Ured za javno zdravstvo Ujedinjenog Kraljevstva (Department of Health) objavio je 12. lipnja izvješće o pobačajnoj statistici za 2013. godinu. Podaci su pokazali da je došlo do pada broja pobačaja u 2013., na 15.9 od 1000 žena, što je najmanji postotak unazad 16 godina. Veliku analizu radila je Britanska služba za savjetovanje u trudnoći (British Pregnancy Advisory Service).
Statistika obuhvaća grupu žena za koje pobačaj nije besplatan: žene koje putuju iz Sjeverne Irske i Republike Irske u Veliku Britaniju kako bi im bio dostupan siguran i legalan pobačaj. Pobačaj, iako je legalan u ekstremnim slučajevima u oba dijela Irske – primjerice, ako možeš dokazati da će rođenje djeteta dovesti do tvoje smrti – gotovo je nemoguće ishoditi u tim državama. To znači da ako dođe do neželjene i neplanirane trudnoće, žene koje imaju novac imaju nekoliko mogućnosti na raspolaganju, a siromašne žene rode djecu – ili, u nekim slučajevima, rade očajničke i opasne stvari.
Statistika pokazuje da se smanjuje broj žena iz Sjeverne Irske i Republike Irske koje dolaze u Veliku Britaniju kako bi imale pristup sigurnom i legalnom pobačaju. Iako će određene grupe i organizacije u Republici Irskoj i Sjevernoj Irskoj smanjenje broja pobačaja dočekati raširenih ruku, te brojke govore samo jedan dio priče. Ne uključuju žene koje dolaze u Englesku i navode adresu lokalnog prijatelja ili člana obitelji, žene koje putuju u druge zemlje kako bi pobacile ili pak stotine, pa i tisuće žena koje kupuju pilule za pobačaj u ranoj fazi trudnoće preko internetske strance Women on Web. Ove brojke također ne uključuju žene koje ne mogu putovati – žene koje trebaju putovnice ili vize kako bi putovale, a ne mogu ih dobiti, žene koje ne mogu pobjeći od nasilnog partnera, žene koje nemaju nikoga da pazi na njihovu djecu dok one putuju, i one žene koje nemaju od 400 do 2000 funti kako bi putovale u Englesku i privatno platile pobačaj. Ako te žene nemaju pristup Women on Web, primorane su birati između nastavka trudnoće ili pokušaja da same pobace puno opasnijim načinima.
I dok Ured za javno zdravstvo objavljuje da svake godine pada broj žena koje putuju kako bi pobacile, druga grupa navodi povećanje. Mreža za pomoć pri pobačaju (Abortion Support Network – ASN) je dobrotvorna organizacija koja pruža financijsku pomoć, praktične informacije o tome kako organizirati najjeftiniji pobačaj i smještaj u volonterskim kućama za žene koje putuju iz Irske u Englesku zbog pobačaja. Povećao se broj zaprimljenih poziva žena u Republici Irskoj i Sjevernoj Irskoj. U 2013. godini, ASN je kontaktiralo 446 žena i parova tražeći pomoć kako doći do sigurnog i legalnog pobačaja; to je više od 363 žena u 2012. i 253 u 2011. godini. U prvih šest mjeseci 2014. javilo se preko 250 osoba. Svaki dan ASN prima SMS poruke, e-poštu i pozive žena i parova iz Irske i Sjeverne Irske. Osim što se te žene moraju odlučiti hoće li zadržati trudnoću ili ne, one također moraju pronaći novac kako bi platile postupak koji košta između 330 i 1350 funti, ovisno o stupnju trudnoće, plus obavezna konzultacija, a da ne spominjemo autobus do zračne luke, karte za zrakoplov, putovnicu, brigu za djecu i druge troškove. Ova cijena posebice teško pada ženama iz Sjeverne Irske. Iako su porezne obveznice Ujedinjenog Kraljevstva, zabranjena im je skrb u slučaju pobačaja od strane Državne zdravstvene službe (National Health Service).
Povećanje broja žena koje kontaktiraju ASN daljnji je dokaz da proglašavanje pobačaja kriminalnim djelom putem zakona neće smanjiti njegov broj nego će otežati pristup siromašnim ženama i obiteljima. Ekonomski pad otežava ženama i njihovim obiteljima da se održe na površini, a restriktivni zakon o pobačaju u Irskoj dodatno komplicira njihovu situaciju.
Ovo su neki od primjera žena i obitelji koji su kontaktirali ASN:
“Moj partner i ja smo otkrili da je naše dijete bolesno i neće preživjeti porod, a zbog nazadnog irskog zakona ne znamo kome da se obratimo.”
“Majka sam troje djece i apsolutno sam šokirana novom trudnoćom – nikada nisam željela još djece. Moja bračna veza nije dovoljno stabilna da bi podnijela još jedno dijete, a financijski si ga ne mogu priuštiti. Uvijek sam bila protiv pobačaja, ali sada je to jedina stvar koju želim učiniti. Pokušavam skupiti novac da odem na pobačaj, ako mi možete ikako pomoći bila bih vam zahvalna, ako znate za najbolje i najjeftinije klinike.”
“Upomoć, pokušala sam sve kako bih pobacila. Puno pijem. Pokušala sam se baciti niz stepenice i predozirati se. Ne mogu roditi ovo dijete. Ne želim ga! Potpuno sam sama. Nitko drugi ne zna i na kraju sam lanca, osjećam da ću doživjeti živčani slom.”
“Studentica sam i trudna sam otprilike 18 tjedana. Ne mogu tom djetetu pružiti niti financijsku niti emocionalnu podršku i planiram pobaciti. Problem je u tome što smo moj partner i ja pokušali skupiti novac, ali nam nedostaje još jedan dio. Zanima me možete li mi vi pružiti pomoć, bilo financijsku ili jednostavno mjesto boravka kada stignemo tamo.”
I to je samo vrh ledenjaka. Nakon otvaranja u listopadu 2009., ASN-u se javilo više od 1400 žena, parova i obitelji, ponukanih drakonskim irskim zakonom da traže pomoć potpunih stranaca u drugoj državi. Neke od tih žena, prije nego su saznale za ASN, poduzimale su opasne i očajne mjere kako bi prikupile dovoljno novca za pobačaj ili, još gore, pokušavale same pobaciti. Žene su prodavale obiteljski auto, pile kontracepcijske pilule zajedno s votkom, smanjivale obroke svojoj djeci, preskakale obroke, posuđivale novac od lihvara, vraćale božićne darove, pile sredstvo za izbjeljivanje, sve u namjeri da pobace. Žene koje ne žele biti trudne napravit će gotovo sve kako i ne bi bile.
Osim da se ukine patrijarhat i promijene mišljenja ljudi koji jednostavno ne mogu shvatiti da neke žene/ljudi jednostavno ne žele imati djecu u određenoj životnoj dobi, ili nikada; da je to samo po sebi važeća i moralna odluka, i da ih se to niti ne tiče, postoje i rješenja za trenutačno stanje stvari. Irska Kampanja za pravo na pobačaj i Savez za izbor Sjeverne Irske bore se svim snagama za reformu zakona, dok grupe poput Speaking for I.M.E.L.D.A (Irska čini Englesku svojom destinacijom za pobačaj) i Dublinske večeri za izbor koriste manje tradicionalne pristupe kako bi senzibilizirale javnost i pomogle ženama da im se omogući pobačaj.
Brojke Ureda za javno zdravstvo Ujedinjenog Kraljevstva nisu potpuna istina, ali ljudi i grupe koje direktno rade sa ženama i obiteljima u Irskoj znaju da, kada je riječ o pobačaju, statistike rijetko kada govore potpunu istinu.
Prevela i prilagodila Marija Sabolić
