Pokret za vidljivost aseksualnih osoba je narastao u posljednjih nekoliko godina i mnoge aseksualne osobe počinju izlaziti iz ormara i zahtijevaju poštovanje. Nažalost, aseksualnost ostaje relativno nevidljiva orijentacija u našoj popularnoj kulturi. To mnoge aseksualne osobe ostavlja da se još uvijek osjećaju kao da su na neki način pokvareni/e. Razmislite o tome: romantika i seks prožimaju gotovo svaki narativ na televiziji, u knjigama i filmovima. Platonske veze su kontinuirano podcijenjene u odnosu na romantične odnose, a posebice u odnosu na seksualne.
Tijekom posljednjih nekoliko godina, par aseksualnih likova se pojavilo u filmovima i na televiziji. To je veliki korak. Ali kad god je aseksualnost eksplicitno prikazana na ekranu, nju gotovo uvijek slijedi popravljajući zaplet: Aseksualnost je prikazana kao problem koji je popravljiv. To je nevjerojatno opasna poruka. Možda i najveći, frustrirajući zid na koji nailaze aseksualne aktivistkinje i aktivisti je kako medijski tvorci koji su alloseksualni (osobe koje nisu u aseksualnom spektru) pogrešno shvaćaju i pogrešno tumače našu orijentaciju. Sljedeća tri primjera su samo uzorak iz medijskog koncepta aseksualnosti.
The Olivia experiment:
Ovaj film iz 2012. se vrti oko Olivije, 27-godišnje studentice koja počinje sumnjati da je aseksualna. Ona odluči prihvatiti prijateljičinu ponudu da spava s njenim dečkom. Tagline za film je: “Komedija o seksualnoj (dez) orijentaciji.” Aseksualnost naslovne junakinje se stalno ispituje i u nju se sumnja: “ona zapravo nije aseksualna, ona je samo sramežljiva”. Ovdje je aseksualnost predstavljena kao privremeno stanje, a ne orijentacija. To je problem koji treba ispraviti. Nema načina na koji bi žena mogla biti sretna izvan romantične, seksualne veze. Umjesto isticanja zadovoljavajućih platonskih veza koje mnoge aseksualne osobe imaju, Olivija treba eksperimentirati dok ne pronađe pravi način da se uklopi u alloseksualni narativ.
House: “Bolja polovica” (sezona 8, epizoda 9):
Aseksualni par dolazi kod doktora Wilsona. Njega je zaintrigirala aseksualnost i spominje je svom prijatelju doktoru Houseu, koji je smjesta odbacuje kao nestvarnu. Tijekom cijele epizode, doktor House negira postojanje aseksualnosti. Na kraju epizode, otkriveno je da muž ima nekakav tumor koji je inhibirao njegov seksualni nagon. Žena je samo glumila aseksualnost zbog muža.
{slika}
Sirens:
Ova američka TV emisija o bolničarima i bolničarkama imala je otvoreno aseksualnu gostujuću junakinju, Voodoo, tijekom dvije sezone koliko je trajala. Njezina je aseksualnost predstavljena na jedan od dva načina: kao šala ili kao prepreka koju bi njen kolega bolničar, Brian, trebao prevladati kako bi došao do seksa. Voodoo je uvijek romantično uparena s muškarcem i u scenariju je rasprava o njenoj aseksualnosti obično manje o njezinom životu, a više o tome kako su muškarci frustrirani zbog toga. U jednom trenutku, ispituje se o tome da li masturbira (nevjerojatno neprikladno pitanje za pitati bilo koga, ali jedno od onih s kojima alloseksualne osobe redovito suočavaju aseksualne osobe). Voodoo također vodi Briana u striptiz klub kada on misli da je nadišao seksualnost gdje striptizeta izvodi ples njoj u krilu, kako bi ga zagolicala. Njezina priča je krenula prema konzumaciji odnosa s Brianom, prije nego što je serija otkazana.
Postoji nekoliko drugih aseksualnih likova koji su se pojavili na filmu i TV-u u posljednjih nekoliko godina, ali ove tri priče jasno prikazuju izazove s kojima se aseksualne osobe susreću u dobivanju realistične reprezentacije. Osim poruke da je aseksualnost popravljivo stanje, postoji nekoliko sličnosti u ovim primjerima:
- Aseksualnost je privremeno stanje / problem koji imaju samo atraktivne, cis, bijele žene.
- Žene lažu i / ili su nekako zbunjene o svojim osjećajima i željama. Tagline za The Olivia experiment učvršćuje ideju da je aseksualnost samo druga riječ za “zbunjenost”.
- Aseksualnost je problem jer je to prepreka za alloseksualne osobe koje žele imati spolni odnos.
Opasna poruka koja dolazi iz “popravljivih” narativa jest da su seksualna orijentacija i pristanak nešto što je podložno raspravi. Uvjeravanje ili posramljivanje aseksualne osobe u seksualni odnos, iako oni/e kažu da to ne žele nije zabavna igra – to je korektivno silovanje, s ciljem “popravljanja” aseksualnih osoba. Alloseksualne osobe često čine pogrešku misleći da je seks neophodan dio sretnog života. Ti ljudi ne mogu vidjeti aseksualnost kao ništa drugo nego strašno stanje koje one koje od njega pate osuđuju na osamljene živote.
Zamislite da ste mlada aseksualna osoba, nesigurna u vlastitu orijentaciju i da ste stalno bombardirani tim porukama i od ljudi u vašem životu, a iz vlastitih omiljenih emisija, filmova i knjiga. Zamislite da vam se stalno govori da ne postojite, ili ako jeste, da ste popravljivi. No, kako godine prolaze, još uvijek ne doživljavaju vrstu želje koju vidite posvuda. Bilo bi usamljeno, zar ne?
Ne pružanje dobrodošlice aseksualnim osobama u oblikovanju prikaza aseksualnosti u mainstream medijima rezultiralo je iznimno netočnim i štetnim prikazima ove orijentacije. Većina alloseksualnih osoba može imenovati izmišljeni lik koji se može protumačiti kao aseksualan, ali vrlo malo može imenovati jednu stvarnu aseksualnu osobu, spisatelja/icu, redatelja/icu, glumca/glumicu ili drugog umjetnika ili umjetnicu. Umjetnost i doprinosi koji aseksualne osobe čine u društvu i dalje će biti potisnuti sve dok se negativni prikazi i uvjerenja ne propituju. Ali aseksualne osobe su prisutne. Tako sam sastavila cijeli Tumblr blog koji naglašava suvremene aseksualne umjetnike i umjetnice – možete provjeriti Tumblr i WordPress.
U međuvremenu, nadamo se da ćemo vidjeti aseksualni lik čija će se orijentacija tretirati kao normalna, a ne kao problem koji treba riješiti.
Prevela i prilagodila Jelena Markota
