Kolektiv ISTE od četvrtka kreće u javnu kampanju za prihvaćanje različitosti. Rad kolektiva ISTE sastoji se od serije plakata, billboard-a i animacije kojima se senzibilizira odnos prema ženama različitih etničkih, vjerskih, rasnih i seksualnih pripadnosti. Plakati će biti postavljeni u periodu od 14.9. do 27.9. na oglasnim mjestima u Zagrebu.
{slika}
“ISTE” je naziv pod kojim djeluje grupa žena različitih manjinskih identiteta. Inicijalno okupljene na poziv umjetnice Andreje Kulunčić, koja je također članica kolektiva, one su kroz niz radioničkih sastanaka detektirale osnovne probleme s kojima se susreću na svakodnevnoj i institucionalnoj razini, a koji su rezultat diskriminirajućih oblika ponašanja i diskriminirajuće legislative: od straha od prolazaka određenim dijelovima grada zbog boje kože ili vjerskih obilježja (hidžab), nelagode zbog uporabe vlastitog jezika (arapski) do nemogućnosti usvajanja djeteta u istospolnoj zajednici ili dobivanja azila. Zajednički osmišljavaju javnu kampanju u kojoj govore iz prvog lica o tim problemima. Kampanja se sprovodi dijeljenjem animiranog videa na društvenim mrežama, plakatima u city light boksovima i billboardima. Javnom kampanjom navedeni se problemi očituju kao simptom društva, a ne samo privatni problemi određene skupine. Andreja Kulunčić među njima predstavlja normativni identitet i intersekcijski prag za njihov prolazak u sistem prosljeđujući im umjetničke resurse kao alate za samoartikuliranje.
U vremenu društvene krize, rasta siromaštva i neizvjesnosti, slabljenja nacionalnih država pred ekonomskom globalizacijom te pojačanih migracija, nacionalne se države konsolidiraju umišljajem o cjelini i homogenosti zajednice. U takvoj konstelaciji, dominantni entitet percipira manjinske grupe, koje drukčijim identitetima i mješovitim statusima nagrizaju jedinstvo kolektivnog identiteta, kao kolektivnog stranca koji je prijetnja zamišljenoj homogenosti, nacionalnoj ekonomskoj snazi i kulturnoj koherenciji (A. Appadurai “Strah od malih brojeva”). Identiteti izmaknuti od norme (u ovom slučaju Romkinja, muslimanka, lezbijka, crnkinja, tražiteljica azila iz Sirije), postaju objekt netrpeljivosti i meta nasilja koje će mijenjati oblik ovisno o identitetskom određenju ugrožena tijela.
Javno se obraćajući svojim sugrađanima putem socijalnih mreža i oglasa, žene kolektiva ISTE, koje budući da su žene iznad četrdesete godine života i k tome manjinski identiteti, najmanje dvostruko prelamaju drugost, upisuju svoje tijelo u javni prostor poručujući da ne žele pristati na tiraniju statističkoga konstrukta te da u gradu, koji smatraju svojim, žele živjeti bez straha i poniženja.
