Kao bivši izraelski vojnik u obrambenim snagama Izraela, vidio sam kako zaprepašćujuće tretiramo Palestince/ke,
Znao sam o Gazi iz priča. Vojna zona za koju je tada bila odgovorna brigada Givate, ali smo svi znali za priče kako su uspjeli ubiti nekoliko militanata u jednoj zasjedi. Iskreno, bili smo pomalo ljubomorni. Primljen sam u Obrambene snage Izraela na kraju druge Intifade, u specijalnu padobransku jedinicu. Od početka sam znao da će Nablus i Jenin, područja naše odgovornosti, biti dječja igra u usporedbi s Gazom, ali moja dječja igra. Nikada neću zaboraviti prvi put kad sam zapucao, kada sam vidio prvi leš Palestinca i strah i adrenalin tijekom moje prve vojne operacije.
Moja prva misija je podrazumijevala i osvajanje palestinske kuće. Nikada ranije nisam bio u prilici biti unutar palestinske kuće, i moj odred je bio iznenađen za trenutak da je u jednoj kući živjela cijela obitelj – kroz tri generacije. Probudili smo ih sve i preuzeli kuću. Sve smo ih smjestili u jednu sobu – žene, muškarce, djecu i starije. Jedan od vojnika je stajao na vratima kako bi osigurao da nitko od njih ne izađe. U međuvremenu, bavili smo se svojim poslom. Sjećam se da sam sam sebe pitao: što misle o svemu ovome? Što bih ja napravio da vojnici provale u moj dom? Odmahnuo sam glavom i skoncentrirao se odmah na izvršavanje misije. Kako je vrijeme prolazilo, strah se pretvarao u dosadu, adrenalin se stabilizirao, a moje sumnje u obim i opravdanost operativne logike će se vratiti da me progone. Međutim, već sutradan su počele nove operacije. To nam je postala dnevna rutina, i kao rezultat, sljedeći put nisam razmišljao kako se obitelj, u čiji smo dom upali, osjećala. Moja osobna granica morala se zamutiti vrlo brzo. Svaki put bih rekao sebi – ovo je još uvijek O.K. Ali u prirodi crvenih linija je da se kreću imaginarnom skalom. Nije me bilo briga kada smo uništavali cijele domove tokom operacija ili kad je moj odred slučajno upucao nedužnu ženu pa smo brzo zaboravili na incident i nastavili dalje. Danas znam kako moć da razdvojim je li pojedina akcija prešla liniju tada nije postojala.
Ono što se dogodilo meni, događa se IDF i izraelskom društvu u globalu. Tijekom operacije Cast Lead bio sam civil i aktivan u “Breaking the Silence” skoro godinu dana, ali sam još uvijek bio šokiran incidentima o kojima sam slušao. Sjećam se prijatelja koji je sudjelovao u Cast Lead. Vratio se potresen činjenicom da su domovi “hamasovih članova” legitimne mete za bombardiranje bez ikakvog obzira prema riziku da su i naši vojnici tu na terenu. Prvi put se s takvim naredbama susreo u cijeloj svojoj vojnoj službi. Ovo je njegovo svjedočenje:
“Ujutro smo identificirali četiri muškarca, od 25 do 40 godina, stajali su ispred kuće i razgovarali. Bilo je sumnjivo. Prijavili smo to obavještajnoj, točno određujući kuću u koju su planirali ući. Obavještajna je to dalje proslijedila Šabaku (izraelska sigurnosna agencija) koja je izvijestila da je ta kuća poznata kao sjedište hamasovih aktivista. Odmah se reagiralo. Ne sjećam se što smo koristili – helikopter ili nešto drugo, ali kuća je bombardirana dok su oni bili unutra. Žena je istrčala iz kući i noseći dijete pobjegla južno od kuće. Bilo je nevinih ljudi u toj kući. “
Ista crvena linija koju smo prešli tijekom operacije Cast Lead, postala je početak operacije Protective Edge. Kuće “članova Hamasa” su dodane na dugu listu IDF-ovih potencijalnih meta u Pojasu Gaze.
Političari/ke koji su nas poslali da izvedemo ove zadatke čak se ni ne pretvaraju da obećavaju nadu za bolju budućnost. Samo nastavak upotrebe nasilja i sile. Sumnje u logiku i opravdanost nas više ni ne zanimaju, dok se naše granice morala stalno pomjeraju u lice naše realnosti – nešto kao moje tokom odsluženja vojnog roka. U Gazi je ubijeno 150 ljudi tijekom šestodnevnih napada, velika većina njih su civili, a četvrtina djeca. Milijuni Izraelaca/ki i Palestinaca/ki žive u egzistencijalnom strahu da će im projektil pasti na glavu. Kraj jednog vala nasilja je često samo alarm za sljedeći.
Granica na kojoj smo stali tokom operacije Cast Lead (2009), je ista ona na kojoj smo počeli operaciju Pillar of Defense (2011). Točka u kojoj smo zaustavili operaciju Pillar of Defense je ista ona u kojoj je krenula Protective Edge. Što će biti naša sljedeća crvena linija? I kad ćemo nju preći? Samo mi možemo odgovoriti na to pitanje. Zavisi od nas i onoga što dozvolimo drugima da rade u naše ime.
Prevela i prilagodila Žarka Radoja
