Puštanjem u zrak sedamdeset crnih balona s upisanim ženskim imenima i godinom života u kojoj su ubijene, najčešće od ruke svojih bračnih ili izvanbračnih partnera, članice Sigurne kuća Istra obilježile su danas u Puli Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Članice i volonterke na Narodnom trgu su Puljanima, koji su se zaustavljali kako bi doznali o čemu se radi, iznosile alarmantne podatke poput onih da je u zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj ubijeno čak 70 žena, dok je u prvoj polovici godine, najčešće od ruke bračnog ili izvanbračnog partnera, smrtno stradalo 17 žena.
– Najeklatantniji primjer brutalnog nasilja, koje se moglo spriječiti da su institucije na vrijeme reagirale, je nedavno ubojstvo u Poreču, rekla je Branka Žužić, glasnogovornica Sigurne kuće. Napomenuvši da je egzekutoru Prekršajni sud izrekao zabranu pristupa žrtvi, rekla je da je očito došlo do kratkog spoja – ili navedena zabrana nije došla do policije ili policija nije na nju promptno reagirala. Pritom je naglasila da zaštitne mjere za žrtve i inače na snagu stupaju (pre)kasno. Primjerice, na izricanje zabrane pristupanja žrtva čeka više od pola godine.
Sigurna kuća Istra ima dva ureda i tri umrežena tajna skloništa. U tri godine uspješnog rada primila je 459 poziva zlostavljanih žena, 279 ih se javilo u Sigurnu kuću, dok se s njih 179 radilo, odnosno primile su psihološku ili pravnu pomoć. Do sada je u kući bilo smješteno 17 žena s ukupno 26 malodobne djece.
– Nažalost ne posjedujemo ni službeni automobil, sve obavljamo privatnim autima, a u svome radu nismo zaštićene. Dogodilo se i da nam osvetoljubivi suprug prijeti, jer je doznao da mu je žena smještena kod nas, napomenula je Žužić.
Udruga odnedavno ima i hodogram smještaja žena u hitnim slučajevima, kada je žrtvu potrebno hitno sakriti od nasilnika. Izrađen je uz pomoć policije, financira ga Ministarstvo, a preuzela ga je čak i ženska organizacija GOAP iz Trsta. Za rad dvaju ureda, tri tajna skloništa te plaće četiri stalno zaposlene djelatnice koje skrbe o ženama godišnje je Sigurnoj kući potrebno oko milijun kuna.
– Žena u sklonište najčešće dolazi bez ičega, jer je pobjegla na brzinu, pokušavajući zaštititi sebe i dijete. Mi smo tu da joj osiguramo normalan povratak u život. Troškovi su veliki, posebno kada se radi o smještaju beba i male djece, veli Žužić, napominjući da ih u Istri financijski podržavaju sve općine i gradovi osim one najbogatije – Bala.
Koordinatorica Sigurne kuće Jadranka Černjul rekla je da im najviše dolaze mlade majke s malom djecom. Najmlađa je imala samo 19 godina i dijete od godinu dana, a najstarija 55. U skloništu je bila smještena i majka s bebom od samo četiri mjeseca.
