Kurikularnoj reformi (opet) prijeti odgoda. Iako ministar Predrag Šuštar ponavlja da reforma ide dalje, čini se da političke volje za njenu provedbu nedostaje. Zabrinuti za budućnost reforme, aktivisti/kinje iz GOOD inicijative su se okupili/e prošli tjedan ispred Sabora tražeći od zastupnika i prisutnih članova Vlade da podrže reformu. Tim se povodom prošli petak u emisiji Širenje Područja Borbe na Radio Studentu razgovaralo s Martinom Horvat iz GOOD inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja.
Dugo smo se hvalili uspjesima naših učenika i učenica te smo za to smatrali zaslužnim obrazovni sustav. Ipak, rezultati istraživanja zadnjih nekoliko godina pokazuju porazne rezultate u znanju naših učenika i učenica. Također, svima je jasno da obrazovni sustav kakav imamo danas nije usklađen ni s potrebama učenika i učenika, ni s potrebama tržišta. Koje promjene donosi nova kurikularna reforma?
Došli smo u fazu kada je većina nas kao društvo prepoznala da mladima dugujemo više te da je došlo vrijeme za unaprjeđenje obrazovanja. Kurikularna reforma, prema mojoj procjeni i procjeni nas kao GOOD inicijative, ne nudi velike turbulencije, nema velikih promjena u satnici i strukturi predmeta. Vjerojatno iz razloga da se sustav naglom intervencijom ne naruši. Možda smo mogli raspraviti treba li uvesti veće promjene u smislu satnice i predmeta (što naravno ne znači da nam pojedine discipline nisu potrebne nego da mogu biti drugačije organizirani predmeti kao što je to u mnogim drugim zemljama gdje postoje u osnovnoškolskoj dobi spojene prirodne znanosti u jedan predmet, a drugi značajan predmet koji nama nedostaje u osnovnoj školi jest suvremeno društvo).Ono što nam slijedi u cjelovitoj kurikularnoj reformi je zaokret u pristupu učenju i stavljanje učenika i učenica u fokus cijelog procesa. Umjesto sadržaja, fokus se stavlja na odgojno obrazovna očekivanja (očekivana postignuća ili ishode učenja). Važno je ono što bi učenici/e trebali nakon obrazovnog procesa znati, ali i moći. Nije više važno samo razvijati znanje, ono je važno ali nije jedino, važno je znati to znanje primijeniti. Dakle odgoj i obrazovanje uključuju cjelokupni razvoj kompetencija, što znači i znanja i vještina ali i vrijednosti potrebnih za život u demokratskom društvu.
Forum za slobodu odgoja napravio je analizu predmetnih i međupredmetnih nacrta kurikuluma. Što je zaključeno tom analizom?
Forum za slobodu odgoja je članica GOOD inicijative. Oni su istražili koliko su pojedine teme koje mi u GOOD inicijativi smatramo važnima, zastupljene u kurikulumima. Generalne ocijene su da zapravo u kurikulumima tzv. međupredmetnih tema ima novosti koje doprinose razvoju građanske i socijalne kompetencije. Do sad se najviše pričalo o građanskom obrazovanju i zdravstvenom odgoju. Sad je nekako proširena paleta međupredmetnih tema, tu su održivi razvoj, osobni i socijalni razvoj i sl. Što se tiče ostalih predmeta, oni su dijelom uvrstili neke od tih sadržaja, ali dijelom i nisu. U tom smislu je primjerice kurikulum povijesti napravio dosta velik iskorak prema kritičkom mišljenju i analizi situacija. Nije više samo fokus na učenju činjenica, već na usporedbi događaja kroz vrijeme i kritičkom promišljanju o njima. Isto tako, kurikulum geografije u osnovnoj školi je preuzeo dosta ishoda koje bi očekivali za građanski odgoj i obrazovanje. Ipak, neke osnovne teme građanskog odgoja i obrazovanja kao što su ljudska prava i demokratičnost u društvu nedovoljno su zastupljene u osnovnoj i srednjoj školi, pogotovo kroz same predmete. I dalje se postavlja pitanje hoće li se dovoljno uložiti o obrazovanje i pripremiti učitelje i učiteljice da provedu međupredmetne teme. One su zapravo svačija odgovornost, no kad se stvari tako postave – u praksi dolazi do toga da nema jasne odgovornosti.
Kao prioritet u reformi navedena je edukacija učitelja i učiteljica koji će je provoditi. Ipak, najnovije vijesti su da su stavke za stručno usavršavanje učitelja i učiteljica smanjene za više od 10 posto. Je li moguće provesti kvalitetnu edukaciju sa smanjenim novčanim sredstvima?
Upravo je u tome raskorak između deklarativnog, što govorimo da želimo napraviti, i same prakse, onoga što donositelji/ice odluka zapravo rade. Sustavno se smanjuju ulaganja u obrazovanje, nisu povučena ni sredstva iz europskih fondova koja su mogla biti povučena te je situacija u tom smislu zabrinjavajuća. Ima onoliko sredstava za način usavršavanja koji se i dosad provodio, uglavnom preko Agencije za odgoj i obrazovanje. To se do sad nije pokazalo dovoljnim i tu najviše trpe neki novi pristupi i međupredmetne teme jer nemaju jasnu strukturu i mjesto. Za njih učitelji/ice moraju biti kvalitetno pripremljeni da bi ih uspješno implementirali u predmetnu satnicu. Učitelji/ice se uglavnom educiraju za svoje područje, a međupredmetne teme zahtijevaju da svi o njima dosta znaju te da se međusobno koordiniraju u provedbi. To je onda puno veći izazov i brojčano i na mnoge druge načine. Podatak da je po nastavniku/ici godišnje predviđeno nekih 80 do 90 kuna za njihovo usavršavanje dovoljno pokazuje. Smatramo da tu treba napraviti veći iskorak. Zato smo se okupili pred saborom i nastojali smo pokazati vladajućima da taj iznos nije dovoljan. Vrijeme je da svi zajedno uložimo u obrazovanje i shvatimo njegov značaj.
Ministar Predrag Šuštar neprestano ponavlja da reforma ide dalje, no čini se da političke volje za njenom provedbom nedostaje. Novi izgovor za odgađanje eksperimentalne provedbe je unaprijeđene kurikuluma. Ono je svakako potrebno, no radi li se tu o odugovlačenju i kome to pogoduje?
Kada bi se radilo samo o odgodi tijekom koje bi se osigurala fenomenalno sva priprema, onda bi možda mogli reći – u redu, to se može opravdati. Međutim mi od 1999. pokušavamo uvesti građansko obrazovanje i nismo zapravo učinili ništa na sustavnosti i kvaliteti uvođenja. Tako da nam se čini da je ovo samo nova isprika. Pogotovo zato što sad imamo stručnu raspravu pa javnu raspravu. Imamo mjesece pred sobom, a kurikulum su već radili stručnjaci/inje iz prakse. Dakle, postavlja se pitanje ima li to sve smisla ako nakon već uloženog rada stručnjaka/inja u nekoliko mjeseci ne možemo unaprijediti kurikulume dovoljno da bi ušli u eksperimentalnu provedbu koja je opet praćenje i unaprjeđivanje kurikuluma i načina provedbe. Tijekom eksperimentalne provedbe će učitelji/ice i učenici/e moći govoriti o kvaliteti kurikuluma. Nakon nje treba, također, doći do unaprjeđenja kurikuluma. Imamo dovoljno vremena za pripremiti eksperimentalnu provedbu od jeseni u dijelu škola. Ako sad dođe do odgode opravdano se bojati da bi se reforma opet mogla ugasiti. Njeno gašenje bi moglo imati puno veće posljedice na odgojno obrazovni sustav jer je ljudima u praksi već dosta pokušaja koji bivaju uzaludni. Ovog se puta radi o čak 500ak stručnjaka/inja iz prakse koji su bili uključeni u kreiranje kurikuluma. Radi se o vremenu, trudu, ali i novcu uloženom u cijeli proces te moramo od vlasti tražiti da taj trud uvaži.
I ministar je izjavio da će eksperimentalna provedba početi od jeseni. Kao što ste i rekla, u tijeku stručna rasprava koja će trajati do svibnja, nakon koje nas očekuje javna rasprava koja će trajati barem mjesec dana. Također, da bi se počelo s provedbom potrebno je povući sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Kako bi se to učinilo potrebno je pripremiti projektnu prijavu koja će jasno definirati i potrebna sredstva i elemente reforme, faze provedbe i ishode reforme. S obzirom na sve navedeno, koliko je zaista realno očekivati da će provedba ići od jeseni?
Da li je realno? Osobno se bojim da nije. Međutim, da li je moguće u smislu glavnih preduvjeta koji su potrebni za provedbu – itekako je moguće. Postoji značajno veći interes škola za eksperimentalnu provedbu nego što je uopće planirano. Dakle, interes s terena postoji. S druge strane, sredstva za stručna usavršavanja se stvarno mogu postepeno povlačiti, samo treba postojati volja. Ono što je sad predviđeno dovoljno je samo za početak. Dakle – interes postoji, volja postoji, a dokumenti su u završnoj fazi. Ono oko čega se vodi najviše polemika su stvari koje se ne trebaju događati u ovoj godini npr. provođenje reforme u gimnazijama koja će povećati izbornost. To uopće nije u planu u prvih nekoliko godina reforme, a koristi se kao izgovor za odgađanje reforme. Ono što je kod ove reforme dobro je što se uviđa i planira da je za sustavnu promjenu u obrazovanju potrebno vrijeme. Stoga, ako reforma sama planira da će cijeli proces trajati deset godina, a mi je već sad odgađamo zbog loptanja vladajućih – to je jako loša poruka. Sve bi se stiglo kad bi postojala volja. Trenutno, učenici/e nisu zadovoljni/e, niti su ishodi koje odgojno-obrazovni sustav postiže zadovoljavajući. Prema tome, poslušajmo praksu da na kraju kaže završnu riječ što je potrebno unaprijediti te se prestanimo bazirati na sukobima oko stvari koje još ni nisu došle na agendu. Također, vrijednosne razlike jesu važna tema, ali u školama rade stručnjaci/inje koje treba pripremiti da njeguju kulturu dijaloga i uvažavanja različitosti. Bolje je da se dijalog njeguje u školi nego da on izostane iz škola i preseli se u fizičke sukobe na ulicama.
I na samom kraju, koji su očekivani ishodi reforme? Na koje će točno načine učenici i učenice napredovati?
Ishod je riječ koja je nova. Radi se o obrazovno – odgojnim očekivanjima, fokusu na postignuća učenika/ica. Ideja je da učenik/ica budu u središtu procesa, da se prate njihova postignuća i na tome da se vrednuje cijeli proces obrazovanja. Važno je koliko učenici/ice uspijevaju naučiti i na razini znanja i na razini vještina. To je zbilja veliki iskorak. U nekim predmetima nema toliko puno promjena, ali se više podupire razvoj kritičkog mišljenja i aktivacija učenika/ica. Zapravo se pokazalo je da naši učenici/ice u odnosu na europske vršnjake/inje nisu preopterećeni satnicom. Europski učenici/e provode više vremena u školama, no ono što naše učenike/ice opterećuje je način rada u školi gdje oni zapravo ne uče nego su pasivni primatelji/ice informacija, a onda odlaze doma učiti. To je pristup koji treba promijeniti. Škola treba postati mjesto učenja, a učenici/ice trebaju u tom procesu biti aktivni/e te se treba pratiti ishod tog procesa. Važno je da se nastavni proces prilagodi potrebama i mogućnostima učenika i učenica.
