Svako jutro kada se iznova probudim ispod vela neba osjećam se kao da je za mene Nova Godina. To je i razlog zašto mrzim ove Nove Godine koje napadaju kao rok dospijeća plaćanja i pretvaraju život i ljudski duh u komercijalni interes sa svojom urednom konačnom bilancom, svojim nepodmirenim iznosima, svojim budžetom za novo raspolaganje. To nas tjera da izgubimo kontinuitet života i duha. Završiš u ozbiljnom razmišljanju da između jedne nove godine i one iduće postoji prekid, da počinje nova povijest; donosiš odluke, žališ zbog svoje neodlučnosti i tako dalje i tako dalje. To je u pravilu ono što nije u redu s datumima.
Kažu da je kronologija osnova povijesti. Dobro. Ali isto tako moramo prihvatiti da svaka dobra osoba ima u glavi zapisana četiri ili pet bitnih datuma koji su izigrali u povijesti. To su također Nove Godine. Nove Godine rimske povijesti, srednjeg vijeka ili modernog doba. I postale su tako invazivne i skamenjene da se ponekad ulovimo u razmišljanju kako je život u Italiji počeo 752.god. i da su 1490. i 1492. god. kao planine koje je čovječanstvo preskočilo i našlo se odjednom u novom svijetu, ulazeći u novi život. Tako datum postaje prepreka, zaklon koji nam onemogućava da vidimo da se povijest nastavlja odvijati istom temeljnom nepromjenjivom linijom, bez iznenadnih zaustavljanja, kao u kinu kada je film isprekidan i dogodi se interval zasljepljujućeg svijetla.
Zato mrzim Novu Godinu. Hoću da za mene svako jutro bude nova godina. Želim se baviti sa sobom svaki dan i želim svaki dan obnoviti sebe. Bez ijednog dana odmora. Svoje pauze biram sam, kad se osjećam pijano od intenziteta života i hoću uroniti u animalnost kako bi izvukao iz nje novu snagu. Bez duhovnog oportunizma. Volio bih kad bi svaki sat mog života bio novi, no ipak povezan s onima koji su prošli. Ne marim ni za jedan dan slavlja sa svojim obaveznim kolektivnim ritmom koji se dijeli sa strancima. Mi bi trebali imati težnju za slavljem zbog djedova naših djedova i tako dalje. To je odvratno.
I zbog ovog razloga iščekujem socijalizam. Zato što će baciti u smeće sve ove datume koji nemaju odjeka u našem duhu i, ako stvori druge, barem će biti naši vlastiti, a ne oni koje moramo bez izgovora prihvatiti od naših šašavih predaka.
Prevela i prilagodila: Darja Galović
Ovaj tekst je prvi put objavljen u Avanti! 1. siječnja 1916.
[Antonio Gramsci je bio talijanski marksist i jedan od osnivača Komunističke partije Italije]
