sdadmin

Protagora traži reviziju Vatikanskih ugovora: Skupili gotovo 10.000 potpisa

Posted on by sdadmin

Gotovo 10.000 potpisa prikupila je udruga Protagora u dva mjeseca, a kojom se traži revizija ugovora između Republike Hrvatske i Svete stolice.

Priopćenje udruge Protagora prenosimo u cijelosti:

Udruga Protagora je dana 11. listopada 2013. godine pokrenula online peticiju za reviziju ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Peticija je bila otvorena do 17. prosinca 2013. godine, te je ukupno prikupljeno 9.932 potpisa.

Naša peticija je daleko najbrojnija peticija, usprkos činjenici da ista nije posebno oglašavana osim putem naše web stranice i Facebook profila.
Ukupno je prikupljeno 672 komentara, komentari neprimjerenog sadržaja su brisani (više o samoj peticiji možete naći na našoj mrežnoj stranici www.protagora.hr). Većina komentara se odnosi na protivljenje građana i građanki da kroz javna davanja financiraju rad Katoličke Crkve i njezinih organizacija, na ukazivanje na evidentnu protuustavnost spomenutih ugovora, što je problem na koji Protagora i druge sekularističke udruge upozoravaju već godinama, kao i nezadovoljstvo činjenicom da se u javnim školama izvodi nastava konfesionalnog vjeronauka. Prema mišljenju brojnih građana i građanki koji/e su potpisali/e peticiju, ugovori između Republike Hrvatske i Svete Stolice grubo krše sekularno određenje Republike Hrvatske koje je zajamčeno našim Ustavom.

Posebno ukazujemo na činjenicu da je do održavanja ustavnog referenduma 1. prosinca 2013. godine prikupljeno nešto manje od 4.000 potpisa da bi od nakon toga bez posebnog oglašavanja broj potpisnika naglo porastao i više se nego udvostručio. To jasno ukazuje na činjenicu da je veliki broj građana/ki nezadovoljan daljnjim narušavanjem sekularnog karaktera Republike Hrvatske i daljnjom klerikalizacijom hrvatskog društva.

Republika Hrvatska je sa Svetom Stolicom protivno temeljnim demokratskim standardima – bez javne rasprave – potpisala četiri međunarodna ugovora, navodno u ime prava hrvatskih građana/ki katoličke vjeroispovijesti. Tu se već na načelnoj razini javlja problem: Vatikanskim ugovorima se bez jasnog pravnog temelja neotuđiva ljudska prava hrvatskih građana/ki prenose na jednu stranu autokraciju koja ljudska prava ne priznaje niti na načelnoj razini (Sveta Stolica nije potpisnica većine međunarodnih povelja o ljudskim pravima) i koja ni na koji način ne može biti demokratski predstavnik hrvatskih građana/ki katoličke vjeroispovijesti. Ugovorima je suspendirano samo načelo jednakopravnosti hrvatskih građana/ki, štoviše sami/e se katolički/e vjernici/e ne tretiraju kao ravnopravni/e građani/ke, već kao podanici/e Svete Stolice. Njima je omogućena diskriminacija kako inovjernih, nevjernika i nekonfesionalnih vjernika, tako i svih skupina tradicionalno diskriminiranih od strane Katoličke crkve – žena i seksualnih manjina i ljudi koji prakticiraju životne stilove protivne nauku Katoličke crkve. Potpisivanjem Ugovorā na mala vrata na teritorij RH je uvedeno kanonsko pravo čime je ozbiljno narušena suverenost države. Pojedinim Ugovorima kanonsko pravo je uvedeno i u javne institucije RH (u vojsku, policiju i obrazovni sustav), a Ugovorom SS i RH na području obrazovanja i odgoja narušena je autonomija RH pri donošenju odluka na ovom prevažnom području na kojem bi u jednoj sekularnoj državi u potpunosti trebali vrijediti svjetovni zakonski propisi.

Hrvatska se u dvadesetak godina nakon potpisivanja ugovora značajno promijenila u smislu poimanja demokracije među građanima/kama, promijenile su se političke okolnosti, a nadasve je značajan čimbenik velika ekonomska kriza u kojoj bogatstvo i raskoš crkve dolazi u drastičan nesrazmjer sa standardom građana/ki. Okolnosti u kojima su ugovori potpisani bile su opterećene tragičnom činjenicom ratnih zbivanja, visokom razinom nacionalne i nacionalističke euforije vezane uz činjenicu osamostaljenja Republike Hrvatske, te pojačanom senzibilnošću građana/ki na činjenicu postsocijalističkog društva koje se stvaralo. Međutim, svakako se ne smije zaboraviti da su ugovori odraz ovih tendencija tako da su današnji negativni efekti ugovora odraz tadašnje političke klime u kojima su ugovori na brzinu, bez – za tako značajne međunarodne ugovore nužne – provedene javne rasprave i bez ikakvih daljnjih pregovaranja sa Svetim stolicom, brzopleto potpisani.

Provedba ugovora i izostajanje reakcije države na ponašanje Crkve, koje ide i dalje od onog ugovorima dogovorenog, dovelo je do značajnih oblika diskriminacije u društvu, posebice diskriminacije učenika koji ne upisuju vjeronauk u osnovnim školama gdje u nižim razredima nema alternativnog izbornog predmeta.

Financiranje vjerskih zajednica, i način na koji se provodi, a o kojem građani/ke ne mogu odlučivati, a još više enormni iznosi koji se izdvajaju iz državnog proračuna kao i proračuna jedinica lokalne uprave, preko raznih vjerskih udruga koje se natječu za sredstva namijenjena civilnom društvu, putem plaćanja vjerskih usluga iz proračuna raznih ministarstava (obrazovanje, vojska, zdravstvo), izazivaju ogorčenost među građanima/kama, uključujući i većinu samih katolika kojima ovakvo ponašanje klera i države postaje sve odbojnije (pa se mnogi udaljavaju od Crkve). Posebnu ogorčenost izaziva činjenica da za sva ta sredstva Crkva ne podnosi nikakve javne financijske izvještaje, niti iz tih prihoda plaća ikakve poreze (kao što organizacije civilnog društva plaćaju porez iz dobivenih donacija).

Nužno je ukidanje vjeronauka u javnim školama jer je izvor diskriminacije, usađuje razdore među mladima koji dugoročno gledano predstavljaju buduće duboke podjele u društvu te poučavanjem vjerskih dogmi provodi indoktrinaciju i suzbija razvoj kritičkog promišljanja kod mladih, toliko potrebna za odgoj intelektualno kompetentne osobe.

Zbog svega navedenog tražimo od svih tijela državne vlasti (kojima smo uputili obavijest o peticiji i adekvatni zahtjev) da poduzmu sve što je u okviru njihovih državničkih ovlasti kako bi se osigurala ustavom zajamčena sekularnost Republike Hrvatske, te započeo proces ukidanja diskriminacije u hrvatskom društvu i osiguralo funkcioniranje elementarnih načela demokracije. Posebno naglašavamo: naši zahtjevi ne ugrožavaju ničija vjerska prava jer se zalažemo za očuvanje prava vjernika/ca na iskazivanje i poštovanje njihovih uvjerenja, ali jednako tako zahtijevamo i poštivanje prava ireligioznih građana/ki, a nadasve ustavom određenog karaktera naše države. Očekujemo podršku građanki i građana – bez obzira na svjetonazorska uvjerenja – a kojima je stalo do toga da Hrvatska bude pravedna i demokratska država.

Za Upravni odbor Protagore:

Vesna M. Puhovski, predsjednica

Ekskluzivno iz Tunisa: ‘Nećemo izgubiti svoja prava’

Posted on by sdadmin

U Tunisu su u tijeku pripreme za predstojeće opće izbore. Nakon intenzivnih prošlogodišnjih podjela, nesuglasica i rasprava, vladajuće i oporbene stranke sklopile su sporazum.

Nacionalna osnivačka skupština Tunisa (NCA) bila je zadužena za izradu novog Ustava. Rasprava, koja je započela 3. siječnja ove godine, privodi se kraju.

Povodom toga, zamolile smo Helu Aloulou, specijalnu savjetnicu ministra unutrašnjih poslova Tunisa, bivšu uspješnu odvjetnicu i članicu socijaldemokratske stranke Ettakatol, koja je sudjelovala u skupini za izradu Ustava, da nam kaže nekoliko riječi o samom tijeku izbornog procesa, uspjehu dogovora oko novog Ustava te o poziciji žena prema novom Ustavu i unutar stranke Ettakatol.

Hela, jesu li žene u Tunisu nakon Arapskog proljeća izgubile neka od prava koja su imale ranije, kao što je zakonsko pravo na kvote od 30 posto? Što se je promijenilo u međuvremenu? Jeste li se uspjele izboriti za veća prava žena?

Ne, apsolutno nismo izgubile svoja prava. No, nas je bilo strah da se takva stvar ne dogodi u budućnosti. Sad smo sigurne da se to neće dogoditi jer smo se borili svi – političke stranke i civilno društvo zajedno. Važno je spomenuti činjenicu da je država našim Ustavom dužna sačuvati prava žena koje imaju te ih obogaćivati i razvijati. To je doista novim Ustavom i poboljšano. Dakle, osim što je država dužna štiti i podupirati prava žena, ona je dužna i postići jednaku zastupljenost žena i muškaraca u izbornim tijelima. Također, država je dužna poduzeti nužne mjere za zaustavljanje nasilja nad ženama.

Vi ste članica Socijaldemokratske stranke Ettakatol. Vaša stranka se natjecala po prvi put na parlamentarnim izborima 2009., ali tada nije uspjela ući u parlament. Sljedeći parlamentarni izbori su uskoro, u jesen ove godine. Kako se pripremate za izbore? Predviđate li bolje rezultate? Koja je vaša uloga u ovim izborima?

Da, izbori će se održati u rujnu ili listopadu 2014. godine. Odluka o točnom datumu bit će donesena od strane naše nezavisne institucije za izbore, koja je nedavno imenovana od strane članova parlamenta.

Što se tiče moje stranke (Ettakatol), radimo na izmjenama našeg izbornog programa i pripremamo rezime rezultata našeg sudjelovanja u koalicijskoj vladi. Također pripremamo i sintezu pitanja koja smo branili u Ustavu skupa s imenima ljudi koji su se borili i sudjelovali (prema našem programu i našim obećanjima) u ustavotvornoj skupštini točno onako kako smo obećali kada smo sastavljali koalicijsku vladu.

U drugom dijelu, konsolidirat ćemo naše regionalne i lokalne strukture i pokušati uvjeriti neke nove ljude da nam se pridruže.

I da, očekujemo povećanje naših rezultata u odnosu na izbore iz 2011. godine. Tada smo dobili oko 7 posto, a sada očekujemo najmanje 10 posto.

Što se mene osobno tiče, radim sažetak svog iskustva rada u vladi i nadam se da ću biti na izbornoj listi i osvojiti izbore. Ako ne, ja ću i dalje biti članica nacionalnog izbornog tima zaduženog za financije. U stvari, osim što sam članica Izvršnog odbora Ettakatolaja, sam i rizničarka stranke .

Jedna ste od osoba koja je pisala stranački program vaše stranke. Koliko ste uključili žene u program, i na koji način ?

Većina našeg programskog tima su žene. Bilo je ukupno pet programskih odjela, a na čelu tri odjela bile su žene (za politički program, ekonomski program te za program žene i obitelj). U našem izbornom programu obećali smo ukupnu ravnopravnost spolova i politički paritet. Naša stranka je i ispunila ta dva izazova, a to je i usvojeno i napisano u našem novom Ustavu .

Naposljetku, Ettakatol je prva tuniska stranka koja ima svoju žensku organizaciju i koja je pokrenula minimalnu kvotu od trećine žena na svakom lokalnom, regionalnom ili nacionalnom nivou. Mi smo ponosni na ove nove dispozicije i nadamo se da ćemo nametnuti paritet u Kongresu i u našem sljedećem sazivu.

Nadajmo se da će predstojeći izbori i novi Ustav Tunisa pridonijeti stabilnosti zemlje, ali i da će poslati pozitivnu poruku svijetu jer ovo je doista rijedak slučaj u kojem su oporbene i vladajuće stranke sklopile sporazum. 

Ustavni sud odbio zahtjev Zagreb Pridea

Posted on by sdadmin

Ustavni sud neće referendum o ustavnoj definiciji braka proglasiti neustavnim, a njegove učinke ništavnim, odgovorili su ustavni suci i sutkinje Zagreb Prideu i grupi građana i građanki, a usput iskoristili priliku još jednom očitati lekciju Saboru kazavši da su podnositelji/ce pokušali obaviti njegovu zadaću.

Zatraživši od Ustavnog suda da referendum o ustavnoj definiciji braka proglasi neustavnim, a njegove učinke ništavnim, Zagreb Pride i 187 građana/ki predali su Ustavnom sudu prijedlog ocjene ustavnosti provedenog ustavotvornog referenduma. Naime, prema članku 88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu najmanje 100 birača/ica u roku od 30 dana od dana objave rezultata izbora može od Ustavnog suda zatražiti nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora, piše Andreja Žapčić za GONG.

Podnositelji/ce referendum smatraju spornim po šest točaka, između ostalog, jer je suprotan najvišim vrednotama ustavnog poretka zapisanim u članku 3. Ustava te jamstvu jednakosti i zabrani diskriminacije. Inače, zbog referenduma o braku Zagreb Prideu je ovo već treći put da se obratio ustavnim sucima i sutkinjama, naime, prethodna dva bila su u studenom prošle godine. Obratio se Ustavnom sudu dva dana prije održavanja referenduma tražeći nadzor ustavnosti i zakonitosti referenduma zbog tehničkih, odnosno proceduralnih razloga. I to zato jer je Odluka o raspisivanju referenduma stupila na snagu prije nego što je objavljena u Narodnim novinama, a tada je Ustavni sud zaključio da mu se Zagreb Pride obratio izvan roka.

Čije će vrednote pamtiti povijest …

“Ovo je bio naš treći pokušaj da kao građani/ke pokušamo popraviti štetu koju je Hrvatski sabor napravio time što se sam nije obratio Ustavnom sudu i sada je ova priča na neko vrijeme gotova. Žao nam je što je Ustavni sud ovom praksom suzio prostor građanima/kama za sudjelovanje u procesu propitivanja ustavnosti volje jednog djela hrvatskih građana, točnije četvrtine. Međutim, neka povijest zna i ocjenjuje njihove vrednote i naše vrednote”, zaključio je Marko Jurčić iz Zagreb Pridea.

Još ranije u studenome prošle godine Zagreb Pride zajedno s udrugama CroL i Centrom za građansku hrabrost zatražio je ocjenu suglasnosti s Ustavom saborske Odluke o raspisivanju referenduma. No, Ustavni sud je to odbio ustvrdivši da udruge nemaju legitimitet tražiti takvu odluku jer to može samo Hrvatski sabor. Sabor to, međutim, nikada nije zatražio.

No, Ustavni sud, dok se čeka daljnji razvoj situacije oko referenduma protiv ćirilice, Sabora se sjetio i ovoga puta premda je Zagreb Prideu odgovorio da ‘ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u povodu ovog njihova zahtjeva’.

Međutim, Ustavni sud je kazao i ovo: “Polazeći od sadržaja prigovora i načina njihove elaboracije, Ustavni sud primjećuje da su podnositelji ovim zahtjevom pokušali obaviti zadaću koju je Hrvatski sabor trebao obaviti na temelju članka 95. Ustavnog zakona prije no što je donio odluku o referendumu”.

“S obzirom na sadržaj prigovora, Ustavni sud ocjenjuje očitim da su podnositelji/ce većinu svojih prigovora ponovo usmjerili prema neustavnosti samog referendumskog pitanja. Stoga treba ponoviti da o tome od Ustavnog suda može zatražiti nadzor samo Hrvatski sabor prije no što donese odluku o održavanju državnog referenduma, a postupak iznimno može pokrenuti i Ustavni sud na vlastitu inicijativu nakon što Hrvatski sabor donese odluku o održavanju državnog referenduma, a prethodno nije postupio po članku 95. Ustavnog zakona”, navodi Ustavni sud.

Što je mogao Sabor, a nije …

“Hrvatski sabor nije ovlašten donijeti odluku kojom bi se odlučilo da državni referendum neće biti raspisan ili pak odbiti donošenje odluke u raspisivanju državnog referenduma, a da prije toga Ustavni sud o tim pitanjima nije donio odgovarajuću odluku na temelju članka 95. Ustavnog zakona. U pozitivnom određenju, to znači da je Hrvatski sabor dužan u svakom slučaju kad ocijeni da je potrebno (svrsishodno) ili da postoji sumnja u ustavnost referendumskog pitanja ili uvjerenje o neustavnosti referendumskog pitanja uputiti zahtjev Ustavnom sudu na temelju članka 95. Ustavnog zakona. Isto pravilo važi i kad je riječ o (ne)postojanju ustavnih pretpostavki za raspisivanje državnog referenduma. Ustavni sud u tom smislu podsjeća na opću postavku svakog uređenog pravnog poretka utemeljenog na vladavini prava: “… pravni poredak ne dozvoljava da o istoj stvari odluče dva organa niti trpi da o takvoj stvari ne odluči nitko”, poručili su ustavni suci i sutkinje zastupnicima i zastupnicama.

Kad je riječ o konkretnom referendumu o definiciji braka, Ustavni sud podsjeća da ‘materijalnopravna suglasnost s Ustavom referendumskog pitanja o definiciji braka nikada nije ispitana pred Ustavnim sudom’.

Naime, ‘polazeći od pravne činjenice da su pravo na brak i pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života dva zasebna i različita prava, Ustavni sud u takvoj je situaciji ocijenio da naknadni nadzor ustavnosti sadržaja referendumskog pitanja i postojanja ustavnih pretpostavki za njegovo održavanje nije potrebno provoditi niti je potrebno poduzimati bilo kakve mjere koje bi dovele do odgode održavanja ili zabrane referenduma o definiciji braka’.

Istodobno, međutim, Ustavni sud ipak podsjeća kako je utvrdio pozitivne obveze države kad je riječ o pravu svakoga na poštovanje osobnog i obiteljskog života: “Eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Republici Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva”.

LGBT aktivizam i feminizam

Posted on by sdadmin

Kako su ova dva pokreta povezana? Koje su sličnosti, a koje su razlike? Jesu li se oba pokreta u Hrvatskoj događala paralelno? Jesu li se potpomagala ili usporavala? Kakva su osobna iskustva naših gošći? Imaju li LGBT aktivizam i feminizam zajedničke neprijatelje u formi patrijarhata i heteronormativnosti? Je li uspjeh jednog ujedno i uspjeh drugog? Što je to lezbijski feminizam i zašto je često popraćen terminom radikalni? Što znači biti feministkinja i zašto se od tog termina često bježi?

Gošće:
Mirjana Kučer
Suzana Kunac
Paula Zore

Roza hipnoza ciklus je tribina koje organizira Zagreb Pride u suradnji s Booksom. Tribinu organiziraju i moderiraju Gordan Duhaček i Ana Brakus.

Jedanaest tribina Roza hipnoza održat će se u četvrtak, 16. siječnja, s početkom u 20 sati u zagrebačkom klubu Booksa, Martićeva 14d.

Predškolski odgoj: Da ili ne? Na koji način?

Posted on by sdadmin

Istraživanje provedeno u Americi pokazalo je da edukacija djece do treće godine života može pridonijeti smanjenju jaza i uspješnost između djece bogatih i siromašnih roditelja.

Američki/e su istraživači/ce do tog zaključka došli/e analizom podataka programa koji je nudio kvalitetnu, cjelodnevnu i besplatnu edukaciju djeci od prve do treće godine na osam lokacija diljem zemlje. Otkrili su kako bi se razlika u kvocijentu inteligencije između djece bogatijih i siromašnijih roditelja mogla eliminirati u ranim fazama života univerzalnim programom rane edukacije. Njime bi se jaz između djece već do pete godine života bitno smanjio, a u osmoj godini bi se smanjio za pola. Druga su istraživanja pokazala da programi visoke kvalitete kojima se educiraju predškolska djeca bitno utječu na one koji sudjeluju u njima, djeca su inteligentnija i bolje educirana. Kasnije u životu, imaju manju vjerojatnost da će prekinuti školovanje, postati roditelji u tinejdžerskim godinama te se baviti kriminalnim radnjama.

Unatoč zaključcima istraživanja, samo pola američkih trogodišnjaka i 69 posto četverogodišnjaka upisano je u predškolski program što zemlju smješta na 21. mjesto u svijetu po ulaganju u predškolski odgoj djece. Kako bi zemlja napredovala na ljestvici te kako bi omogućio bolju edukaciju djeci iz siromašnijih i srednje stojećih obitelji, predsjednik Obama najavio je ulaganje od čak 75 milijarde dolara u program univerzalnog predškolskog odgoja.

Prepirke oko predškolskog odgoja postoje i u Njemačkoj. Oni smatraju da je rano obrazovanje djece potrebno ali ne odobravaju jednak pristup predškolskom i školskom obrazovanju. Također, smatraju da bi izjednačavanje pristupa iziskivalo i dodatnu edukaciju kadra kojeg već sad nedostaje. Cilj vrtića je poticati djecu na otkrivanje svijeta i razvoj vlastitih interesa, a to je, smatraju, nabolje činiti kroz igru. Priznaju da bi možda predškolski odgoj koji bi sličio školskom olakšao djeci prelazak iz jednog sistema u drugi, no smatraju kako ne bi vrtići trebali više nalikovati školama već obrnuto.

Ako nema para, nema ni nauke

Rasprava o potrebi predškolskog obrazovanja, kao i postojanje velike razlike u uspješnosti djece iz bogatijih i siromašnijih obitelji nisu zaobišle ni Hrvatsku. Novi Eurostatovi podaci pokazuju da samo sedam posto djece niskoobrazovanih roditelja uspijeva završiti fakultet, što je čak 11 posto manje od europskog prosjeka. To, također, znači da ta djeca imaju sedam posto manju šansu za edukaciju i veće prihode od djece visoko ili više obrazovanih roditelja. Obrazovanje roditelja, nerijetko, za sobom vuče i manje prihode u obitelji. Stoga je dio mladih uz fakultet primoran raditi kako bi mogao platiti obrazovanje, što često smanjuje njihovu uspješnost i odužuje studiranje. Osim jaza po prihodima i obrazovanju roditelja, u Hrvatskoj postoje i velike razlike u obrazovanju između regija. Najobrazovaniji pojedinci stanuju u Zagrebu, Istri i Primorju dok u nekim krajevima Ličko – senjske, Šibensko – kninske ili Vukovarsko – srijemske županije oni gotovo da i ne postoje.

{slika}

Istraživanje Eurostudenta koje je provedeno prije nešto više od dvije godine, također je pokazalo da je u Hrvatskoj otežan pristup visokom obrazovanju djeci koja dolaze iz obitelji s nižim prihodima. Svi ovi podaci pokazuju da se i u Hrvatskoj negativni trend jaza između djece iz bogatijih i siromašnijih roditelja ponavlja iz godine u godinu. Stoga, stručnjaci s pravom upozoravaju na opasnost da bi sustav višeg obrazovanja mogao pridonijeti daljnjem raslojavanju društva.

Posljednje izvješće Eurostata u 2013. godini donosi podatke prema kojima od ukupnog broja nezaposlenih u Hrvatskoj, čiji broj prelazi 360.000, čak 52,8 posto čine mlađi od 30 godina. Stoga, u takvo nepovoljnoj situaciji u kojoj se mladež danas nalazi problem postaje i činjenica kako studiranje sve češće za mlade postaje samo odgoda suočavanja s neuspjehom na tržištu rada.

Je li Vas obrazovanje pripremilo za život?

Kako bi se jaz smanjio, već se nekoliko godina raspravlja o univerzalnom i obveznom predškolskom odgoju čime bi tzv. mala škola postala obveza svakog šestogodišnjaka i svake šestogodišnjakinje. No, ako se osvrnemo na američka istraživanjima, djeca bi s predškolskim odgojem trebala krenuti mnogo ranije. Nažalost, nedostatak kapaciteta u vrtićima problem je koji je već godinama prisutan u našoj zemlji te je zasad ideja ranog obrazovanja sve djece utopijski san.

Osim rasprave je li predškolsko obrazovanje potrebno i od koje godine, smatram izuzetno bitnim (i zanemarenim) razmisliti na koji način bi se njemu trebalo pristupiti. Bombardiranje jednog petogodišnjaka ili petogodišnjakinje činjenicama i hrpom podataka teško može biti produktivno te korisno za njegov razvoj. Ponekad mi se čini kako sustav obrazovanja (kojim se toliko dičimo) zaglupljuje našu djecu. Oni postaju računala u koja se neprestano i svakodnevno unosi hrpa podataka koja nakon nekog vremena nestane ili čini nepovezani kaos činjenica u njihovim glavama. Uz to kreativnost i poticanje na vlastiti angažman u obrazovanju ili sudjelovanje u neformalnom obrazovanju sve su češće iznimka, a ne pravilo.

Stoga, rasprave njemačkih stručnjaka/inja su važne. Djeca najbolje uče kroz igru te ukoliko su u tom procesu aktivna. Interaktivnost je preduvjet dobrog učenja te može biti dobra priprema za život. Takva će djeca možda od najranije dobi naučiti da je njihova aktivna participacija u svakodnevici zaista važna i nužna.

Hrpa podataka koje ste usvojili u životu vas je naučila što točno? Možete se prijaviti na neki nagradni kviz i osvojiti primamljivu svotu novca. Ako uz to imate sreće, naravno. No, ako ne znate funkcionirati u svakodnevici i niste produktivni na tržištu za koje bi vas obrazovanje trebalo pripremiti – Uzalud vam trud, novac i fakulteti.

Nakon ovakvih rezultata, građanski odgoj i obrazovanje itekako su nam potrebni!

Posted on by sdadmin

Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja, usprkos nedostacima, počeo je mijenjati školu u smjeru demokratske zajednice odlučivanja i daljnje napore treba nastavkom koordinirane suradnje organizacija civilnoga društva i državnih institucija uključujući škole i roditelje usmjeriti u njegovo sustavno uvođenje u školski program kako bi hrvatski građani i građanke doista bili građani i građanke, a ne poslušni podanici i podanice, istaknuto je konferenciji Znam, razmišljam, sudjelujem održanoj u Vukovaru u organizaciji Mreže mladih Hrvatske, Centra za mirovne studije i GONG-a.

Ljudska prava vjernika određuje Biblija – misli to čak trećina učenika/ca sedmih i osmih razreda, a tek četvrtina njih zna da se ljudska prava u demokratskoj državi štite Ustavom.

Iza opisa Vlast je u zemlji u rukama jedne osobe koja vlada uz pomoć policije i tajnih službi. Građani/ke potvrđuju svoju ljubav i vjernost vođi tako što pjevaju pjesme njemu u čast – samo je 39 posto učenika/ca prepoznalo diktaturu dok gotovo jedna trećina učenika/ca vidi u tom opisu demokratsku vlast.

26 posto učenika/ca misli da je uloga građanina/ki da poštuje odluke vlade, a njih 54 posto učenika/ca misli da je građanin/ka osoba koja živi u gradu. Čak pola ispitanih smatra kako se prava građanina/ki štite – vladinim uredom za ljudska prava

Ovi su zabrinjavajući rezultati dio finalnog istraživanja među učenicima/ama četvrtog razreda i viših razreda osnovne škole te prvoga i drugog razreda srednje škole, ukupno 12 škola u kojima je eksperimentalno provođen program građanskog odgoja i obrazovanja.

Građansko obrazovanje trebalo bi biti među prioritetima

“Nakon ovog istraživanja više nitko u Hrvatskoj ne može reći kako je građanski odgoj i obrazovanje nepotreban”, zaključila je predstavljajući rezultate istraživanja provedenog unutar  projekta Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama Vedrana Spajić-Vrkaš iz Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Istaknula je pritom da je ‘u nekim aspektima provedba kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja zakazala, i to ponajviše u komponenti politike i prava, odnosno na pitanjima što je građanin, što je demokracija, kako funkcionira vlast i drugo’.

Naime, od 104 ispitana učenika/ca četvrtog razreda osnovne škole samo je njih šest točno odgovorilo na pitanje: Što znači da je netko građanin/ka?, dok svaki četvrti/a učenik/ca završnih razreda osnovne škole građanstvo definira kao brigu za osobne interese. Vjerojatno zbog toga što im nedostaje znanja o tome kako demokratsku vlast izabiru i smjenjuju građani/ke na temelju praćenja i vrednovanja njezina djelovanja, tek 14 posto učenika/ca sedmih i osmih razreda zna da je najvažnija uloga građana/ina u demokratskoj državi nadziranje djelovanja vlasti.

Međutim, ipak ohrabruje da znatna većina njih smatra da je kroz građanski odgoj i obrazovanje naučila misliti svojom glavom. Naime, svaki/a peti/a učenik/ca četvrtog razreda osnovnih škola koji su eksperimentalno imali građanski odgoj kaže da je zahvaljujući njemu poboljšao sliku o sebi i odnose s drugima, a svaki deseti osobni je napredak objasnio stjecanjem novih znanja i vještina.

Da nema mjesta iščuđavanju nad ovakvim rezultatima, Spajić-Vrkaš  smatra jer ima na umu i to kako su nastavnici/e i profesori/ce pripremani prije početka provedbe građanskog obrazovanja. Gledano brojkama, samo je 10 posto nastavnika/ca i profesora/ica na fakultetima dobilo obrazovanje iz područja građanskog odgoja ili mirovnog obrazovanja, dok se jedna trećina nastavnika/ca usavršavala bez ičije pomoći, a stručno i organizirano usvršavanje je prošlo 40 posto nastavnika/ca.

Četvrt stoljeća bez sustavnog obrazovanja građana/ki – pogled u zrcalo

“Činjenica da naši/e učenici/e najslabije znaju što je građanin/ka i što je demokracija te kako funkcionira vlast,  jasno pokazuje da u gotovo četvrt stoljeća samostalnosti hrvatske države nikome nije palo na pamet da građane/ke, kad su već građani/ke, nauči koja su njihova prava i odgovornosti, i to je sramotno jer glavnog dionika promjena nismo ništa naučili”, poručila je Spajić-Vrkaš.

Premda su ga razočarali, rezultati istraživanja nisu iznenadili ni Vinka Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje: “Razina građanskog odgoja i obrazovanja naših učenika/ca ne može biti ništa drugačija i bolja od razine u hrvatskom društvu koje zrcale. Ne zabrinjava toliko što učenici/e ne poznaju osnovne pojmove što je građanin/ka i demokracija, nego više to što naši mladi u temeljnim vrednotama, poput tolerancije i uvažavanja mišljenja drugih i tuđih vrednota, nisu na razini na kojoj bi trebali biti kao građani suvremene demokratske države”.

On je ustvrdio da će u prosincu imenovano Povjerenstvo za izradu programa građanskog odgoja i obrazovanja, temeljem dosad uočenih nedostataka, do kraja ožujka dopuniti program kako bi ga se od iduće školske godine moglo redovito primjenjivao u školama.

“Da demokraciju nije dovoljno samo uvesti u institucije države i društva, već građane treba naučiti kako da budu građani/ke u demokratskom društvu i vrijednostima liberalne demokracije koju bismo svi zajedno željeli živjeti”, poručila je i Sandra Pernar, predstavnica Vladina Ureda za udruge.

“Politička kultura u Hrvatskoj je na nezavidnoj razini, a preduvjet njezina podizanja je sustavno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u školski program”, dodala je.

Zajedno za mlade kao aktivne građane/ke – budućnost Hrvatske

Mirela Travar, glavna tajnica Mreže mladih Hrvatske, i Lovorka Bačić iz Centra za mirovne studije, podsjetile su na dugogodišnje napore organizacija civilnoga društva u smjeru sustavnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u školski program. Međutim, rezultati su nakon 15 godina u posljednje dvije konačno postali daleko vidljiviji zahvaljujući koordiniranim naporima različitih sudionika s kojima treba nastaviti i dalje.

“Ne smijemo stati, ovo je tek početak novih napora i ključ uspjeha za kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja je, čini mi se, multisektorski pristup organizacija civilnoga društva i agencija i ministarstava. Ne smijemo zaboraviti niti na naše nastavnike i nastavnice jer oni trebaju podršku u radu i prenošenju poruka učenicima i učenicama. Prvi smo korak napravili – prepoznali važnosti građanskog obrazovanja, a sada valja vizionarski osmisliti način njegova kvalitetnog uvođenja pri čemu su važna i financijska sredstva”, istaknula je Travar i podsjetila na mogućnosti u vidu Europskog socijalnog fonda.

“Uvjerena sam da ovakva suradnja svih predstavlja značajan sinergijski potencijal koji će omogućiti uvođenje GOO-a u škole u što će Ministarstvo obrazovanja uložiti maksimalni napor kako bi učenici/e dalje razvijali svoje građanske kompetencije”, poručila je Ankica Nježić, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta, a njezin kolega Darko Tot najavio je da će Ministarstvo javnu raspravu provesti od 1. travnja do 1. svibnja te je plan program objaviti do 30. lipnja.

Različitosti kao bogatstvo i prilika za učenje

U sklopu Novog doba ljudskih prava i demokracije u školama napravljen je te predstavljen i Katalog programa neformalnog obrazovanja koji na jednom mjestu daje pregled radionica, treninga, seminara, predavanja i drugih obrazovnih programa koje provode organizacije civilnog društva iz različitih tematika: društvene, ljudsko-pravne, političke, kulturalne, gospodarske i ekološke.

Kao primjere dobre prakse, ali uključujući i poteškoće s kojima se susreću u svojem radu, svoja iskustva u poučavanju o interkulturalnosti i pravima manjina kao dio popratnog programa Vukovarskih dana mira – mirne reintegracije Vukovara predstavili su Nansen dijalog centar, Mađarski kulturni centar, Srpsko narodno vijeće te Luna – udruga romskog prijateljstva.

Emina Bužinkić iz Documente istaknula je važnost promicanja interkulturalnosti te učenja o vlastitoj i dugim kulturama kao i o različitim kulturnim utjecajima na zavičaj. Naime, kako su kroz svoja izlaganja na različite načine istaknuli sudionici konferencije, manjine su dio hrvatskog kulturnog prostora i identiteta, a njihova integracija nije jednosmjeran proces, nego svi trebamo raditi na tome da se ona dogodi, imajući na umu njihovo očuvanje i toliko toga što možemo međusobno jedni od drugih naučiti.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org