Muškarcima i ženama u Hrvatskoj ravnopravnost jamči Ustav. Bilo kakva diskriminacija strogo je zabranjena. Ipak, ustavom je kao strateški bitna djelatnost istaknuta brodogradnja a nije, recimo, tekstilna industrija.
Navodim to zato što je u brodogradnji zaposleno oko 11 tisuća radnika a u tekstilu je zaposleno oko 38 tisuća radnika. Nije pritom nezanemariva ni činjenica da u brodogradnji rade uglavnom muškarci a u tekstilu uglavnom žene.
Po čemu je Hrvatskoj strateški bitno 11 tisuća muških radnih mjesta a ne i 38 tisuća ženskih radnih mjesta?? Tim više što brodogradnja godinama generira gubitke koji se računaju u milijardama stranih valuta dok tekstilna indiustrija ima pozitivnu poslovnu bilancu. Strateška industrija međutim, pokazalo se i nije baš tako strateška.
I sad kad se konačno tih 11 tisuća gubitaša treba skinuti s državne blagajne, sindikati viču na sva zvona i prijete masovnim prosvjedima. Vlada se ne usudi prerezati taj gordijski čvor i koči pregovore s Europskom unijom upravo zbog 11 tisuća muških birača. S druge strane, svaki dan se gase dijelovi ili cijele tekstilne tvornice što čini se nikoga ne zabrinjava. Za prava tih radnika, pardon, radnica ne bore se ni sindikati, barem ne oni moćni, niti vlada, a ni društvo. Ni one same nisu spremne na borbu.
Ženske industrije svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj po defaultu ne mogu imati strateški značaj. Neobrazovana i najslabije plaćena radna snaga uvijek je pogodna za ucjene i manipulacije. Tako braća Ladini mogu posve nekažnjeno neisplaćivati zakonom zajamčene plaće u sinjskoj tvornici konca Dalmatinka Nova. Tako i u Dugoj Resi mogu uništiti jedinu tvornicu koja je nekad zapošljavala više od tri tisuće radnika a sada Pamučnoj industriji, koja uzgred rečeno u državnom vlasništvu, prijeti propast i rasprodaja imovine. Tako i državna Sloga iz Požege može ostati bez posla zbog čega joj prijeti zatvaranje. Pa opet se nitko ne buni i nitko ne traži interpelaciju o radu Vlade zbog toga. Zbog privatizacije brodogradilišta međutim saborska oporba tražila je interpelaciju.
To je tržišna ekonomija reći će svi. A na globalnom tržištu najslabije i još k tome žene nitko ne štiti. Čini se čak ni slovo zakona a niti Ustava.
Romana Dugandžija
novinarka poslovnih novina Business.hr
