Prevela Bernarda Lusch
Nova japanska ministrica pravosuđa obećala je da će se ozbiljno pozabaviti rodnom ravnopravnošću.
Ministrica Keiko Chiba izjavila je krajem rujna da već sljedeće godine namjerava predložiti donošenje zakona koji će omogućiti ženama i muškarcima da prilikom sklapanja braka prijave različita prezimena. Bilo je već 20 pokušaja da se takav zakon odobri. “Mislim da nije normalno da se ovaj zakon ne odobrava čak niti nakon što je Zakonodavno vijeće dalo svoju preporuku“, rekla je Chiba.
U kolovozu su Ujedinjeni narodi upozorili Japan da mora poraditi na rodnoj ravnopravnosti, jer će u suprotnom riskirati međunarodne kritike zbog nedjelovanja po tom pitanju.
UN-ova Komisija za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW odbor) pozvala je na “trenutnu akciju” rješavanja različitih problema: od razlika u plaćama, nejednakosti pred zakonom, silovanja, pornografije pa sve do slabe zastupljenosti žena na visokim položajima.
Komisija nadzire državnu usklađenost s CEDAW-om – Konvencijom za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena, koju je 1979. godine usvojila Generalna skupština. Zaključci Konvencije zakonski ne obvezuju, ali 23-člana Komisija nalaže da Japan ima moralnu obvezu slijediti njezine preporuke.
Komisija je u dugom izviješću od 18. kolovoza zahtijevala od Vlade poduzimanje odlučnih mjera kako bi se osigurala rodna ravnopravnost. Dotadašnje napore Japana ocijenila je kao “nedovoljne” te mu je dala rok od dvije godine da počne djelovati u tom smjeru.
Yoko Hayashi, japanska odvjetnica i članica Komisije, optužuje Japan za manjak ozbiljnosti u svojoj konzervativnoj politici, za pomanjkanje žena na rukovodećim pozicijama te za gospodarsku krizu.
“Moram priznati da nam nedostaje inicijative i strategije unutar ženskog pokreta“, rekla je Hayashi. “Također, Japan ne dijeli svoje bogatstvo niti ekonomski rast sa ženama. Drugim riječima, postoji neravnoteža između japanskog gospodarskog rasta i participacije žena u društvu. Japanu su potrebni pojačani napori za postizanje rodne jednakosti“.
Žene u Japanu još uvijek zarađuju tek 60 do 70 % plaće svojih muških kolega. Samo se žene suočavaju sa šestomjesečnim razdobljem čekanja prije nego što se smiju preudati, a zakon također diskriminira i izvanbračnu djecu.
Nadalje, Komisija je Japanu preporučila podizanje zakonske dobne granice za brak za žene s dosadašnjih 16 na 18 godina, čime bi se one izjednačile s muškarcima. Od Japana se također zahtijeva da dopusti vjenčanim parovima da odaberu zadržati različita prezimena.
Razlog za zabrinutost Komisija vidi i u tome što kazne za silovanje u Japanu ostaju niske, a incest i silovanje u braku nisu izričito definirani kao kaznena djela. Dok za pljačku, primjerice, zatvorska kazna može biti i do 5 godina, za silovanje se može dobiti najviše 3 godine zatvora.
Ukupno je 187 zemalja potpisnica CEDAW-a, uključujući i Japan. Još se čeka potpis Sjedinjenih Država, Somalije, Sudana, Irana i Naurua.
“Nadam se da će se SAD pridružiti CEDAW-u što prije”, rekla je Hayashi. “Ako Japan i SAD usvoje humaniju politiku što se tiče ljudskih prava u svojoj unutarnjoj kao i vanjskoj politici, to će zasigurno donijeti temeljitu promjenu u svjetskoj politici”, rekla je. “Ako Japan eventualno ratificira protokol CEDAW-a iz 2000., koji ovlašćuje Komisiju da razmatra čak i pojedinačne žalbe, japanske će se žene moći boriti protiv rodno utemeljene diskriminacije kao što je, primjerice, razlika u plaćama kao općeniti standard”, dodala je Hayashi.
Kako kaže Lakshmi Anantnarayan, direktorica komunikacija u međunarodnoj organizaciji za ljudska prava Jednakost sada, dosta se napredovalo u razvijanju standarda i sustava za sveobuhvatno prepoznavanje nasilja nad ženama u posljednja dva desetljeća. No, Japan još uvijek zaostaje. Ona primjećuje da postoji samo jedan centar za žrtve silovanja, koji nije dovoljan za prikladno zbrinjavanje svih žrtava silovanja, s njihovim složenim i različitim potrebama. Također je problem što policija, sustav zdravstvene skrbi, tužiteljstvo i sudovi nisu obučeni za bavljenje slučajevima silovanja.
“U većini zemalja dobna granica za sporazumne spolne odnose je 16 godina, a sve ispod toga se službeno smatra silovanjem. U Japanu je ta granica 13 godina“, istaknula je Anantnarayan.
Kako bi se spriječila silovanja i nasilje nad ženama, Komisija je pozvala japansku Vladu da “zabrani prodaju video-igara ili animiranih filmova koji sadrže scene silovanja i seksualnog nasilja nad ženama, te koji na taj način promoviraju nasilje nad ženama i djevojčicama prikazujući ga normalnim i prihvatljivim.”
Pornografske video-igre i animirani filmovi su cvjetajući biznis u Japanu. Igre silovanja poput “RapeLay” potiču igrača da se prikrade, pipka, otme, a zatim i siluje ženu i njezine dvije kćeri, od kojih jedna vjerojatno ima oko 12 godina.
Amber Raz, programska službenica organizacije Jednakost sada u Aziji, kaže da takve igre, koje uključuju seksualno nasilje, često promiču stereotipe o tome da žene i djevojke uživaju u silovanju te da se naposljetku i zaljube u svog silovatelja, kao što je to bio slučaj s jednom serijom stripova naziva “Silovatelj“.
Dok se Japan polako mijenja, mnoge se ženske skupine nadaju da će nova koalicijska Vlada uskoro voditi napredniju politiku rodne ravnopravnosti. Druga najveća svjetska ekonomija zauzima 91. mjesto na globalnom Indeksu rodne neravnopravnosti Svjetskog ekonomskog foruma.
Da bi se učinio pomak, kaže članica CEDAW-a Hayashi, Vlada mora “pronaći i podržati žene koje rade za žene”, kao i za “liberalne muškarce koji razumiju rodnu ravnopravnost”.
