Ginny & Georgia – između preživljavanja i prijenosa traume

Ako ste preskakale_i prijedloge za gledanje Ginny & Georgije na Netflixu misleći da se radi o još jednoj obiteljskoj drami, u krivu ste. Ovo definitivno nisu nove Gilmorice. Iako se serija vizualno oslanja na pastelnu estetiku američkih predgrađa, sadržajno ide mnogo dublje i mnogo mračnije, secirajući žensko preživljavanje, međugeneracijske traume i emocionalne bitke koje najčešće nitko ne vidi – osim djece.

Serija prati život majke Georgie i njezine kćeri Ginny, koja je u trenutku početka serije tinejdžerica, kao i mlađeg brata Austina. Nakon godina seljenja i bijega od prošlosti, obitelj se pokušava smiriti u gradiću Wellsburyju. No, prošlost ih stalno sustiže. Georgia, naizgled vrckava i ispeglanog izgleda, u bijegu je od nasilnih muškaraca, zakona i vlastitih odluka, uključujući i nekoliko ubojstava koja je počinila. Ginny, s druge strane, pokušava izgraditi identitet djevojke miješanog rasnog podrijetla u većinski bijeloj zajednici, dok istovremeno otkriva majčine tajne. Austin gotovo neprimjetno proživljava nasilje koje je posljedica odluka odraslih osoba oko njega. 

Ginny & Georgia prikazuje što se događa kada žena koja je cijeli život preživljavala nasilje pokuša zaštititi svoju djecu od istog, ali pritom, nesvjesno, prenese na njih teret vlastitih trauma. Na kraju, upravo djeca plaćaju cijenu onoga od čega ih je pokušala spasiti. Serija otvara niz tema, od mentalnog zdravlja, samoozljeđivanja, klasne nejednakosti, rasnog identiteta i seksualnosti, do prava na pobačaj, intersekcionalnosti, emocionalnog rada djevojaka i žena, ali i pitanja što znači biti “dobra majka” u društvu koje ženama često ne ostavlja prostora za pogrešku.

U trećoj sezoni, koja je početkom lipnja izašla na Netflixu, Georgia je uhićena na vlastitom vjenčanju zbog “milosrdnog” ubojstva – ugušila je terminalno bolesnog Cynthijinog muža, misleći da joj time vraća uslugu. No, to ubojstvo nije središnja tema serije – glavna je tema ubojstvo mita o “idealnoj majci”, ili još točnije, “idealnoj žrtvi”. Georgia je naučena bježati, fizički, emocionalno i moralno, od problema, autoriteta i posljedica. Taj obrazac bijega, koji se provlači kroz cijelu seriju, nije samo refleks preživljavanja, već i način na koji perpetuira vlastitu traumu. Treća sezona pokazuje da i dalje pokušava vjerovati da radi najbolje što može, ali to uključuje instrumentalizaciju vlastite djece i neprekinute cikluse laži. Zato središnje pitanje sezone nije tko je koga ubio, već tko ovdje zapravo koga štiti i po koju cijenu? 

Trailer_screenshot

Pobačaj bez stigme, panike i drame 

Ginny je u trećoj sezoni u ulozi prerano odrasle osobe, one koja skriva, pomaže, ucjenjuje i konačno, bira što će netko drugi reći na sudu. Prepoznaje važnost i traži terapijsku podršku, pokušava razumjeti gdje završava briga za majku, a gdje počinje njen vlastiti život. To nije klasičan razvoj lika, to je portret djevojke kojoj je sustavno uskraćeno pravo na djetinjstvo, a i adolescenciju. Istovremeno, donosi odluku o prekidu trudnoće, bez majčina uplitanja, bez partnerova mišljenja, bez potrebe za opravdanjem.

Taj trenutak primjer je dobro prikazane reproduktivne autonomije u mainstream seriji. Georgia, iako sama obilježena vlastitim iskustvima s tinejdžerskim majčinstvom, ne dramatizira, ne moralizira i ne pokušava kontrolirati kćerinu odluku. Umjesto toga, jasno i tiho kaže: “To je tvoje tijelo. Tvoja odluka. Ja sam ovdje, kako god odlučiš.” Ova scena nije posebno naglašena, nije prenapadna, emocionalno je autentična i nenametljivo moćna. Prikazuje ženski razgovor o pobačaju bez stigme, bez panike i bez drame. 

Ginnyjin pobačaj nije prikazan kao kazna, već kao čin odgovornosti i slobode, a upravo time serija nudi jedan od najvažnijih feminističkih trenutaka u cijeloj sezoni.

Ranjivost žena i muškaraca

Serija se ne zaustavlja na odnosu majke i kćeri. Među likovima koji možda nisu u prvom planu, ali itekako zaslužuju pažnju, posebno se ističe Maxine. Njen lik otvara niz tema, od emocionalnog rada do načina na koji društvo različito tretira žensku i mušku ranjivost. Dok njena majka od nje očekuje da bude vesela, stabilna i podržavajuća, osobito prema bratu Marcusu koji se bori s depresijom i alkoholizmom, Maxine je jedina koja ima hrabrosti reći istinu. Ona riskira narušavanje obiteljskih odnosa kako bi roditeljima ukazala da brat treba stručnu pomoć, a ne banalizaciju problema. I dok je Marcusova šutnja pošteđena osude i percipirana kao duboka, Maxine je, kada konačno pukne, označena kao “previše dramatična”. 

Ova razlika govori o još uvijek prisutnim dvostrukim rodnim standardima gdje muška depresija ostaje tabu, dok se od žena očekuje da budu stabilne, vedre i emocionalno dostupne, ali bez vlastitih potreba. Max se istovremeno nosi s raspadom identiteta, prekida toksičan odnos, komunicira jasno što želi i treba te gradi autentičnost kao queer djevojka. Ipak, kad njoj zatreba podrška, nema nikoga. Njezina hrabrost da bude glasna, emotivna i istinita ne nagrađuje se, nego je upravo ono zbog čega je isključuju iz grupe. Maxine time postaje jedno od najjasnijih feminističkih prikaza u seriji, kao odraz djevojke koja pokušava biti autentična u svijetu koji nagrađuje šutnju, osobito kod žena. Pa i od žena.

Sukladno tomu, važno je napomenuti da serija ne romantizira žensku solidarnost. Zapravo, pokazuje koliko je krhka. Od odnosa unutar nekadašnje prijateljske grupe MANG, preko Maxinog izbacivanja iz kruga podrške, pa do kompleksnog odnosa između Ginny i Georgije, serija pokazuje koliko je međusobna podrška među ženama krhka kad je suočena s traumom, očekivanjima i emocionalnim preopterećenjem. Čak i likovi poput Zionove majke ili nove partnerice, koji naizgled postavljaju zdrave granice, ostaju svedene samo na tu jednu ulogu i rijetko izlaze izvan nje. 

Serija nas ne uči kako izgleda savršena ženska podrška, već nas poziva da prepoznamo koliko je teško izgraditi istinsko savezništvo kad svaka žena vodi vlastiti rat sa sustavom koji ne prepoznaje njihove potrebe, boli ni granice.

Muški likovi: muškost u suvremenom društvu

Muški likovi u seriji možda nisu u prvom planu, ali itekako utječu na sve što se događa. Njihove odluke oblikuju odnose, pokreću radnju i utječu na emocije glavnih likova, posebno djece. Od dječaka koji mora lagati da bi zaštitio majku, preko očeva koji nestaju baš kad su najpotrebniji, do partnera koji ne znaju kako se nositi sa ženskom složenošću – svaki od njih prikazuje drugačiji oblik muškosti u suvremenom društvu. 

Austin, iako najmlađi, nosi najveći teret. On je dijete koje laže da bi spasilo majku. Jedini svjedoči ubojstvu, puca iz pištolja, a na sudu laže, uvjeren da nema drugog izbora. Georgia i Ginny možda misle da ga štite, ali ono što Austin doživljava nije sigurnost, nego samoća i zbunjenost. Nema riječi za ono što osjeća, a nema ni prostora da osjeća išta osim lojalnosti majci. U jednom trenutku Ginny i Georgia razmatraju mogućnost da Austin potraži stručnu pomoć, ali brzo shvaćaju da terapija za njega nije siguran prostor – previše je istine koju bi tamo mogao izreći, a neke su tajne preopasne da bi bile otkrivene. 

Njegova priča u ovoj sezoni posebno pogađa jer njegova tišina i laži nisu rezultat neznanja, već toga što itekako razumije koliko je sve oko njega krivo i koliko zapravo nema izbora. 

Kad na sudu izgovara laž koju mu je Ginny pomogla pripremiti, ne radi to zato što mu je rečeno, nego zato što je odlučio zaštititi majku, iako zna da će time ne samo povrijediti oca Gila, već ga i lažno optužiti. Austin zna da je Gil nasilan, zna da je prijetio, zna da bi završio s njim ako Georgija ode u zatvor. Njegova prisutnost je prijetnja, a ne sigurnost. Ipak, Austin ostaje vezan za njega jer mu povremeno pokazuje pažnju, što dodatno zamagljuje granicu između ljubavi i nasilja. Voli ga, potajno, i zna da će taj izbor između dvije pogrešne opcije zauvijek ostaviti trag.

Lik koji možda na prvu djeluje kao sporedan, ali u trećoj sezoni igra važnu ulogu u razotkrivanju kako društvena funkcija, moć i muškost reagiraju na kaos ženskog preživljavanja je Paul, Georgijin suprug i gradonačelnik Wellsburyja. On utjelovljuje ideju “zaštitnika”, onog koji želi osigurati stabilnost, popraviti stvari. No kad se suoči s težinom Georgijine prošlosti, traumama i nasiljem koje je počinila da bi preživjela, Paul puca. Nije spreman nositi se s njezinom kompleksnošću i odlazi. Voli verziju Georgije koju može objasniti drugima, ali ne i stvarnu nju. 

„I didn’t make you anything that wasn’t already there.”, rečenica je koju Georgia upućuje Paulu u samoj završnici sezone, te je jedan od najjačih trenutaka serije.

U sceni razlaza, Paul pokušava prebaciti odgovornost na nju, kao da ga je Georgia svojim ponašanjem “iskvarila”, povukla na dno, otela mu njegovu etičku jezgru. No, Georgia ne preuzima krivnju, i to ne zato što se ne kaje, nego zato što konačno zna razlikovati odgovornost od manipulacije. Ne poništava njegovo razočaranje, ali odbija da njezina priča postane još jednom priča o muškarcu koji je “nastradao“ zbog žene. Ne spašava ga, ne umiruje ga, ne ublažava njegov poraz. Samo mu vraća ogledalo.

S druge strane, Joe kao lik postaje suprotnost Paulu, i to ne samo kao potencijalni partner Georgiji, nego i kao figura koja nudi emocionalnu stabilnost bez uvjeta. On postaje jedini lik kojem Georgia priznaje sve, ubojstva, laži, traume, i koji svejedno ostaje. Njihova povezanost je tiha i nerazriješena, on je netko tko je zaljubljen u nju godinama, ali nikada ne traži ništa zauzvrat. Ne forsira, ne pritišće, ne ucjenjuje. I upravo zato mnogima djeluje kao idealan izbor. No, Georgia ga ne bira. Ne zato što joj nije važan, već zato što prvi put u životu bira sebe.

Joe je simbol sigurnosti koju nikada nije imala, ali i podsjetnik na staru potrebu da netko drugi bude izvor stabilnosti. 

Tako da treća sezona završava time da Georgia ostaje sama. Prvi put, s jasnom odlukom da više neće lagati, manipulirati ni bježati. Je li to konačan prekid ciklusa? Ili samo još jedna runda? Jer baš kad pomislimo da bi to mogao biti novi početak, serija nam u zadnjim minutama otkriva da je Georgia ponovno trudna. Time se ne nudi ni nada ni katastrofa, već još jedno pitanje: je li ovo prilika za drugačiji put, ili samo nastavak starog, u novom pakiranju?

Vrijednost leži u slojevitosti likova i „pravim“ pitanjima 

Ginny & Georgia nije savršena serija. Ima svoje trenutke melodrame, ponekad karikira, povremeno podlegne klišejima. Ali njezina vrijednost leži u slojevitosti likova i pitanjima koja neprestano postavlja. Ne nudi idealne žene. Prikazuje žene koje griješe, koje pokušavaju, koje ponekad uništavaju ono što vole jer ne znaju drukčije. I djecu koja to promatraju i pokušavaju preživjeti. Značaj ove serije nije samo u porukama, nego i u pitanjima koja (p)ostavlja: Možemo li opravdati nasilje ako dolazi iz potrebe za zaštitom? Tko ima pravo na pogrešku, a tko mora znati bolje? Kako se prenosi trauma i može li se prekinuti?

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

3. Festival menstruacije

Udruga PaRiter na različitim lokacijama diljem Rijeke održava treći po redu Festival menstruacije, od 10. do 13. srpnja. Tematski naziv je “Vještice” i radi se o prvom ljetnom izdanju na kojem ostvaruju i međunarodne suradnje.

“Ovogodišnji festival posvećen je pravu žena na zdravlje, s naglaskom na menstruaciju kao cjeloživotni proces, gdje uz menstruaciju tematiziramo i prvu menstruaciju, menopauzu, postporođajni period i sve između što žene koje krvara doživljavaju“, poručuju organizatorice.

Dodaju i da je šira misija festivala otvaranje javnog prostora za razgovor o menstruaciji, razbijanje tabua i destigmatizacija ove iako univerzalne, često prešućene teme.

Četvrtak 10. srpnja

Festival se otvara u četvrtak, 10. srpnja u 19 sati, na Čajnom trgu, izložbom slovenske umjetnice Lee Culetto. Instalacija “On the Rag” (riječki prijevod: Imam stvari) uključuje tkaninu s tragovima stvarne menstrualne krvi, čime se svjesno i namjerno donosi i umjetnost i menstruacija u javni prostor. Nakon otvorenja, na rasporedu je projekcija dokumentarnog filma Witches koji razotkriva društvene stigme vezane uz postporođajnu depresiju i psihozu. Nakon projekcije slijedi i razgovor o sustavima podrške ženskom zdravlju. Uz navedeno, u četvrtak je na rasporedu i psihodramska radionica izazovi menopauze koju vodi Jasna Jasna Žmak.

“Na ovoj ćemo se psihodramskoj radionici posvetiti istraživanju različitih aspekata menopauze te provjeriti različite, više ili manje ugodne, nijanse našeg odnosa s njom, kako bismo potražili adekvatnije načine za nošenje s njenim tegobama”, stoji u najavi.

Radi se u maloj grupi, radionica je iskustvenog tipa te je potrebno prijaviti se putem linka.

Petak, 11. srpnja

U petak, u Gradskoj knjižnici Rijeke, od 16:30 do 18 sati bit će predstavljeno umjetničko istraživanje o menopauzi i starenju pod nazivom Knjiga utjehe i radosti za svaki dan. Sudionice izlaganja su Miljana Babić, Petra Dolanjski Harni i Željka Jelavić, kourednice umjetničke knjige u nastajanju. Gotovo istovremeno, od 17 do 21 sat, u Filodrammatici se održava eksperimentalna radionica Hacking Eroticism”.

“Pridružite se talijanskim umjetnicama Bruixes u njihovom erotskom laboratoriju kako biste eksperimentirali_e s mekom elektronikom, bio kožom i senzorima te hakirali_e svoj užitak i stvorili_e jedinstveno personalizirani i primamljivi dizajn”, stoji u najavi radionice.

PaRiter promo

Radionica se održava na engleskom jeziku, a za sudjelovanje se potrebno prijaviti ovdje.

Subota, 12. srpnja

Jutarnji program Festivala se održava u Dječjoj kući. Od 10 do 11:30 možete doći na likovnu radionicu za djevojčice pod vodstvom Rine Barbarić. Namijenjena je djevojčicama od devet do dvanaest godina, a fokus radionice je na odnosu prema menstruaciji, osobnim iskustvima i doživljaju vlastita tijela. Prijaviti se može ovdje. Istovremeno, na rasporedu je radionica za roditelje pod nazivom “Kako s djevojčicama razgovarati o menstruaciji”.

“Ova radionica osmišljena je kao podrška roditeljima u razgovoru o jednoj važnoj i osjetljivoj temi – menstruaciji. Zajedno ćemo proći kroz pitanja poput: kada je pravo vrijeme za razgovor, kako ga započeti i što je važno reći kako bi djevojčice ovu životnu promjenu dočekale informirane, sigurne i podržane“, stoji u najavi.

Nakon radionica, do 12 do 13 sati, predstavit će se i slikovnica o prvoj menstruaciji. Ilustrirana priča “Prva” holistički prati iskustvo prve menstruacije te sadrži edukativni dio o menstrualnom ciklusu i praktične materijale za praćenje ciklusa.

PaRiter promo

Večernji dio programa se seli u Pajol. Očekuje vas ljetni pub kviz “I Trivia krvari”, od 20 do 22 sata na kojem se dijele LELO nagrade. Svoju ekipu (do pet članova/ica) možete prijaviti ovdje. Nakon kviza, party je uz Foster – splitski alternativni post rock bend.

Nedjelja 13. srpnja

Na zadnji dan Festivala menstruacije možete se okušati u pisanju poezije i izradi fanzine. Poezija u crvenom: Stihovi otpora održava se u SKC Galeriji, od 16 do 19 sati. Voditelji su Doria Jukić i Matija Rubinić, a prijaviti se možete ovdje.

“Kroz kolektivno pisanje poezije, sudionici će istraživati kako poezija može pružiti otpor društvenim normama i represijama te mobilizirati specifične potencijale”, stoji u najavi.

Od 17 do 19:30 sati možete doći na Geštalt iskustvenu radionicu za majke i kćeri u prostorijama Udruge PaRiter. Voditeljica je Mia Rukavina, a potrebno se prijaviti ovdje.

“Odnos između majke i kćeri često je isprepleten ljubavlju, tugom, neizrečenim potrebama i naslijeđenim tišinama. Generacije žena prije nas odrastale su uz poruke da ne traže previše, da ne budu “previše” – emocija, glasa, potreba, snova. Na ovoj radionici ćemo kroz vježbe iz geštalt psihoterapije, istraživati kako nas je taj odnos oblikovao i kako možemo u njega unijeti više svjesnosti. Istraživat ćemo koje arhetipe ženske psihe prepoznajemo u vlastitom odnosu majke i kćeri te kako možemo toj dinamici dati više individualnosti i slobode”, stoji u najavi.

A nakon vikenda ispunjenog mnoštvom događanja na red dolazi i zatvaranje trećeg Festivala menstruacije. U 20 sati, u Galeriji SKC će se zatvoriti festival uz otvorenje izložbe više autora_ica koji_e će na svoj način interpretirati menstruaciju, a pod kustoskom palicom voditeljica galerije.

PaRiter promo

“Udruga PaRiter već dugi niz godina se različitim strategijama zalaže za poboljšanje ženskih reproduktivnih prava. Menstruacija je specifični aspekt ženskog zdravlja uz koji se vezuje nedostatak informacija, sram i stigma, kao i sasvim konkretni materijalni problemi poput nedostupnosti menstrualnih potrepština, njihova skupoća, nedostatak osnovnih higijenskih uvjeta na radnim mjestima i u javnim ustanovama koji bi osigurali minimum ženskog dostojanstva i zdravlja. Festival menstruacije nastao je kako bismo o svemu ovome razgovarali u javnom prostoru”, kazala je Petra Čargonja, producentica festivala.

Kontracepcijske pilule u eri društvenih mreža: Što kažu mreže, a što istraživanja?

Iako znanost i medicina daju odgovore, dezinformacije se još uvijek uspješno probijaju kroz medije i društvene mreže, a slično se događa s kontracepcijskim pilulama. Društvene mreže pune su priča djevojaka koje hormonalnu kontracepciju krive za debljanje ili ju pak vide kao razlog smanjene plodnosti (1,2,3,4). Odlučile smo provjeriti što o tim tvrdnjama kaže znanost.  

Mala tableta, velika priča

No, što su to uopće kontracepcijske pilule? Kontracepcijske pilule jedna su od najraširenijih metoda kontracepcije diljem svijeta (1,2,3). Prema podacima UN-a, kontracepcijske pilule koristi 151 milijuna žena reproduktivne dobi kao zaštitu od trudnoće. Osim što su široko rasprostranjene, pilule se smatraju jednom od najsigurnijih metoda zaštite od trudnoće (1,2,3). Oralna hormonska kontracepcija podrazumijeva tablete koje sadrže sintetski proizvedene hormone jajnika, odnosno estrogen i progestin. U Hrvatskoj su, prema podacima HALMED-a, dostupne dvije vrste kontracepcijskih pilula – kombinirane pilule koje sadrže estrogen i progestin te one koje sadrže samo progestin. I jedne i druge djeluju tako da sprječavaju začeće – inhibicijom ovulacije te dodatno utjecajem na cervikalnu sluz i sluznicu maternice (1,2). 

Postoji uvriježeno mišljenje da se hormonske tablete koriste isključivo kao kontracepcija, međutim one su, primjerice, važan lijek za žene koje se bore s neredovitom menstrualnim ciklusima i policističnim jajnicima (1,2). U sličnome kontekstu, korištenje hormonske kontracepcije smanjuje rizik za nastanak izvanmaternične trudnoće i/ili raka sluznice maternice. (1,2). Ipak, važno je spomenuti da uz sve dobrobiti, kontracepcijske pilule, jednako kao i svaki drugi lijek, imaju svoje nuspojave. Najčešće nuspojave podrazumijevaju točkasta krvarenja, izostanak krvarenja, mučnine, osjetljive dojke (1,2). 

Kako i ranije u tekstu navodimo, najčešći mitovi na koje nailazimo na društvenim mrežama tiču se uvjerenja da su pilule krive za debljanje ili ih se vidi kao razlog smanjene plodnosti. Provjerile smo što o tome kažu znanstvena istraživanja.

Utječu li pilule na buduće majčinstvo?

Jedan od najčešćih mitova vezanih uz kontracepcijske pilule tiče se njihovog utjecaja na plodnost. Ovaj tip dezinformacija posebno je popularan na društvenim mrežama. Na TikToku autorica @tina_vanlingen u svom je videu istaknula da zbog korištenja kontracepcijskih pilula postoji mogućnost od neplodnosti. Njezin video čak je 176 tisuća ljudi označilo sa “sviđa mi se”, a u tisućama se broje i oni koji su video podijelili s drugima. Istu dezinformaciju na svom profilu širi @alanas.life koja tvrdi da je nakon pet godina korištenja postala neplodna. 

Upravo zbog izražene zabrinutosti mnogih djevojaka i žena o tome da da bi njihova plodnost mogla biti trajno narušena zbog korištenja kontracepcije, napravljeni su sustavni pregled i meta analiza literature objavljene u razdoblju od 1985. do 2017. o utjecaju kontracepcije na plodnost. Rezultati se nalaze u članku „Return of fertility after discontinuation of contraception: a systematic review and meta-analysis“ dostupnom na stranicama PubMed Central, bazi koja služi Nacionalnoj medicinskoj knjižici pri Nacionalnom institutom za zdravlje u SAD-u.

Spomenuti pregled literature i meta analiza obuhvatili su 22 studije koje su se bavile navedenom problematikom, a u kojima je ukupno sudjelovalo 14.884 žena koje su prestale koristiti kontracepciju s ciljem postizanja trudnoće. Istraživanja su se bavila s utjecajem na trudnoću više vrsta kontracepcije – pilula, intrauterinarnog uloška (IUD), implatanata i injekcijskog hormonalnog kontraceptiva. Rezultati navedenih studija pokazuju da su žene, nakon prestanka uzimanja kontracepcije zatrudnjele unutar 12 mjeseci s prosječnom stopom od 83,1 posto. Što se hormonalne oralne kontracepcije tiče, zatrudnjele su unutar 12 mjeseci nakon njezina uzimanja s prosječnom stopom od 87.04 posto.

Iako nije uočen trajan negativan utjecaj na plodnost, ističe se kratkotrajna odgoda ovulacije nakon prestanka hormonske kontracepcije dok se hormonska razina ne eliminira iz tijela. Autori zaključno napominju važnost kvalitetnog savjetovanja korisnica kako bi se smanjili strahovi od odgode trudnoće te time potaknula bolja prihvaćenost i nastavak korištenja kontraceptiva. Konačno, osim navedenog istraživanja, još je nekoliko istraživanja opovrgnulo spomenutu tezu o dugoročnom utjecaju kontracepcijskih pilula na plodnost (1,2,3). 

Povećavaju li pilule broj na vagi?

Široko rasprostranjeno uvjerenje o kontracepcijskim pilulama također je da one izazivaju debljanje. Debljanje kao nuspojavu kontracepcijskih pilula istaknula je autorica @lizzy.oliver1 na svom TikTok profilu. U videu koji je lajkalo 69.6 tisuća ljudi, Lizzy Oliver napisala je: “Zašto jednostavno ne počinješ piti pilule? Ne daj bože da se djevojka boji debljanja, depresije i akni”. Prestanak korištenja pilula kao “najbolju odluku koju je donijela” ističe @paige.beery u videu u kojem insinuira da pilule utječu na težinu. 

Istraživanje objavljeno u Journal Of Women’s Health 2014. ispitivalo je utječe li upotreba hormonske kontracepcije na tjelesnu težinu i sastav tijela (postotak masnog tkiva, ukupna tjelesna voda, masna i nemasna masa). Uzorak istraživanja činilo je 150 žena, 54 pretile žene i 96 žena normalne tjelesne težine. Istraživanje je pokazalo da korištenje kontracepcijskih pilula ne utječe značajno na tjelesnu težinu, ni sastav tijela, neovisno o početnoj tjelesnoj masi žene ili dozi hormona u piluli koju koristi. Široko citiran pregled „Combination contraceptives: effects on weight” analiza je brojnih studija (49) koja zaključuje da nije pronađena uzročna veza između kombiniranih kontraceptiva i debljanja. Još nekoliko studija pokazuje malo osnova za percepciju da kontracepcijske pilule uzrokuju debljanje (1,2).

Kao razloge eventualnih promjena u težini malobrojnih korisnica ranije navedena istraživanja navode zadržavanje vode, učinak na apetit i posredovano povećanje mišićne mase (1,2).

Što je zaključak istraživanja o navedenim uvjerenjima?

Kontracepcijske pilule čest su predmet dezinformacija u digitalnom svijetu. Iako neki od videa koje smo primijetile na TikToku imaju emocionalno nabijene priče, znanost o kontracepcijskim pilulama ima jasno mišljenje: one su sigurne, učinkovite i vrijedne za velik broj žena koje se bore s različitim problemima. 

O dva najčešća mita koja smo pronašle na ranije spomenutoj mreži brojna istraživanja kazuju da ne postoji značajan utjecaj kontracepcijskih pilula na povećanje tjelesne težine te da one nemaju trajno negativan utjecaj na plodnost.

Ipak, brojni stručnjaci/inje preporučuju da se prije korištenja kontracepcije savjetujete sa svojim liječnikom/icom. Osim ovdje navedenih uvjerenja o kontracepcijskim pilulama, ranije smo provjeravale još dezinformacija o njima.

*Tekst je nastao u okviru programa kojeg podržava Zaklada SOLIDARNA kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e.

Politički istaknute žene: dezinformacijski narativi tijekom lokalnih izbora 2025.

O rodnim dezinformacijama usmjerenim ka istaknutim ženama pisale smo već nekoliko puta (1,2,3). Prema okviru Lucine Di Meco cilj napada na žene u političkoj sferi je predstaviti političarke i državne dužnosnice kao inherentno nepouzdane, neinteligentne, neprihvatljive ili nekontrolirane – previše emocionalne da bi obnašale dužnost ili sudjelovale u demokratskoj politici. Cilj takve slike je utišavanje ženskih glasova u javnoj sferi.

Tijekom ovog super izbornog perioda svjedočile smo različitim narativima vezanim za istaknute žene u političkoj sferi. Prikazivane su kao histerične, nedovoljno inteligentne, nedorasle za bavljenje politikom i marionete.

U izbornoj kampanji za lokalne izbore najveća meta rodno dezinformacijskih narativa bila je Sanja Radolović, kandidatkinja SDP-a za županicu Istre. Pisale smo o narativima koji su bili usmjereni ka seksualizaciji nje kao političarke, kao i da su utemeljeni na rodnim stereotipima i seksizmu. No, još je nekoliko političarka tijekom posljednje izborne kampanje bilo izloženo narativima koje smo i ranije primjećivale u našim analizama. Primarno se radi o novoj gradonačelnici Rijeke Ivi Rinčić i novoj dogradonačelnici Splita Matei Dorčić.

Iva Rinčić kao politički projekt i marioneta

Neočekivani rezultat Ive Rinčić u prvom krugu izbora za gradonačelnicu Rijeke rezultirao je stvaranjem narativa o njoj kao „igračici HDZ-a“ te „političkim projektom svog partnera“ (1,2,3). Tako je njen protukandidat za fotelju gradonačelnika i tada aktualni gradonačelnik Marko Filipović tvrdio da podrška Marina Miletića iz Mosta pokazuje da više nema skrivanja.

„Riječ je o otvorenoj političkoj igri kojoj je konačno potvrđeno: projekt Ive Rinčić jest projekt HDZ-a, a Most svojim istupima daje podrški tom političkom smjeru“, kazao je Filipović.

Dodao je i da uz Rinčić stoji cijeli spektar desnice: HDZ, Most, HSP, Hrvatski suverenisti i Domino. Uz to, podsjećao je i na sličan scenarij u Opatiji. Tamo je partner Ive Rinčić, Amir Muzur, kao gradonačelnik doveo HDZ na vlast. „Klasična prevara birača. Sve su to isti ljudi, samo drugo vrijeme i drugi grad“, tvrdio je. Osim tvrdnji iz usta tada aktualnog gradonačelnika, o Rinčić kao političkom projektu Muzura se i pisalo u medijima (1,2).

Na navedene tvrdnje Rinčić, koja određuje svoje ideološko usmjerenje kao lijevi centar, je reagirala riječima: „to nisu samo neistine, nego i svjesno obmanjivanje birača“. Dodala je i da uvlačenje njene obitelji u kampanju prelazi sve granice i da se radi o prljavoj kampanji.

“Moj nevjenčani suprug je Amir Muzur, bivši gradonačelnik Opatije. Filipović stalno u kampanji spominje Amira Muzura, koji je postao gradonačelnik Opatije 2005. godine, kad nismo ni bili u vezi, a mi sad 20 godina poslije biramo gradonačelnika Rijeke. Nisam ničiji eksponent, niti Muzurov politički projekt“, rekla je Rinčić.

Nakon što je koalicija Akcije mladih i partnera postala najbrojnija grupacija u vijeću Rijeke, na konstituirajućoj sjednici je za predsjednika predložila Roberta Kurelića. Ipak, za njegovo imenovanje je ruku je diglo 15 vijećnika, a potrebno ih je bilo 16. Zanimljivo je da je za njega glasalo 11 vijećnika koalicije Ive Rinčić, podržalo ga je i dvoje vijećnika iz koalicije Mosta, ali i dvoje s koalicijske liste Marka Filipovića. Kandidata koji je kroz cijelu kampanju tvrdio da je Rinčić projekt HDZ-a i prevara birača (1,2).

Matea Dorčić kao primjer trivijalizacije žena u politici

Kad je u pitanju Matea Dorčić, o njoj se počelo pisati nakon što je Tomislav Šuta, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita pobijedio u izbornoj utrci (1,2,3). Jedan od zapaženijih naslova je bio „Od pekare do dogradonačelnice: Tko je Šutina najbliža suradnica Matea Dorčić?“ U tom istom tekstu piše da je prve dvije godine radnog staža odradila u jednoj velikoj splitskoj pekari i to u pravnoj službi. Drugi naslov je ipak bio manje senzacionalistički pa je pisalo: „Tko je Matea Dorčić? Od pravnice u pekari do druge žene grada…“

Unatoč sugestivnom prvom naslovu, Matea Dorčić je pravnica s dugogodišnjim iskustvom u javnoj upravi. Također, prije funkcije dogradonačelnice Splita, bila je pročelnica Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet u Splitsko – dalmatinskoj županiji.

Osim trivijalizacije njenog rada u pekari, o njoj se pisalo kroz odjeću i stil, što je slučaj kod brojnih političarki. Tako se pisalo „da voli nositi markiranu odjeću“ te se analizirao njen modni izričaj i frizure kroz godine (1,2,3).

Možemo li u idućim izbornim ciklusima bolje?

I kampanja za lokalne izbore kao i dosadašnji slučajevi stvaranja narativa o političarkama se oslanjanju na već uobičajene stereotipe i dezinformacijske narative o ženama u politici. Prikazivalo ih se kroz ulogu nečijih skrivenih igračica, marioneta, kao i kroz izbor njihove odjeće. Dodatno, u slučaju Matee Dorčić kroz senzacionalističke naslove trivijaliziralo se njeno iskustvo i kompetencije za bavljenjem funkcije dogradonačelnice.  

Kroz ovu super izbornu godinu pokazalo se da se unutar izbornih kampanja politički istaknute žene prikazuju po već uobičajenom ključu –  kao nepouzdane, suviše emocionalne, kroz seksualizaciju, kao nedovoljno inteligentne i/ili marionete. Ovim tekstom zaključujemo navedene prikaze žene u okviru izbornih kampanja. Ujedno se i nadamo da će idući izborni ciklusi donijeti pomake na ovom polju. Kako u medijskom prikazu političarki, tako i u narativima njihovih političkih oponenata – mahom muškaraca.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Seksualna edukacija: gdje smo danas?

Moj interes i angažman oko pitanja školske seksualne edukacije traje oko četvrt stoljeća. Među ostalim, uključivao je izradu prijedloga pilot programa sustavnog obrazovanja o ravnopravnosti spolova/rodova i obrazovanja o seksualnosti, sudjelovanje u kolektivnoj pritužbi protiv Republike Hrvatske podnesenoj Europskom odboru za socijalna prava, te citiranost u letku Hrvatske biskupske konferencije u kojem pozivaju sve roditelje vjernike na aktivno suprotstavljanje provođenju modula seksualne edukcije u školama, a koji se dijelio na crkvenim misama te na prodajnim mjestima Konzuma i Tiska.

U ovom tekstu osvrnut ću se na par širih društvenih trendova značajnih u tom periodu. S jedne strane, kroz dugogodišnja sustavna praćenja provedbe i dokaze prikupljene znanstvenim istraživanjima uspostavlja se međunarodni konsenzus (što i objašnjavam u nastavku teksta) o doprinosima koje uspješna seksualna edukacija ima za tjelesno i mentalno zdravlje djece i mladih. No, usporedno se razvija i organizirano protivljenje podučavanju djece i mladih o osjećajnim, tjelesnim i društvenim aspektima ljudskog razvoja, intimnim odnosima, seksualnosti i seksualnom zdravlju. Primjerice, prvotna nastojanja da se sadržaji sveobuhvatne školske seksualne edukacije uključe u nacionalni odgojno-obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj označuju i društveni moment šireg mobiliziranja antirodnih aktera, kao i početak fabriciranja pojma “rodne ideologije” (1,2,).

Studije uspješnosti provedbe seksualne edukacije u školama

U posljednja dva desetljeća međunarodne i europske organizacije i institucije u velikoj mjeri rade na prikupljanju podataka, primjera dobrih praksi te studija uspješnosti o provedbama školske seksualne edukacije. Tako su 2010. godine objavljeni “Standardi spolnog odgoja u Europi – Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake”, kao zajednička publikacija Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu i BZgA – njemačkog Saveznog centra za zdravstveno obrazovanje. Na naslovnici dostupne hrvatske verzije ove publikacije nalazi se i logo Agencije za odgoj i obrazovanje.

BzgA, Suradnički centar za seksualno i reproduktivno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije podržao je proces implementacije seksualne edukacije u državama europske regije i kroz studiju o njenom razvoju i položaju u 25 država, objavljenu 2016. godine u suradnji s Europskom mrežom Međunarodne federacije za planiranje obitelji – IPPF EN. Glavni zaključci govore o ubrzanom razvoju i integraciji seksualne edukacije u školsko okruženje, uglavnom kroz šire programe, kao što su “životne vještine” ili “zdravstveni odgoj i obrazovanje”, te uz česte popratne inicijative, npr. osiguravanje usluga za mlade u području seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Usto, studija pokazuje i da u državama s razvijenom seksualnom edukacijom, mladi kasnije započinju seksualne kontakte, te da sveobuhvatni programi koreliraju s pozitivnim indikatorima seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih. No, uspjesi i dosezi pojedinih država znatno se razlikuju, a u otprilike polovici država uključenih u studiju prisutna je jaka opozicija školskim programima seksualne edukacije.

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), također, intenzivno radi na promociji seksualne edukacije unutar okvira ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. U posljednjem periodu objavljeno je revidirano i dopunjeno izdanje njihovih Međunarodnih tehničkih smjernica (2018.), izvještaj o položaju školske seksualne edukacije u 155 država (2021.), te mapiranje i analiza “profila” 50 država s obzirom na postojeće zakonske okvire, javne politike, planove, strategije i kurikulume (2023.).

Svi ovi dokumenti sadrže identificirane elemente koji doprinose uspješnosti sveobuhvatne seksualne edukacije u školama, kao što su postojanje političke podrške, uključivanje niza dionika, uspostavljanje okvira zakona/javnih politika, alociranje sredstava, razvoj sveobuhvatnih kurikuluma, edukacija i podrška nastavnica i nastavnika te praćenje provedbe.

Stvarna provedba seksualne edukacije u državama EU

Na razini Europske unije (EU) relevantni resursi uključuju kraći Pregled stanja seksualne edukacije iz 2020. godine, te recentniju i detaljniju studiju iz 2022. godine pod nazivom ”Sveobuhvatna seksualna edukacija: Zašto je važna?” provedenu na zahtjev Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta. Studija raspravlja seksualnu edukaciju kao sastavni dio seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava djece i mladih te predstavlja dokaze za učinkovitost programa. No, studija pokazuje i da je, usprkos znanstvenim dokazima i više desetljeća političke opredijeljenosti na najvišim institucionalnim razinama, stvarna provedba seksualne edukacije u državama članicama manje zadovoljavajuća. Iako je u većini država, njih devetnaest, seksualna edukacija obavezna, prisutne su značajne razlike u praksi s obzirom na ciljeve, sadržaje i metode podučavanja.

Studija ukazuje i na prepreke uspješnoj implementaciji, od onih više tehničke naravi (npr. manjak ulaganja u nastavnice i nastavnike, nedostatak resursa…) pa do postojanja organizirane opozicije u mnogim EU članicama, a koja politizira i osporava pitanje seksualne edukacije te tako otežava ili sprječava njen razvoj i provedbu. Studija donosi i preporuke članicama EU za prevođenje i operacionalizaciju međunarodnih standarda i smjernica u nacionalne akcijske planove, s odgovarajućim sredstvima i strategijama za provedbu i praćenje te uz suradnju i komunikaciju s dionicima, uključujući i mlade i roditelje.

Uzimajući u obzir više desetljetnu prijepornu poziciju seksualne edukacije u Europi, u zaključcima se napominje i da je donošenje podržavajućeg nacionalnog zakona ili javne politike, važan pokazatelj političke volje za uključivanjem seksualne edukacije u odgojno-obrazovni sustav.

Međutim, naglašava se da je nužna i odgovarajuća alokacija sredstava te ulaganja u sve etape i komponente provedbe, s obzirom da u mnogim državama postojeće nacionalne politike nisu obavezujuće te je implementacija neujednačena i često ovisi o lokalnim vlastima i/ili školskoj upravi. S jedne strane, decentralizacija omogućava lokalnim vlastima razvijanje i provedbu programa koji više odgovaraju lokalnim potrebama, ali može dovesti do nejednakosti i različitosti na nacionalnoj razini.

Što sa seksualnom edukacijom u Hrvatskoj?

U slučaju Republike Hrvatske, nakon dvadestogodišnjeg bezuspješnog zagovaranja prema nacionalnim institucijama, decentralizacija postaje strateška zagovaračka odluka. Ona je rezultirala eksperimentalnom provedbom u Gradu Rijeci, dok inicijativa prema gradskim vlastima u Zagrebu dosad nije donijela željene promjene. Usto, usprkos kontinuiranom protivljenju “glasne manjine”, podaci pokazuju većinsku podršku uvođenju programa sveobuhvatne seksualne edukacije u hrvatske škole. Rezultati istraživanja provedenog 2021. godine na reprezentativnom nacionalnom uzorku pokazuju da više od tri četvrtine građanki i građana Republike Hrvatske smatra da u škole treba uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje, dok bi 78 posto ispitanih to obrazovanje u školama učinilo obveznim.

Prije dvadesetak godina bio sam više optimističan oko ostvarivanja programa podučavanja o seksualnosti u hrvatskim školama. Iz današnje perspektive izgledno je da su ovdašnje političke i/ili ideološke interesne pozicije utjecajnije za ovu problematiku od zadano relevantnijih sektora kao što su javno zdravstvo i odgojno-obrazovni sustav te usprkos međunarodno postignutom konsenzusom i znanstvenim dokazima o dobrobitima sustavne školske seksualne edukacije za tjelesno i mentalno zdravlje djece i mladih. U nedostatku pozitivnijih razmišljanja, završavam ovaj tekst s »Forza Fiume!«

*Tekst je nastao u okviru programa kojeg podržava Zaklada SOLIDARNA kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e.

Spirala je učinkovita metoda kontracepcije, a ne abortivno sredstvo

“Spirala ubija djecu! Uz nju dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu”, piše u jednoj objavi od 23. svibnja na Facebook stranici neprofitne organizacije (kako je navedeno na njihovu profilu) Pravo na život. Štoviše, radi se o objavi koju periodički ponavljaju na stranici.

Objava je ilustrirana fotografijom spirale, a kao autor izjave potpisan je doktor Antun Lisec. On je bio liječnik, kirurg i pro-life aktivist poznat kao protivnik pobačaja, kontracepcije i umjetne oplodnje (1,2,3).

Stranica „Pravo na život“ broji 138 tisuća pratitelja i 74 tisuće oznaka sviđa mi se. Ispod navedene izjave iz svibnja u trenutku objave ovog članka bilo je 601 reakcija,  408 komentara i 48 dijeljenja. Identična objava, s istom izjavom, ponovno je objavljena 15. lipnja i za samo jedan dan dobila je 142 reakcije.

Provjerile smo koliko je izjava koja je izazvala velik broj reakcija vjerodostojna i točna s medicinskog i znanstvenog stajališta.

Što je spirala ili intrauterini uložak (IUD) i kakav ima učinak? 

Spirala je medicinski implantat koji se stavlja u šupljinu maternice. Ima oblik slova “T” koji odgovara obliku (većine) unutrašnjosti maternice, plastična je i savitljiva kako bi se mogla lako staviti i izvaditi iz šupljine maternice. U uporabi su dvije vrste: Cu-IUD, ovisno ima li oko svoje glavne osi spiralno namotanu bakrenu žicu, takozvana bakrena spirala i LNG-IUD koji ima cilindar s hormonskim preparatom, takozvana hormonska spirala (1,2). 

Hrvatsko društvo za ginekologiju i opstetriciju navodi da spirala, odnosno intrauteirni uložak (od eng. intrauterine device ili intrauterine system), predstavlja jednu od djelotvornijih metoda kontracepcije. Na njihovim stranicama stoji da je koristi preko 150 milijuna žena diljem svijeta. To je čini najšire korištenom reverzibilnom metodom kontracepcije. Uz to, Ističu brojne prednosti pri izboru ove metode kontracepcije. To su visoka učinkovitost, sigurnost, reverzibilnost, niska razina neželjenih učinaka, prihvatljiva cijena, dugotrajan učinak (od 5 do 10 godina) te neometana spolna aktivnost. Korištenjem IUD-a isključena je nepravilnost u primjeni od strane korisnica. Ipak, naglašavaju da cjelokupna uspješnost ove metode kontracepcije ovisi o pravilnoj inserciji.

Hrvatski liječnički zbor i HDGO izdali su detaljan Postupnik, odnosno stručne smjernice, koje obuhvaćaju detaljne preporuke za sigurno i učinkovito postavljanje, praćenje djelovanja i uklanjanje IUD-a na osnovi medicinski utemeljenih dokaza i aktualnih znanstvenih spoznaja. 

I svjetska zdravstvena organizacija WHO ističe da je spirala metoda kontracepcije, a ne abortivno sredstvo. WebMD kao vodeća tvrtka koja pruža zdravstvene informacije objašnjava da spirale ne uzrokuju pobačaj; one zapravo sprječavaju nastanak trudnoće.

IPPF (International Planned Parenthood Fedaration) međunarodna federacija za pružanje seksualne i reproduktivne zdravstvene skrbi na svim kontinentima u 145 država, na svojim stranicama objavila je članak Mitovi i činjenice o intrauternom ulošku (IUD-u). Provjerile smo što piše u publikaciji, odnosno o kojim se mitovima o spirali najčešće radi.  

Mit: Pobačaj

Neki parovi ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da spirala sprječava trudnoću uzrokujući pobačaje. Činjenica je da spirale ne djeluju tako, nego sprečavaju samu oplodnju. Spirala nije abortivno, već kontracepcijsko sredstvo.

Mit: Učinkovitost 

Drugi mit odnosi se na učinkovitost, odnosno vjerovanje da spirala može samo nekoliko godina od umetanja izgubiti svoj kontracepcijski učinak. IPPF navodi da su spirale učinkovite u više od 99 posto slučajeva. I hormonski i bakreni IUD-ovi spadaju među najučinkovitije reverzibilne metode, koje su s rezultatima usporedive sa ženskom sterilizacijom. Tijekom pet godina korištenje, otprilike jedna na 100 žena zatrudni. Dodatno, bakrena spirala je učinkovita čak do 12 godina od umetanja, a tijekom 10 godina korištenja dvije na sto žena će zatrudnjeti.

Mit: Zdravstveni rizici i nuspojave

Mit se odnosi na žene koje ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da spirala uzrokuje nuspojave ili zdravstvene rizike poput raka, spolno prenosivih infekcija ili urođenih mana. Činjenica je da su spirale sigurne kad njihovo implementiranje izvodi stručna osoba pridržavajući se higijenskih propisa. Spirale ne uzrokuju rak kod zdravih žena i ne povećavaju rizik od zaraze spolno prenosivim bolestima. Također, bakar u spiralama koje sadrže bakar ne oslobađa se u krv. Razine bakra u serumu kod dugotrajnih korisnica bakrenih spirala slične su onima u normalnoj populaciji potvrđuju medicinska istraživanja (1,2).

Mit: Problemi nakon uklanjanja

Mit je da će nakon uklanjana spirale doći do neplodnosti, izvanmaternične trudnoće ili pobačaja. Spirala ne povećava ukupni rizik od izvanmaternične trudnoće kod žene. Zapravo, rizik od izvanmaternične trudnoće kod korisnice spirale mnogo je niži od rizika za ženu koja ne koristi nikakvu metodu kontracepcije. U malo vjerojatnom slučaju trudnoće kod korisnica spirale, šest do osam posto tih trudnoća će biti izvanmaternične. Dakle, čak i u rijetkim slučajevima trudnoće unatoč korištenju intrauterinog uloška, većina trudnoća nije izvanmaternična. Također, spirala ne uzrokuje pobačaje nakon što se ukloni. Ako se koristi ispravna tehnika umetanja, upotreba spirale neće uzrokovati nikakve poteškoće u budućim trudnoćama.

Mit: Promjena menstrualnog ciklusa

Mnogi ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da će njeno korištenje uzrokovati potpuni izostanak mjesečnog krvarenja ili jače, bolnije i češće menstrualno krvarenje koje je štetno za organizam. Mit o promjeni menstrualnog ciklusa odnosi se na predrasudu da je svaka promjena menstrualnog ciklusa štetna za organizam. Činjenica je da žene mogu osjetiti promjene u obrascima krvarenja ovisno o vrsti spirale. Žene koje koriste spirale koje sadrže bakar mogu iskusiti nepravilna ili obilna i produžena, pa i bolna mjesečna krvarenja. Ove promjene krvarenja su normalne i obično nisu znakovi bolesti. Najčešće se javljaju u prvih tri do šest mjeseci nakon umetanja i obično se smanjuju s vremenom. Žene koje koriste hormonalne spirale također mogu imati takve promjene u prvih nekoliko mjeseci, ali zatim iskuse laganije, redovitije ili rijetko, slabo krvarenje, kao i izostanak krvarenja. Ove promjene krvarenja su također normalne i obično nisu znakovi bolesti.

Mit: Seksualna želja i seksualno zadovoljstvo

Još jedan mit vezan je uz seksualnu želju i zadovoljstvo. Neki parovi ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da će spirala uzrokovati neugodnosti tijekom intimnih odnosa, kao i bol muškom partneru jer će končići ozlijediti penis ili vjeruju da korištenje spirale uzrokuje nelagodu ženi tijekom seksa. No, činjenice govore upravo suprotno. Nema razloga za nelagodu ili bol tijekom odnosa. Osim ako žena već osjeća grčeve – što se ponekad događa prvih nekoliko tjedana nakon umetanja. Ponekad muškarac može osjetiti končiće ako su predugi – no to se može riješiti njihovim skraćivanjem. Dodatno, upotreba spirale može i opustiti partnere jer su zaštićeni od neželjene trudnoće.

Mit: Tko može koristiti spiralu kao metodu kontracepcije

Jedan od najrasprostranijih mitova o upotrebi spirale je njezina namjena samo za žene koje su već rodile i nije za mlade žene. Ne postoji minimalna ni maksimalna dobna granica za korištenje IUD-a. Ipak, spirala se treba ukloniti najmanje 12 mjeseci nakon posljednje menstruacije – nakon menopauze. Također, nema nikakvog zahtjeva da žena mora imati djecu kako bi mogla koristiti IUD.

Mit da mlade žene i žene bez djece ne mogu koristiti spirale proizlazi iz straha od većeg rizika od izbacivanja kod tih žena i straha od većeg rizika od infekcije. Izbacivanje spirale može biti vjerojatnije u određenim okolnostima, kao što je mlada dob prilikom umetanja (ispod 20 ili 25 godina). Neke studije su također otkrile veću stopu izbacivanja među ženama koje nemaju djecu. Dodatni rizik od izbacivanja, međutim, nije dovoljan da se ženama u tim okolnostima uskrati ugradnja spirale, jer prednosti spirale nadmašuju rizike izbacivanja. Kad su u pitanju infekcije, žene koje trenutno imaju gonoreju ili klamidiju ne bi smjele imati umetnut IUD.

Konačno, mlade žene i žene bez djece mogu sigurno koristiti IUD, ako nemaju aktivnu infekciju i nisu u visokom riziku od spolno prenosive infekcija.

Kako zapravo djeluju spirale i na koji način sprečavaju začeće?

Intrauterini ulošci, odnosno spirale svojim djelovanjem onemogućuju oplodnju, znači prvenstveno djeluju na sprečavanju začeća (1,2,3).

Hormonalna spirala sadrži i postupno otpušta hormon levonorgestrel (progestin, sintetički hormon koji oponaša djelovanje progesterona) u maternicu kako bi spriječila trudnoću. Minimalna količina dospijeva u krv, a većina hormona ostaje lokalno gdje ostvaruje i djelovanje. Progestin uzrokuje zgrušavanje cervikalne sluzi čime onemogućuje spermijima prolazak kroz cerviks i otežava ulazak u maternicu gdje bi mogli oploditi jajašce. Osim toga, stanjuje sluznicu maternice (endometrij) čineći je manje pogodnom za implantaciju, a u nekih žena može spriječiti ovulaciju. 

Bakrena spirala nazvana po bakrenoj žici kojom je omotana djeluje svakodnevnim otpuštanjem malih količina bakra. Time se uzrokuju upalne reakcije u maternici koje nisu štetne po zdravlje žene već dovode do stvaranja toksične okoline za spermije. Djelovanje koprenih iona bakra spermicidno je jer ometa pokretljivost, vitalnost i sposobnost spermatozoida da oplode jajnu stanicu. Imaju utjecaj i na funkciju jajne stanice čime isto smanjuju šanse za oplodnju. 

Između svih kontracepcijskih sredstava (reverzibilnih metoda), spirale imaju najveću učinkovitost. Ona se izražava kroz efikasnost u sprječavanju trudnoće koju mjerimo u postocima. Tako efikasnost bakrene spirale(Cu-IUD) iznosi 99.2 posto do 99.9 postošto znači da manje od jedne žene na 100 zatrudni u jednoj godini korištenja. Hormonska spirala (LNG-IUD) još je efikasnija, sa stopom uspješnosti od 99.8 posto do 99.9 posto. To znači stopu trudnoće 0.1 do 0.2 posto na sto žena godišnje tj. jednu do dvije trudnoće na 1.000 korisnica godišnje (1,2,3).

U rijetkim slučajevima kada žena zatrudni sa spiralom i želi zadržati trudnoću preporučuje se uklanjanje kako bi se smanjili rizici od pobačaja, infekcija ili prijevremenog poroda koji su u malom postotku mogući, iako sam postupak uklanjanja uključuje mali rizik od pobačaja (1,2).  

Glavni mehanizmi djelovanja spirale događaju se prije oplodnje

Provjerom relevantnih hrvatskih i svjetskih ginekološko-opstetricijskih udruženja i tijela, te vodećih zdravstvenih svjetskih organizacija koja stručno na osnovu znanstveno-medicinskih dokaza obrazlažu način, funkcionalnost i učinkovitost spirala, za koje svi ističu da je riječ o kontracepcijskom, a ne abortivnom sredstvu utvrđeno je da se glavni mehanizmi djelovanja spirale događaju prije oplodnje, te da sama oplodnja nije moguća u više od 99% slučajeva.

Navedena izjava na Facebook stranici Pravo na život kojom se tvrdi da spirala ubija djecu na način da dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu, s obzirom na tehnički način kako spirala funkcionira i medicinski djeluje u ženinoj maternici i tijelu nije točna. Intrauterini ulošci, odnosno spirale, bez obzira radi li se o tzv. bakrenoj ili tzv. hormonalnoj spirali djeluju tako što sprječavaju oplodnju i implantaciju, a ne prekidaju postojeću trudnoću. U službenoj medicini i znanosti klasificiraju se kao kontracepcijsko, a ne abortivno sredstvo.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.