nije potpuno oporavio i nikada više nije povratio svoj stari sjaj”.