Nedavno se na Internetu pojavio novi “Jesam li dovoljno mršava?” izazov pod nazivom #bellybuttonchallenge. Ishodište novog prijekog suda o našim tijelima je društvena mreža Weibo, kineska verzija Twittera. Ona ili onaj koji omotaju ruku oko svoga struka i dodirnu pupak, dovoljno su zdravi i mršavi!
Čitajući članak Marci Warhaft – Nadler, zaključila sam da ukazuje na nešto meni vrlo blisko – ideju idealnog tijela i poremećaj prehrane.
Ovakvi izazovi povremeno preplave društvene mreže, no popularniji su i češći ususret ljetu. Ipak je to razdoblje u godini kad odlazimo na plaže i pokazujemo svoja tijela na kojima smo marljivo radili nekoliko mjeseci prije, odlazeći na fitnes, držanjem dijete ili gladovanjem. One i oni od nas koji su za to bili lijeni, drže glavu pognutom tih dva tjedna (ili eventualno koji dan, ovisno o sreći) i nadaju se da ih osoba na ručniku do njih neće suditi.
Bilo da pripadamo prvoj ili drugoj grupaciji činimo to kako bismo dokazali da vrijedimo i da bi se ugodno osjećale i osjećali u vlastitoj kožni znajući da smo dovoljno vitke i vitki. Naravno, svatko tko zna imalo o zdravlju ili redovito vježba svjestan/a je da ukoliko i dodirnete vlastiti pupak ne znači da ste dovoljno mršave i mršavi, te još manje znači da imate zdravo tijelo. To samo pokazuje da imate dovoljno fleksibilne ruke!
Čemu onda tolika histerija?
Činjenica da je #bellybuttonchallenge vlastitim slikama popratilo više od 130 milijuna ljudi u prvih tjedan dana pokazuje sve što nije u redu sa svijetom u kojem živimo.
Marci kaže: “Bijesna sam svaki put kad se pojavi neki ovako kretenski trend. Činjenica da je toliko utjecajan te da tjera ljude da kroz njega vrednuju vlastito tijelo čini me tužnom. Mnogo ljudi ne shvaća opasnost ovakvog trenda. On direktno utječe na ljude koji se bore s poremećajem prehrane.”
Ishodište problema u prehrani nisu društvene mreže ni naslovnice popularnih modnih časopisa. Ipak, iako je taj problem mnogo složeniji, ovakvi izazovi i javno vrednovanje vlastita tijela pomoću komentara na društvenim mrežama, ne pomažu osobama koje se bore s poremećajem prehrane. Takvi izazovi mlade djevojke, a u zadnje vrijeme i mladiće, bombardiraju standardima ljepote koji im često nisu dosežni. Ukoliko su uz to bili izloženi nekoj traumi, ne osjećaju se dovoljno voljenima ili lijepima, u radu na vlastitu tijelu vide mogućnost da podignu samopouzdanje i samopoštovanje.
{slika}
Nažalost, taj rad na tijelu najčešće se ne svodi na istovremenu brigu za mentalno, emotivno i tjelesno zdravlje ili ne zdravu prehranu i kontinuirano vježbanje. Svodi se na posezanje za jednostavnim stvarima koje donose brze rezultate što najčešće rezultira poremećajem u prehrani ili iscrpljivanjem vlastita tijela do bolesti.
Zašto ovaj trend nije “zabavan”?
Prvenstveno zato što mlade nismo naučili i ne učimo odgovarajućim vrijednostima. Nismo im objasnili da treba raditi na vlastitom obrazovanju, nismo ih naučili da se samopouzdanje gradi, nismo im objasnili da je samopoštovanje nešto što postiže kontinuiranim radom na sebi, nismo ih naučili da taj rad započinje prihvaćanjem razlika, uočavanjem vlastitih slabosti i prednosti te ulaganjem u međuljudske odnose.
Mi smo ih naučili da vrednuju sami sebe preko slike koju ujutro vide u zrcalu. Na taj smo način, ipak, uložili manje vremena i energije nego li bi uložili da smo zaista proveli vrijeme s njima, da smo upoznali njihov pogled na svijet i pokušali shvatiti njihove probleme, koliko nam se god beznačajnim činili.
Iz tih razloga ovakvi trendovi nisu zabavni. Kako Marci kaže: “Oni su razarajući za svakog muškarca, ženu i dijete koje je u potrazi za nečim što bi ih trebalo učiniti vrijednima kao ljudsko biće.”
Stoga, vrijeme je da prestanemo suditi vlastita tijela te da golemi trud i energiju koji trošimo na sliku u zrcalu utrošimo u boljitak svog života. Da radimo na istinski zdravom tijelu i zdravom duhu te na izgradnji kvalitetnih međuljudskih odnosa. Također, vrijeme da i druge prestanemo suditi po tome mogu li omotati ruku oko vlastita struka. Umjesto toga mogli bismo ih zagrliti. I prestati suditi uopće.
