U fokusu

Mame u "Mami"

“Mi nismo jadni roditelji”

Četiri hrabre mame okupile su se četvrtoga dana u tjednu u klubu “Mama” u središtu Zagreba ne bi li govorile kako im je bilo i što im se dogodilo kad su im njihova djeca došla i rekla da su homoseksualne spolne orijentacije.Te četiri hrabre mame četiri hrabra djeteta odlučile su progovoriti o homoseksualnosti vlastitoga djeteta.

“Mi nismo jadni roditelji”

Novi list

Četiri hrabre mame okupile su se četvrtoga dana u tjednu u klubu “Mama” u središtu Zagreba ne bi li govorile kako im je bilo i što im se dogodilo kad su im njihova djeca došla i rekla da su homoseksualne spolne orijentacije. Te četiri hrabre mame četiri hrabra djeteta (zapravo i više od četiri jer svaka je majka, kako smo saznali iz razgovora, višestruka mama) odlučile su progovoriti o nečemu što se u nas smatra ne samo društvenim tabuom, nego počesto i anomalijom, pa i bolešću, a to je homoseksualizam vlastitoga djeteta. Jedna je majka odlučila govoriti obznanivši svoje ime i prezime i pristavši se sa svojom kćeri fotografirati za novine – Nada Matešić, čija je kći Marina bila s njom, a tri su mame odlučile da njihov identitet ipak ostane nepoznat široj javnosti, pa ćemo ih zvati Prva mama, Druga mama i Treća mama. Nasuprot očekivanim pričama o šokovima, lomovima, stresovima. traumama i koječemu neugodnome, publika je u “Mami” provela više nego ugodnih sat vremena uglavnom se smijući duhovitim i visprenim opaskama mama, što ne znači da u svemu tome nema ničega neugodnoga i mamama teškoga.

 

Sretna djeca

Zaključak je svih mama koja imaju iskustvo da im je dijete homoseksualno – kad su djeca sretna i mi smo sretne. Kako reče Prva mama iz Splita, čija je kći lezbijka ” to su hrabra, pametna djeca, a društvo ih je degradiralo. Zašto bih ja kao mama zatvarala oči kad je to – to?” Mama Matešić, čija je kći lezbijka, reče “bilo je neobično prvi tren, a poslije je sve bilo o. k. Ništa se naš odnos majka – kći nije promijenio, čak je i poboljšan jer sad imamo puno tema za razgovarati za koje prije nismo ni znale da ih imamo”. Druga mama je doživjela to da joj je sin “negdje u 6. ili 7. razredu, s 13 godina, rekao da je gej. Bila sam otvorena prema tome jer su mi dva najbolja prijatelja, još iz osnovne škole, gej, ali kako on s 13 godina zna to? Nazvala sam jednog od ta dva prijatelja, pitala “kako mali to može znati”, a prijatelj mi kaže “nije to ništa, ja sam za sebe znao s 10 godina”.

 

SMS istina

Treća mama, čiji je sin homoseksualac, bila je, bez obzira na to što zna da je svakodnevno u poslu okružena osobama istospolne orijentacije “šokirana i iznenađena”. No, taj šok je bio kratka vijeka, mamin sin je ostao mamin sin, dapače. Kad se pojavilo pitanje kako to priopćiti rođacima i znancima mama je prošle godine uoči Zagreb Pridea jednostavno poslala sms poruku svim prijateljima i rođacima s molbom da dođu na Pride i podrže njenog sina i “mnogi su došli, a oni koji nisu mogli doći su se uglavnom ispričali”. Ponekad novine riješe problem obznanjivanja spolne orijentacije nečijega djeteta u široj, izvanobiteljskoj, javnosti. Prvoj mami su to učinile novine koje su objavile fotografiju njene kćeri i veliki članak iz kojega je manje-više svima sve bilo jasno. “Govorili su mi ljudi – vidi tvoja kći, a mom mužu ništa nisu govorili. Valjda su smatrali da je meni o.k. to govoriti, a mužu se nisu usudili. Na kraju, bilo je to, sve u svemu, pozitivno. Više me nitko ne pita, kako mala, kad se udaje, a ako netko pita, ja znam da nije čitao novine. Nakon toga kći mi je potpuno drugim povodom opet bila u novinama, a tad o tome nitko ništa nije komentirao”, komentirala je reakcije javnosti na spolnu orijentaciju svoje kćeri Prva mama. I Nadina je kći osvanula u novinama, pa je okolina govorila “ajme jadni ljudi”, a “meni ni danas nije jasno zašto bih ja bila jadna. Pa dijete mi je zdravo, pametna je, živa, sretna. Kako jadna?”

 

Strah od nasilja

No, naravno, nije sve tako ružičasto. Mame je, prirodno, strah za djecu. Druga mama se stalno boji za svoje dijete, strah od nasilja postoji uvijek i svugdje, a sve je mame ponajviše strah da će njihova djeca biti napadnuta zbog toga što jesu. I nije samo to. Očevi teže prihvaćaju homoseksualnost vlastite djece. “To je klasično pitanje muškoga odgoja. I njih je netko odgajao, i njih je neko društvo stvaralo. Sin je ocu to rekao bitno kasnije nego meni, a otac je to prihvatio”, pričala je Treća mama. Majkama je možda lakše u takvim situacijama, zborila je Nada Matešić, jer ionako živimo u patrijarhalnom društvu u kojem su žene u lošijem položaju, pa im je tako nešto jednostavnije prihvatiti. No, Nada Matešić je kazala i kako je starijim ljudima, recimo bakama i djedovima tako nešto teže objasniti jer “njima je osnovno da prežive taj dan. To, kod starijih, mene ne čudi, ali me čudi da su mnoga djeca vrlo konzervativna, a radi se o vršnjacima moje djece. Neka razmišljaju stravično”.

 

Čija cura?

Svaka ljubav može nekome izazvati probleme. Tako je Prva mama zapala u maleni, šarmantni problem jer je njena kći imala curu, a i njen sin je imao curu, a obje su se zvale isto. Prva mama je jednoga dana u svome domu uočila knjigu Orhana Pamuka “Zovem se Crvena” i ljubavnu posvetu koju je potpisala – cura istoga imena. Čija cura? pitala se Prva mama. Misterij je uskoro razriješen. To je njenom sinu poklonila njegova djevojka, a on je neromantično zaključio da neće čitati tako debelu knjigu. Nije to jedini problem Prve mame. Njen je suprug homoseksualnost vlastite kćeri prihvatio, nije bilo problema. Dapače, nema ništa protiv toga da društvo njegove kćeri, počesto i internacionalno, navraća u njihovu kuću. Jedino u svojoj kuću ne želi curu svoje kćeri, ali kako Prva mama tumači sve ima svoju pozadinu, a i sve će doći na svoje.

Moglo se čuti i o šokovima koje su mamama priređivali prijatelji koji su govorili stvari koje su, da su samo javno izrečene, itekako kažnjive. Istina, moglo se čuti ponešto i o tome kako su neki obiteljski prijatelji mama i njihovih obitelji, kad su saznali da njihovi prijatelji imaju dijete homoseksualne orijentacije, vremenom “omekšali” i postali manje homofobni. No, glavni je zaključak “Mama u Mami” da su četiri mame bile za – pet. Stvarno se radi o hrabrim mamama hrabre djece, a jedini, stvarno sumoran društveni zaključak, krio se u činjenici da je takvo okupljanje i takva hrabrost – uopće potreban.