Žene u svijetu rada

Aktivnosti projekta Radnica kojega je pokrenuo CESI su web stranica, pružanje pravne pomoći, medijska kampanja i akcije zagovaranja.

 Na web portalu Radnica žene mogu pisati svoja iskustva

U okviru konferencije Ženska platforma +2 održane 4. i 5. prosinca u Zagrebu predstavljen je CESIjev projekt  “Radnica” koji nastoji suzbiti diskriminaciju žena u svijetu rada, te time potaknuti njihovu emancipaciju. Projekt je nastao kao odgovor na nedovoljnu zaštićenost žena u svijetu rada, gdje konstantno bivaju podvrgnute diskriminatornim praksama poslodavaca i radnog okruženja.

 Do sada se pokazalo da žene nemaju povjerenja u institucije, te ne znaju koji su mehanizmi pravne zaštite u slučajevima diskriminacije. Stoga je diskriminacija žena na radnom mjestu u velikoj mjeri neprijavljena. Radnice koje su se suočile s diskriminacijom često nisu upoznate sa svojim pravima, te ne znaju ni kome se obratiti. Stoga ovaj projekt za svrhu ima osvještavanje društva o problemima rodne diskriminacije, informiranje žena o njihovim radnim i socijalnim pravima, te u konačnici i pružanje savjetovanja i pravne zaštite.

 Cjelokupan se projekt bazira na web portalu Radnica www.radnica.org na kojem žene mogu pisati svoja iskustva, svjedočiti o diskriminatornim praksama poslodavaca, zatražiti savjet, pronaći sve informacije o rodnoj diskriminaciji u svijetu rada te u konačnici zatražiti pravnu pomoć. Kao promidžbena podrška web portalu radnica.org osmišljen je i TV i radio spot koji koriste ideju i slogan Mogli biste stati u njezine cipele, ali se s njom ne biste mijenjali.

 Time se nastoji ukazati na problem nedovoljnog senzibiliteta javnosti i cjelokupnog društva po pitanju diskriminacije žena u svijetu rada. Žene u većini slučajeva rade u znatno nesigurnijem radnom okruženju od muškaraca. To uključuje upite o privatnom životu na razgovorima za posao, rad na određeno, nesigurnost očuvanja radnog mjesta u slučaju trudnoće, prijetnje otkazima zbog korištenja bolovanja zbog obiteljskih obveza, otežano napredovanje, manje plaće od muških kolega na istom radnom mjestu, te seksualno uznemiravanje.

 

Web portal Radnica služi kao virtualno mjesto i koristan alat za osnaživanje, podršku i emancipaciju žena u svijetu rada.

Radionica: Socijalno poduzetništvo

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) poziva na radionicu Socijalno poduzetništvo i demokratski oblici ekonomskog organiziranja koja će se održati u srijedu 18. prosinca u 18 sati u Radničkom domu u Zagrebu (Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, dvorana na 5. katu).

Deklarirana težnja demokratizaciji društva koja je nominalno konsenzusom prihvaćena od strane političkih elita u praksi je često ograničena na političke aspekte (uglavnom kroz vrlo manjkav sustav predstavničke demokracije). Međutim, realna politička moć usko je povezana s ekonomskim odnosima u društvu gdje nepravedna raspodjela resursa i proizvedene vrijednosti služi kao jedan od glavnih generatora siromaštva i socijalne nejednakosti. Demokratizacija ekonomskih procesa putem poduzeća i organizacija koje će svoju ekonomsku funkciju staviti u službu poboljšanja kvalitete života ljudi i efikasnog upravljanja resursima zajednice predstavljala bi značajan iskorak prema rješavanju navednog problema.

Socijalno poduzetništvo je oblik poduzetništva koji kao primarni cilj ima ostvarenje neke društveno korisne funkcije poput povećanja zaposlenosti, zapošljavanja ugroženih skupina društva, pružanja i povećanja kvalitete socijalnih usluga i sl. Socijalna poduzeća su često u vlasništvu ili pod direktnom kontrolom zaposlenika u tim poduzećima te na taj način osiguravaju uključenost zaposlenika u sve bitne odluke vezane uz poslovanje i upravljanje novostvorenom vrijednosti.

Zadruge kao udruženja osoba, a ne kapitala po samoj svojoj definiciji osiguravaju ravnopravnost zadrugara i demokratičnost procesa upravljanja zadrugom. Tijekom trenutne ekonomske krize pokazalo se da su zadružni modeli organiziranja, koji funkcioniraju na principu solidarnosti i nemaju prioritet maksimizacije profita, mnogo otporniji na učinke krize i da svojim članovima osiguravaju sigurnije zaposlenje i stabilnije prihode od klasičnih komercijalnih poduzeća.

Tijekom radionice će se analizirati stanje socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj, razmotrit će se prednosti i ograničenja različitih oblika demokratskog ekonomskog organiziranja te će se identificirati mogućnosti i mehanizmi širenja koncepta socijalne ekonomije u društvu.

Uvodna izlaganja: Vera Djokaj (Centar za eko-društveno poduzetništvo i inovacije),Božica Peruško (Istarski regionalni zadružni savez), Anita Jelić-Kiš (socijalno poduzeće Hedona d.o.o., Križevci)

Transparentni “Građani glasaju protiv” objavili finalni financijski izvještaj

“Građani glasaju protiv” objavili su finalni financijski izvještaj svoje kampanje povodom referenduma o braku koji uključuje podatke o izvorima donacija i troškovima kampanje.

Kao što su i najavili da će finalni izvještaj objaviti nakon 10. prosinca 2013., a u skladu s uputama Državnog izbornog povjerenstva i smjernicama Venecijanske komisije, “Građani glasaju protiv” objavili su finalni izvještaj o izvoru sredstava i visini troškova referendumske promidžbene akcije “Građani glasaju protiv”, koji možete pogledati ovdje.

Ukupna prikupljena sredstva iznose 603.964,01 kunu, od čega su vlastita sredstva 144.530,01 kuna, koje su osigurale organizacije civilnoga društva CESI, Centar za mirovne studije, GONG, Domino, Zagreb Pride te Rode. Donacije u novcu koje su se kretale od 20 kuna do 20.000 kuna ukupno iznose 132.427,5 kuna, a donacije u naravi 327.006,5 kuna. Ukupni troškovi, od kojih se najveći odnose na izdatke vezane uz veliki koncert održan 28. 11. 2013. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu  iznose 603.163,49 kuna.

Naposljetku, “Građani glasaju protiv” zahvaljuju svima koji su svojim volonterskim radom i donacijama pomogli kampanju.

Valja napomenuti kako informacije o financiranju inicijative/udruge U ime obitelji još uvijek nisu dostupni javnosti.

Cybermizoginija i borba protiv patrijarhalnih obrazaca na društvenim mrežama

Centar za dramsku umjetnost iz Zagreba održao je, 14. prosinca, okrugli stol ‘Poljubi zeku: društvene dinamike online aktivizma i izvedbe identiteta’, u književnom klubu Booksa, a u sklopu serije Razgovori radnika u kulturi. Bio je to, ujedno, i posljednji okrugli stol iz ove serije. Okrugli stol se bavio uzorcima socijabilnosti na društvenim mrežama, kao i online konstrukcijom sebstva u kontekstu aktivističkih praksi, odnosno pitanjem što se događa našem samorazumijevanju kada je posredovano organizacijom socijalnih odnosa umreženih javnosti.

Gošće okruglog stola bile su Tanja Oblak Črnić, s Fakulteta društvenih znanosti u Ljubljani (katedra za medijske i komunikacijske studije), Tatjana Tucić – kazališna pedagoginja i aktivistkinja civilnog društva – dakle, kako bi ona sama rekla, kategorije koje na Zavodu za zapošljavanje ne postoje, te Sajber Vanderlast – netizenka, net-art umjetnica i sajberfeministička aktivistkinja.

Diskusiju je započela Tanja Oblak Črnić tražeći paradokse i probleme, s obzirom da, kako je sama istaknula, problemi u e-demokraciji nisu novi, a pozornost u javnim/aktivističkim krugovima u Sloveniji počeli su privlačiti unatrag desetak godina. S druge strane, broj osoba koje se u akademskom području bave ovom temom je zanemariv.

Dajući povijesni pregled online aktiviranja u Sloveniji i šire, Tanja je istaknula način na koji je ova tema isplivala na površinu. Dakle, koncem 90-ih godina bile su iznimno utjecajne političke smjernice koje su Sloveniju propagirale kao dobro informatički razvijeno društvo. Tanja to označava političkom agendom u skladu s EU politikama.

Elektronska demokracija kao pojam star je 30-40 godina, a rođen je u Americi u vojnom kontekstu, a ne kao projekt civilno-društvenih organizacija. No, ipak su postojale civilno-aktivističke inicijative koje su upotrijebile upravo internet i tehnologiju kao oružje protiv države, a na strani građana. Elektronska demokracija nije homogen pojam, različiti autori definiraju je različito, istaknula je Tanja.

Skeptici su, ipak, kritično smatrali da tehnologija nije lijek za sve boljke demokracije. Na trećoj strani pojavili su se teoretičari koji su proučavali online komunikaciju, te uveli pojam deliberativnog komuniciranja – koje teško funkcionira kako u online tako i u offline svijetu, naročito u parlamentima, napomenula je. No, ideja neposredne demokracije u online smislu ima daleko više problema kada se govori o antagonizmu građanin vs. država. “U smislu linearne pozicije komuniciranja, postavlja se pitanje jesmo li mi kao državljani moćni i emancipirani radi naših Facebook profila ili biranja informacija preko googlea i sl.”, eksplicirala je.

Pri definiranju i uklapanju u kontekst deliberativnog komuniciranja, referirala se na Habermasa, Dryzeka, Bohmana koji ističu emocije, refleksiju i identitet u sustavu (političke) komunikacije.

Tanja, također, ističe kako smo prošli vrijeme normalizacije interneta, već se nalazimo u trenutku komercijalizacije i nacionalizacije interneta, regulacije nekih struktura na koje mi kao korisnici nemamo nikakvog efekta. Na samim počecima internet je promatran kao medij koji omogućuje heterogeno pojavljivanje različitih skupina – grupe u civilno-društvenoj sferi, na državnoj razini, individualne grupe. Danas, s druge strane, ideja Facebook revolucije/demokracije ostaje na lajkanju/dislajkanju – logika koja nema veze s dijalogom, argumentima te bilo kojim drugim demokratskim komponentama.

Nakon Tanje, riječ je preuzela Sajber Vanderlast nadovezujući se na moment komercijalizacije i nacionalizacije interneta i referirajući se na situaciju u Srbiji tijekom političkih izbora 2009. godine. Tada su se formirale razne aktivističke grupe koje su počele koristiti novu tehnologiju (Twitter, Facebook), što je kreiralo svojevrsnu novu situaciju na internetu. Usporedo s tim, razvijao se i novi civilni sektor koji se angažirao putem interneta, posebice Facebooka.

Ipak, Sajber je istaknula mnoge nedostatke Facebooka kao demokratskog sredstva komuniciranja, s obzirom na njegovo ograničavanje korisnika te velikog utjecaja SAD-a i njihove politike. Tu je istaknula i probleme konstrukcije svojeg online entiteta u smislu nužnosti odabira muškog ili ženskog spola na facebooku, kao bitnog segmenta u obliku mogućnosti komuniciranja s drugima. Ipak, Sajber kao online aktivistkinja upravo Facebook koristi kao svoje aktivističko sredstvo putem online identiteta (pseudonima), koji je između ostaloga, i jedna vrsta zaštite od medijskog linča ili napada javnosti.

Kao jedan od problema navodi i to da su društvene mreže izvor kreiranja informacija i vijesti u mainstream medijima.

Potom su predstavljene dvije potpuno različite grupe, nastale na različitim osnovama, na različitim motivima za samo osnivanje, kao što je različita i sudbina tih grupa – to su Žene sa interneta i Novosadsko ubrojčavanje.

Sajber je predstavila Žene sa interneta (osnovane 2012. godine), koje se između ostaloga bave i prisustvom ženskih i feminističkih organizacija na internetu/društvenim mrežama, a nastale su organiziranjem raznih aktivistkinja i blogerica koje su se već bavile određenom vrstom feminističkog online aktivizma, na inicijativu Sajber Vanderlast a kao odgovor na tzv. ‘kulturu skandala’.

Žene sa interneta djeluju isključivo na internetu, koji ujedno koriste kao sredstvo edukacije, borbe protiv mizoginije i općenito feminističkog (cyber)aktivizma te nemaju iza sebe konkretnu organizaciju.

Cilj ove grupe jest ukazivanje na i borba protiv mizoginije i govora mržnje na internetu, u skladu s čim su se Žene sa interneta ove godine uključile u svjetsku inicijativu koja je od facebooka otvorenim pismom zahtijevala reguliranje i sankcioniranje govora mržnje. Jedan od aspekata ove grupe jest i edukacija kojom se želi osnažiti bezglasne žene, te ukazati da virtualni svijet ima mnogo utjecaja u stvarnom življenju. Taktika kojom Žene sa interneta ukazuju na problematična i mizoginična mjesta na internetu jest printscreen (‘printscreen je moj sajbermač’), objasnila je Sajber.

Tatjana Tucić je, potom, predstavila Novosadsko ubrojčavanje – inicijativu pokrenutu nakon negativne reakcije urednika Kulturnog Centra Novog Sada, Andreja Fajgelja, na sliku umjetnice Danijele Tasić na kojoj je prikazana ljudska figura raširenih ruku u kojima drži novčanice. Andrej Fajgelj je, naime, nedozvoljeno objavio ovu sliku na svom Facebook profilu, izjavivši kako potonja vrijeđa stavove kršćana. Uskoro je KCNS zabranio izlaganje spomenute slike, za što je uvelike odgovoran A. Fajgelj, a zbog čega ga je ova inicijativa prozvala.

Ubrzo nakon cenzure navedene slike, osnovana je Facebook i Twitter stranica (Novosadsko ubrojčavanje), ali su pokrenuti i performansi podrške cenzuriranoj umjetnici – poput fotografiranja ispred KCNS-a s raširenim rukama. Ubrzo su se informacije počele prenositi virtualnim putem, preko društvenih mreža, što je dovelo do masovne akcije podržavatelja inicijative Novosadsko ubrojčavanje, istaknula je Tatjana. Upravo je ta interakcija offline i online djelovanja specifičnost ove inicijative i aktivizma.

Ipak, nakon medijske popularizacije samog događaja, pojavila se i kontrainicijativa koja je zauzimala stranu KCNS-a i Andreja Fajgelja, a čiji je cilj bio prikazati, raznim malverzacijama i nelegalnim putevima, aktiviste iz Novosadskog ubrojčavanja “prostim vandalima koji  remete političku volju, a koja je ipak ustanovljena vrlo mutnim putem”, istaknula je Sajber.

Sajber i Tatjana su na kraju konstatirale da online djelovanje može uvelike utjecati na ponašanja i mišljenja ljudi, na akcije pojedinaca te transponiranje ideja iz virtualnog u stvarni svijet, u čemu se nazire sva snaga virtualnog komuniciranja. To komuniciranje čini veliki udio i u samom političkom djelovanju. Također, kroz primjer Novosadskog ubrojčavanja znakovit je odnos performativnog djelovanja, odnosno izvedbene umjetnosti koja je imala velike efekte na sam politički rad.

Na samome kraju Tanja je zaključila da internetski prostor zapravo konstantno održava svojevrsni antagonizam, odnosno da se online sustavi mogu koristiti prema dva antagonistička modela – model zlouporabe, napada, fašizma i populizma, dok je drugi model mobilizacije, emancipacije i demokratizacije. Oba ta modela mogu imati veliki utjecaj na javne medije (medije spektakla), koji imaju velikog udjela u kreiranju mišljenja javnosti. Upravo zbog toga, istaknula je Tanja, trebamo što više raditi na ovome drugom modelu, kako bi se ostvarila istinska online demokracija, koja je još uvijek ipak nije potpuna. 

‘Konzervativne snage su se nakon braka, odmah usmjerile na pitanje pobačaja”

Članice Ženske mreže Hrvatske izražavaju zabrinutost u povodu neizglasavanja Estrela izvještaja – izvještaja kojemu je za cilj bilo unaprijediti seksualna prava i reproduktivno zdravlje žena.

 Estrela izvještaj ponudio je zastupnicima Europskog parlamenta priliku da obilježe Dan ljudskih prava, 10. prosinca, unaprjeđenjem stavova Europskog parlamenta o seksualnim i reproduktivnim pravima, uključujući pravo na točne informacije o kontracepijskim metodama.

 Međutim, izvještaj je odbijen (razlika od samo sedam glasova), zahvaljujući bogato financiranoj kampanji koja se suprotstavljala prijedlozima iz Estrela izvještaja.

No, zastupnici i zastupnice Evropskog parlamenta uvjerljivom su većinom, 548 naspram 95 glasova, odbacili prijedlog kojeg su podnijeli Europe of Freedom i Democray Group, a koji je predlagao veća ograničenja na pristup sigurnom pobačaju i druge retrogradne mjere protiv slobode izbora.

Na kraju je prihvaćen alternativni izvještaj koji potvrđuje postojeći pravni okvir time što naglašava kako su članice EU odgovorne za razvoj politika o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima.

Europski ženski lobi, najveća mreža ženskih organizacija u Europi koja promovira ženska prava i rodnu jednakost, potaknula je ženske organizacije na akciju  kojom su uputile zajednički apel i izvršile pritisak kako bi se odobrio Estrela izvještaj. U apelu su u pet točaka istaknule glavne razloge zašto je važno podržati Estrelu. Naime, izvještaj o seksualnim pravima i reproduktivnom zdravlju direktno se tiče temeljnih vrijednosti EU, a ta prava još uvijek nisu zajamčena u svim članicama Unije.

Europski ženski lobi i Ženska mreža Hrvatske izražavaju razočaranje što  se Europski parlament nije složio s jasnim stajalištem koje podržava seksualna prava i reproduktivno zdravlje žena u  vrijeme kada su ista prava i zdravlje ugroženi, kako u europskim zemljama tako u mnogim drugim diljem svijeta. 

Usprkos neizglasavanju Estrela izvještaja, pozdravljamo jasno odbijanje inicijative koja se protivi slobodi izbora u pogledu seksualnih i reproduktivnih prava, te ističemo da se nadamo da je ovaj ishod ojačao kolektivnu odluku, kako u Parlamentu tako i izvan njega, za povećanjem europske podrške seksualnim pravima i reproduktivnom zdravlju u 2014. godini – godini izbora u Europski parlament.

Pitanje je i kako će u Hrvatskoj u ovom razdoblju djelovati ovakva odluka i kako će se poštivati ženska prava. Predstavnici i predstavnice konzervativnih snaga su se odmah nakon referenduma o braku usmjerili na pitanje zabrane pobačaja čime se u opasnost dovode sadašnja stečena prava žena u Hrvatskoj.

Visokorizični regionalni ‘festivalski feminizmi’

“Festival nastaje kao potvrda kontinuiteta feminističkog delovanja na ovim prostorima, ali istovremeno otvara nova polja akcije kroz dijalog i inicijative feministkinja sa različitom istorijom.”

U društvu postjugoslavenskih i švedskih feministkinja prvog prosinačkog vikenda održan je prvi okrugli, a peti po redu beogradski BeFem. U kontinuitetu, festival se održava od 2009. godine, a karakterizira ga specifična švedsko-srpska veza: pokretačice i organizatorkinje festivala su Jelena Višnjić i Šveđanka sa srpskom adresom – Christina Wassholm. U suštini, lako je povezati osnovnu postavku festivala i različite “istorijske” momente izvođačica i gošća. Ovogodišnje izdanje, ali zapravo i svako prethodno “predstavlja otvoren prostor u kojem se osećaju pozvanim i dobrodošlim sve/i one/i koji žele da razgovaraju i da tako daju svoj doprinos feminističkoj misli i akciji.”

U širokom rasponu sadržaja, organizatorice su ove godine željele razgovarati o medijskoj proizvodnji i reprezentaciji roda, ali i klitorisu, strategijama borbe protiv rasizma, različitih oblika (hetero)normativnosti, a u nešto drugačijem izdanju sudionice i sudionici mogli su se okušati u sadržajima kao što je queer salsa. Ovakvi sadržaji savršeno su se uklopili u već dobro znanu BeFem-ičnu maksimu da se u ta dva feministička dana i politizira, i zabavlja, i kritički promišlja. “Osim nevjerojatne energije, produkcije različitih feminističkih praksi (umjetničkih, medijskih, aktivističkih i teorijskih), ove godine je valjda najvažnija ta jedna cijela nova generacija koja se pojavila tokom dva dana u Kulturnom centru Grad” zadovoljno prepričava Jelena Višnjić te s osmijehom dodaje kako su se pojavile i neka predviđanja da će BeFem uskoro biti posjećeniji festival od EXITA.

Za idealan prostor održavanja tako se i ove se godine pokazao KC Grad. Simpatičan i ugodan prostor s pripadajućim šankom i prihvatljivim cijenama, čini ovaj dvodnevni festival izrazito intimnim pa je i nabijenost sadržajem i raznim predavanjima koja se nižu jedna za drugim rezultirala jednakom nabijenošću pozitivne energije, optimizma, kritike, rasprave i na koncu, nabijenost ljudstvom jer nije nevažno napomenuti da je ovogodišnji BeFem izrazito dobro posjećen.

Vratimo li se na prethodne mjesece, feminističkih festivala u regiji tijekom jeseni ne nedostaje. Na ljubljanskom festivalu sa zavidnom produkcijskom 19-godišnjom tradicijom, “Mesto žensk”, sudjelovale smo u listopadu i to u sklopu Platforme za rodne kulturalne prakse i petnaestak feminističkih i queerovskih inicijativa s postjugoslavenskog prostora s ciljem osnivanja neformalne mreže organizacija. Ovogodišnje izdanje udružilo se s inače martovskim feminističkim i queerovskim festivalom “Rdeče zore” tako da smo ove godine imali/e priliku vidjeti “Rdeču zoru nad Mestom Žensk”. Tradicionalno, do studenog je kratak rok pa ne treba dugo čekati ni na hrvatsko izdanje sedmog, VoxFeminae festivala.

Svim festivalima na kojima smo sudjelovale, nešto je bilo zajedničko. Ako nam se u Ljubljani nad glave nadvijao referendum, a na Voxu već jako opasno zasmrdio, na BeFemu smo svi/e s jednakom tugom i negodovanjem o njegovom ishodu i raspravljale/i. Vjerojatno nije bez razloga Mara Vujić, umjetnička direktorica festivala Mesto žensk istaknula kako je ove godine poseban naglasak među ostalim bio upozoriti na “val nacionalizma, diktate heteronormativnosti i ekonomsko, političko i klasno nasilje.”     

U takvom okruženju, čini se da se sve tri države na svoje načine bore s opresijom što državnog što drugih aparata. Kao odgovor na to, ovakvim festivalima, njihovim sadržajima, predavačicama/ima i sudionicama/icima stvaraju se mali i sigurni prostori u kojima pričamo što želimo, problematiziramo i kritiziramo, i za ruku držimo one koje želimo.  

Ove godine iznimno, Beograd je i protekli vikend na četvrtom Femix Festu bio u znaku muzike, filma, fotografije, poezije i kazališta, a sve iz vizure ženskog stvaralaštva.

Umrežavanje, druženje i organizacijsko povezivanje kao i osjećaj koji se svakim sudjelovanjem potvrđuje, jasno pokazuju koliko je dobro biti dijelom ovakvih projekata. Sudionice i sudionike Libeline radionice na BeFem-u kroz kreativnost smo potaknule na cyber-aktivističku borbu protiv patrijarhata. Da, možda je riječ o malenom i simboličnom koraku, ali ako se aktivirala lampica, sve ovo ima smisao koji se ne smije kritizirati.    {slika}

Publike, tema, volje i entuzijazma jasno – ne nedostaje, ali visokorizičnost iz naslova tek je malen podsjetnik da je još puno borbe i osvajanja prostora tek pred nama.