Jučer je u prostoru caffe bara Retro održala promocija hrvatskog izdanja knjige Lene Dunham “Drukčija od drugih” u organizaciji nakladničke kuće Algoritam. Kako je navedeno u njihovoj najavi događaja, za prezentiranje knjige eseja producentice, glumice, redateljice, a sada i drugačije spisateljice Lene Dunham, izabrana je Jelena Veljača – glumica, producentica i kolumnistica, dok je razgovor vodio prevoditelj i urednik Vladimir Cvetković Sever.
Prema izboru Jelene Veljače za prezentaciju Drukčije od drugih i njezinoj interpretaciji serije Girls bila sam od početka skeptična. Nažalost, ispostavilo se da je skepsa, bazirana na dosadašnjem, prvenstveno kolumnističkom radu, Jelene Veljače i pokušaju usporedbe istog s radom i vizijom te pristupom temama o kojima Lena Dunham progovara, bila opravdana.
Lena Dunham u svojem je dosadašnjem radu kreirala filmove Creative Nonfiction i Tiny Furniture, četiri sezone HBO-ove serije Girls, a svojem je kreativnom opusu sada dodala i knjigu koju se svrstava u područje “kreativne publicistike” – Not That Kind of Girl. A young woman tells you what she’s “learned”, odnosno, u hrvatskom prijevodu Sandre Mlađenović – Drukčija od drugih.
Najjasniju poveznicu među svim navedenim predstavljaju autobiografski elementi koje Lena unosi u svoja djela posebno naglašavajući važnost iskrenog pristupa temama o kojima govori, bilo da se radi o feminizmu, odrastanju, njezinoj vlastitoj privilegiranosti, doživljavanju vlastitog tijela, seksualnosti općenito, međuljudskim, obiteljskim ili bilo kakvim drugim odnosima.
Pokušat ću u ovom tekstu izdvojiti neke trenutke koji pokazuju koliko je Algoritam pogriješio u izboru Jelene Veljače za prezentaciju ove knjige, pokazujući tako, prvenstveno, vlastito nesnalaženje u porukama koje Lena Dunham jasno odašilje, ali i podcjenjujući čitatelje i čitateljice misleći da ih zbog toga ni mi nećemo razumjeti.
Kako bi, vjerujem, opustio i svoju gošću, a i sve nas u publici, sugovornik Jelene Veljače, prevoditelj Vladimir Cvetković Sever, započeo je razgovor nečim što je smatrao duhovitom dosjetkom o tome kako on, očigledno, eto, nije djevojka, a Jelena Veljača, eto, kao što vidimo jest. Kolutanje očima i nevjerica mogla je otpočeti, a ton ostatka razgovora bio je zadan.
Nakon što je sve nas okupljene Veljača upoznala sa svojom prvotnom reakcijom na seriju te činjenicu da ona nije bila nimalo pozitivna povezujući to sa time koliko je ona drukčija od svih drugih serija koje se proizvode trenutno, govoreći pri tom isključivo u muškom rodu – o sebi kao obožavatelju, a o Leni Dunham kao autoru, mogli smo preći na “škakljive teme” poput privilegiranosti, starosne dobi, debljine i ljubavnog života Lene Dunham, feminizma i stanja u Republici Hrvatskoj.
O privilegiranosti:
Pokušavajući obraniti Leninu privilegiranu poziciju Jelena Veljača najprije je propitivala je li Lena Dunham uopće privilegirana i zašto bi netko smatrao da jest. Dunham je, naime, dvadesetosomogodišnja bjelkinja iz New Yorka, a njezini su roditelji bogati umjetnici i kao takva je privilegirana i toga je svjesna, za razliku od Veljače, koja je od svega navedenog uspjela primijetiti samo to da se Dunham nalazi u ekonomski povoljnoj poziciji. Privilegiranost koja dolazi iz rasne pripadnosti bjelačkom stanovništvu, pripadnosti kozmopolitskom i anvangardnom njujorškom umjetničkom krugu, baš kao i dostupnost najistaknutnijih obrazovnih institucija, Veljača ne detektira. Kada ju je sugovornik blago na to upozorio, Veljača odlazi u drugu krajnost pa se iz njezinih riječi na neki način mogla izvući i poruka o tome kako je radna etika kod ljudi koji ne rade, kao većina, samo zato da bi preživjeli, zapanjujuća.
O feminizmu:
Upitana o važnosti medijske reprezentacije žena na način na koji to čine Girls i povezanosti feminizma s istim, Jelena Veljača najprije se osvrnula na to da su žene predugo čekale i na ostvarenje nekih drugih prava poput prava na glas ili obrazovanje. Točno i tu je s točnostima prestalo. Nazivanje feminizma u početcima “agresivnim i nasilnim”, a ideja da trenutno “u svijetu govorimo o drugoj genereaciji feministkinja, a na hrvatskim prostorima o nultoj ili polu nultoj generaciji” u potpunosti je promašena i neprimjerena u bilo kojem prostoru, a poglavito na predstavljanju knjige Lene Dunham, i kada osoba koja to izgovara samu sebe naziva feministkinjom. Mogli smo tako čuti, da za razliku od tih tvrdih, agresivnih i nasilnih početaka, Girls “feminizmu daje mekoću” i kroz humor uspijeva prodati feminizam. Međutim, eto, to ne razumiju sve te agresivne feministkinje čije su “krute ženske udruge napale Lenu” .
O Leninoj starosnoj dobi:
Tijekom razgovora Jelena Veljača u više je navrata naglasak stavljala na godine Lene Dunham i to ne samo u kontekstu njezinog autobiografskog stvaranja za koji takav podatak uistinu jest relevantan, već u kontekstu očekivanja kvalitetnijeg stvaranja u godinama koje će doći budući da je Lena “trenutno jako mlada” i “što ona ima nekih 25 – 28 godina”. Osim činjenice da razlika u godinama između Jelene Veljače i same Lene Dunham i nije pretjerano velika, takav diskurs samo perpetuira diskiminatorno viđenje mladih kao nezrelih ili manje sposobnih što je jednako ejdžizam kao i doživljavanje osoba starije životne dobi tromima ili manje sposobnima za aktivno sudjelovanje u društvu.
O tome što Drukčija od drugih može značiti u Hrvatskoj danas i tko će je čitati:
U ovom je slučaju urbani rasizam krenuo od samog postavljanja pitanja. Naime, Vladimir Cvetković Sever pitao je Veljaču za mišljenje o tome kako će se knjiga Lene Dunham doživjeti danas u Hrvatskoj i “može li se ta knjiga čitati u manjim gradovima”. Nakon paralale između isključivo užeg centra Zagreba i New Yorka, Veljačin je sugovornik zaključio kako on, recimo, ne bi tu knjigu preporučio gospođama s kojima je, eto baš danas, bio na sastanku na Susku. Zato što – što one o tome znaju?
Naprema njemu Veljačin odgovor da je to knjiga prvenstveno o odrastanju i da smatra kako je ponekad u malim sredinama i teže odrastati, nego u velikim gradovima konačno je zazvučao kao nešto smisleno. Međutim, kratko je to trajalo i dovelo nas do…
Ljubavni život Lene Dunham:
U pokušaju opisivanja važnosti Lene i njezinog utjecaja na “ne samo žene, već i dječake”, Veljača se poslužila primjerom iz Leninog ljubavnog života. Zaključila je tako da je činjenica da je trenutni dečko Lene Dunham bivši dečko Scarlett Johansson spektakularan podatak. Pitate se zašto? E pa, zato što je Scarlett Johansson “upgraded verzija Venere”, dok Lena Dunham to, valjda očigledno, nije pa je, stoga, “fantastično što se isti lik može paliti i na jednu i na drugu”. Što je komentatorica, producentica i glumica htjela reći, prosudite sami.
U svakom slučaju, ukoliko niste sudjelovali u promociji knjige jučer u Retru, niste puno toga propustili. Zašto je točno netko mislio da će Jelena Veljača biti puni pogodak za prezentiranje ove knjige? Nameće se, nažalost, odgovor kako nakladnička kuća osim što nije razumjela poruku same knjige i autorice, nije razumjela ni njezinu ciljanu publiku.
Ovoj se priči, naravno, može pristupiti iz više različitih kuteva gledanja od kojih bi jedan zasigurno mogao biti i kritički pogled na mainstreamizaciju feminizma. Pokušaj “prodavanja” ili podvaljivanja feminizma (ili bolje rečeno feminizama) kao trendi teme sa ciljem umanjivanja njegove važnosti kao političkog i društvenog djelovanja usmjerenog na stvarnu promjenu i ostvarivanje rodne ravnopravnosti trenutno predstavlja vrlo aktualan problem. Ovakav način prezentiranja Drukčije od drugih, upravo to dokazuje.
No, da završimo u pozitivnom tonu – ako vas zanima relevantna kritika knjige i serije Lene Dunham, preporučujemo tekst Maše Grdešić s Muf-a naslovljen “Što sam o tekstualnosti naučila od Lene Dunham“.
