sdadmin, Author at Libela - Page 1038 of 1806

Nove teme za nove medije

Posted on December 14, 2013 by sdadmin

Objavljeni su rezultati natječaja Ministarstva kulture za javno ugovaranje novinarskih radova, javlja kulturpunkt.hr.

Na natječaj je pristiglo 50 projekata prijavljenih anonimno, pod šiframa. Pristigle projekte ocijenilo je stručno povjerenstvo za neprofitne medije u sastavu Dejan Kršić, Nada Zgrabljić Rotar, Sanja Sarnavka, Đurđica Klancir, Stojan De Prato, Željko Blaće i Mima Simić. Odluku o raspoređivanju sredstava Ministarstvo je prepustilo glasačima, a odlučivalo je 1764 građanki i građana, rasporedivši 7145 glasova, prenosi kulturpunkt.hr.

Prema broju glasova građana, za tromjesečne podrške kvalificirali su se Ana Benačić s projektom Koliko je “teška” Crkva u Hrvatskoj? za Lupiga.com,Mašenjka Bačić i Ladislav Tomičić za projekt Pad radničke klase i rađanje nove alternative za portale Lupiga.com i Stav/Cenzura.hr, Luka Ostojić s projektom Školska lektira za Booksa.hr.

Za jednomjesečne podrške kvalificirali su se projekti o nestanku objekata za radnički odmor u pretvorbi i privatizaciji, o položaju i problemima žena u svijetu rada, upravljanju nacionalnim kazališnim kućama u Hrvatskoj i njihovom financiranju, problemima koje stočari imaju s vukovima na primjeru sela Unešić, istraživanje cjelokupne karijere Ivice Mudrinića te afera u državnoj tvrtki Plinacro, o negativnim prikazima srpske nacionalne manjine u najutjecajnijim lokalnim medijima i nemogućnosti uspostavljanja suživota u lokalnoj zajednici, istraživanje problema uključivanja muškaraca u borbu za rodnu jednakopravnost, istraživanje ugroženosti i onečišćenja izvora rijeke Jadro te kako izbori za zastupnike u Europskom parlamentu mogu doprinijeti smanjenju demokratskog deficita u EU.

Članica uredničkog tima portala Libela.org, Svjetlana Knežević, prema broju glasova javnosti zauzela je treće mjesto, a prema broju bodova stručnog povjerenstva drugo. S toga će njezin projekt ‘Žena. Građanka. Radnica.’ s potporom Ministarstva kulture koju i zaslužuje u cijelosti biti objavljen na našem portalu.

Portali na kojima će ovi projekti, istraživanja, članci i intervjui biti objavljeni jesu Lupiga.com, Libela.org, Forum.tm, Stav/Cenzura.hr, Treći sektor – Fade In televizija, H-alter.org, VoxFeminae.net, Biologija.com.hr, KvarnerNews.hr,Gong.hr te portal Kulturama.hr, koji se od navedenih razlikuje po tome što, osim naslovne slike i izbornika, nema niti jednu objavu.

Budući da se preferencije građanki i građana razlikuju od savjetodavnih procjena povjerenstva u samo četiri slučaja, odlukom ministrice kulture dr. sc. Andree Zlatar-Violić, dodijelit će se još četiri jednomjesečne podrške projektima koji su se kvalificirali prema ocjenama povjerenstva. To su projekti LGBT osobe u marketinškom prostoru za Crol.hr, Emigracija LBTQ aktivista/ica s područja Hrvatske, Srbije i BiH (2008 – 2014) za VoxFeminae.net, Razminiranje Hrvatske za Lupiga.com te Opus Dei, istraživanje inicijative U ime obitelji zaForum.tm.

Ugovori s dobitnicama i dobitnicima podrški bit će potpisani do 24. prosinca.

U kolikoj je mjeri model public commisioninga, odnosno javnog ugovaranja novinarskih radova u relativno malom opsegu usmjerenom nevelikoj publici neprofitnih medija ostvario svrhu, pokazat će njegova evaluacija u koju će se, nadaju se iz Ministarstva kulture, uključiti i šira javnost. “Kao početni prilog raspravi, Ministarstvo nudi procjenu da projekt nije dobio veliki medijski publicitet i da odaziv glasačica i glasača nije bio naročito visok te bi, u skladu s tim, vrijedilo preispitati mehanizme njegove provedbe, ne gubeći iz vida važnost javne financijske podrške nezavisnom novinarskom radu”.

Ocjene povjerenstva i broj glasova za jednomjesečne i tromjesečne podrške pronađite na službenim stranicama Ministarstva kulture.

U ime obitelji posvuda po Europi

Posted on December 14, 2013 by sdadmin

Nakon produljenog i dobro organiziranog lobiranja od strane religiozne desnice, Europski je parlament, na Međunarodni dan ljudskih prava, odbio progresivni Izvještaj o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima (SRHR), čija je autorica portugalska članica Parlamenta Edite Estrela.

Izvještajem je naglašeno kako je potrebno pojačati borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i seksualno prenosivih bolesti i zastupati pravo žena da same donose odluke o svojem seksualnom i reproduktivnom životu, što uključuje i pristup kontracepciji i pobačaju. Premda neobavezujući, izvještaj bi, da je usvojen, poslao snažnu političku poruku iz Europskog parlamenta u obranu tih prava.

Umjesto toga, članovi i članice Europskog parlamenta izglasali su tijesnom većinom od 334 glasa protiv naspram 327 glasova za, za desničarsku rezoluciju koja potkopava svaku buduću ulogu Europske Unije u području ženskih prava.

Odbijanje Estrela izvještaja dolazi kao popratna pojava cinične kampanje koja navodi na pogrešno mišljenje, vođene od strane ekstremnih religioznih skupina i konzervativaca/ki koji/e su krivo interpretirali/e sadržaj izvještaja i koristili osobne prijetnje prema članovima i članicama Parlamenta.

Sophia Kuby, na čelu European Dignity Watch-a, procijenila je da je broj e-mailova koje su članovi i članice Parlamenta dobili protiv izvještaja otprilike 100,000. John Smeaton, izvršni direktor Society for the Protection of Unborn Children (SPUC) rekao je da “odbijanje Estrela izvještaja dokazuje da mirno i molitveno lobiranje pro-life aktivista i aktivistkinja ima pozitivan utjecaj u političkoj areni”.

Član Parlamenta Mikael Gustafsson, direktor Odbora za ženska prava i rodnu ravnopravnost u Europskom parlamentu, rekao je: “Posramljen sam i zaprepašten činjenicom da toliko ljudi još uvijek ne vidi koliko je važno seksualno i reproduktivno zdravlje i prava za postizanje rodne ravnopravnosti u Europskoj Uniji i izvan nje. Nastavit ćemo borbu za pravo žena na siguran i legalan pobačaj i pristup kontracepciji. Nećemo odustati od traženja sveobuhvatnog, nediskriminatornog seksualnog obrazovanja za sve, kao ni od zaštite prava LGBT osoba u Europi. Estrela izvještaj je sadržavao sve te sastavnice i skandalozno je što su desno orijentirane snage uspjele u njegovom odbacivanju.”

Taj posljednji razvoj događaja proizlazi kao posljedica nastojanja konzervativnih kršćana i kršćanki da potkopaju važnost seksualnih i reproduktivnih prava žena. Jedno od takvih nastojanja bila je i europska građanska inicijativa “One of us”, koja je u rujnu 2013. godine dobila potrebnih milijun potpisa kako bi bila predstavljena europskim institucijama, dajući svojim sponzorima priliku za upoznavanje predstavnika i predstavnica Europske unije. Ako se njihov prijedlog usvoji, to će značiti da Europska unija neće moći osigurati sredstva za istraživanje embrionalnih stanica, IVF tretmane koji uključuju uništenje embija niti pobačaje bilo koje vrste.

“One of us”, koji je službeno dobio potporu pape Franje, je financiran od strane talijanske pro-life organizacije, Fondazione Vita Nova, od koje je dobio 50,000 eura. Također je poduprt od strane European Centre for Law and Justice (ECLJ), evangeličke anti-choice neprofitne organizacije iz Strasbourga. European Centre for Law and Justice europski je odsjek American Centre for Law and Justice, koji se specijalizirao u sudjelovanju na Europskom sudu za ljudska prava gdje nastoji ograničiti prepoznavanje LGBT i reproduktivnih prava.

Da je slična atmosfera i u našoj bližoj okolini, mogli smo vidjeli na nedavno održanom referendumu, nakon kojeg su čelnici i čelnice inicijative otvoreno rekli kako se neće zaustaviti samo na pravima LGBT zajednice te da na red dolazi i žensko pravo na izbor. U susjednoj nam je Srbiji prošlog tjedna usvojen Zakon o zdravstvenoj zaštiti djece, trudnica i rodilja, koji sadrži odredbu prema kojoj ginekolozi i ginekologinje moraju Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje dostavljati podatke o prekinutim trudnoćama i mrtvorođenoj djeci. Iako nije objašnjen razlog uvođenja te odredbe, mnogi nagađaju kako se time želi formirati registar žena koje su pobacile, što bi, u najmanju ruku, predstavljalo opasno narušavanje prava na privatnost.

Ono što konzervativci/ke ne razumiju jest da pravo na siguran i legalan pobačaj, kao i pristup kontracepciji, jest temeljni dio ženskog prava na izbor, makar ono nije eksplicitno propisano međunarodnim pravom. Žena uvijek mora moći samostalno donositi odluke o vlastitom tijelu jer je njeno tijelo samo i isključivo njeno, a ne državno ili crkveno vlasništvo. Planiranje roditeljstva sastavni je dio odgovornog seksualnog i reproduktivnog ponašanja, a onemogućavanje istoga nikako ne može biti prihvatljivo niti dio dobre politike. Navedena se prava moraju osigurati na međunarodnoj razini kako bi se spriječilo uplitanje konzervativnih interesnih skupina koje ta prava neprestano osporavaju, pozivajući se na vrijednosti koje nisu i ne mogu biti kriterij za određivanje budućnosti žena.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

Direktan napad na reproduktivna prava: Ko ti daje pravo?

Posted on December 14, 2013 by sdadmin

Ko ima pravo da odlučuje o tvom telu? Ko ima pravo da registruje tvoje lične odluke?

Kampanja Ko ti daje pravo?, pokrenuta u Srbiji u produkciji IPAK.Centra, u suradnji s festivalom feminističke kulture i akcije BeFem, nastala je iz potrebe da se problematizira konzervativna odredba usvojenog Zakona o ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu djece, trudnica i rodilja.

Odredba nalaže da se trudnicama koje abortiraju, imaju spontani pobačaj ili mrtvorođenu djecu obustavi zdravstvena zaštita i da se njihovi povjerljivi podaci dostavljaju Republičkom Zavodu za zdravstveno osiguranje.

“Sporna odredba tog zakona podrazumijeva sistematsko praćenje žena koje su abortirale, imale spontani pobačaj ili mrtvorođenu djecu, a posljedica te odredbe je potencijalno osnivanje tzv. nacionalnog registra žena koje su abortirale, kao i sistematsko zavođenje, dodatna kontrola od strane zdravstvenih radnika/ica i uvođenje dodatnih birokratskih procedura. Indikativno je da se prijedlog ovog Zakona smjestio u bliski kontekst nedavnog angažmana Srpske pravoslavne crkve, njenim uključivanjem u savjetodavnu sferu po pitanju prekida trudnoće i sveprisutnim političkim porukama koje se tiču pada nataliteta i protiv mjera koje bi to usjpešno sprečile, najpre registracijom žena koje nisu isporučile ‘živo nacionalno tijelo’. Nedavna izjava patrijarha Irineja prilikom posjete Ginekološko-akušerskoj klinici Narodni front dodatno čini ovu, često prešućivanu, odredbu Zakona opasnom”, priopćili/e su iz IPAK.Centra.

Centar za istraživanja kultura, politika i identiteta (IPAK.Centar) poziva sve relevantne državne i nevladine instance da pruže podršku i podijele odgovornost za zakon koji bi označio tijelo žene kao rodiljno, materinsko, abortirano ili pobačajno. Riječ je o odredbi koja društvenu ulogu žene svodi na uspješnu proizvodnju nacionalnog tijela i time je svodi na izloženo, popisano tijelo ukoliko kriterima uspješnosti nije zadovoljen, i koji direktno dovodi u pitanje ustavna prava žena na zaštitu povjerljivosti podataka o osobnosti.

U svijetu je 230 milijuna djece bez identiteta

Posted on December 13, 2013 by sdadmin

Unicef upozorava kako države koje nisu u stanju novorođenu i svu ostalu djecu kao ni odrasle identificirati u službenim popisima i izdati im odgovarajuće isprave, masovno krše ljudska prava, prenosi civilnodruštvo.hr.

Najčešći razlog neprijavljivanja djece je siromaštvo

U svijetu trenutno živi oko 230 milijuna djece koja nisu službeno registrirana. To pokazuju najnovije brojke Organizacije za zaštitu djece pri Ujedinjenim narodima – Unicef-a. “Ova djeca u doslovnom smislu zapravo ne postoje. Ona nisu registrirana, a tko nije službeno prijavljen, nema nikakva prava a time niti pristup medicinskoj skrbi, obrazovanju, socijalnim osiguranjima”, kaže Jürgen Schübelin iz njemačke Organizacije za zaštitu djece (Kindernotthilfe), pozivajući se na najnovije izvješće Unicef-a, objavljenom povodom 67. godišnjice osnivanja Ujedinjenih naroda u New Yorku, piše Deutsche Welle.

Pravo na identitet kao osnovno ljudsko pravo

“Države koje nisu u stanju novorođenu djecu, no i svu ostalu djecu kao ni odrasle identificirati u službenim popisima i izdati im odgovarajuće isprave, masovno krše ljudska prava. Pravo na identitet i službeno prijavljivanje je dio osnovnih ljudskih prava”, dodaje Schübelin. Ovo pravo zajamčeno je i Konvencijom dječjih prava Ujedinjenih naroda. Tamo, u članku broj sedam jasno stoji da se “svako dijete, odmah nakon rođenja mora službeno prijaviti vlastima”. Samim time, svako dijete ima i pravo na svoje vlastito ime a time i na pravo na stjecanja državljanstva. Ovu Konvenciju su potpisale gotovo sve zemlje članice Ujedinjenih naroda, osim – Sjedinjenih Američkih Država i Somalije.

No, usprkos tome, ovo pravilo se uvelike krši diljem Afrike, u određenim područjima Azije i Latinske Amerike. Od deset zemalja u kojima se bilježi najniži postotak prijava novorođene djece, čak se osam nalazi na afričkom kontinentu. Primjerice, u Somaliji, Liberiji i Etiopiji, nije registrirano čak niti svako deseto dijete. U Zambiji, Čadu, Tanzaniji, Gvineji i Demokratskoj Republici Kongo, postotak prijava novorođenih se kreće negdje između 14 i 28 posto. Među ovim zemljama se nalaze i Jemen i Pakistan.

Siromaštvo i diskriminacija

“Najčešći razlog neprijavljivanja djece je siromaštvo. Ljudi koji žive na ruralnim područjima ali i oni iz siromašnih četvrti velikih gradova, nemaju jednostavan pristup državnim uredima i institucijama. Upravo roditelji koji žive na selu, ako žele prijaviti svoje dijete u najbližem gradu, moraju dugo putovati. A za to im često nedostaje i vrijeme i novac”, navodi Jürgen Schübelin iz njemačke Organizacije za zaštitu djece (Kindernotthilfe).

On dodaje da se to posebno primjećuje i u Latinskoj Americi, svuda tamo gdje većinski živi indogeno stanovništvo. Ovdje vrlo često ni roditelji ne posjeduju dokumente i nisu prijavljeni. Situaciju otežava i činjenica da oni isto tako ne govore službene jezike zemlje u kojoj žive (španjolski ili portugalski), već samo materinji jezik svog naroda.

Haitiju, sjevernoameričke bande su otimale tu djecu i prodavale ih”, prisjeća se Jürgen Schübelin. Međunarodne humanitarne organizacije su tada odmah djelovale i tu djecu pokušale spasiti vrlo jednostavnim metodama. U prihvatilištima i centrima za primanje pomoći, oni su djeci objesili oko vrata jednostavne male natpise na kojima je stajalo ime i prezime djeteta. “Već sama činjenica da ta djeca imaju ime, činila ih je vidljivima i štićenicima određenih inicijativa. To je značilo da ipak postoji netko tko se brine za njih, nadzire njihovu sigurnost te da ih štiti”, kaže on.

Prema navodima Unicef-a, sada je prije svega važno prepoznati razloge zašto roditelji ne prijavljuju svoju djecu te pokrenuti inicijative za suzbijanje te prakse. Razlozi su ne samo financijski, nego i nepoznavanje prava, kulturne barijere ali i strah od diskriminacije iz religioznih ili etničkih razloga. Ubuduće bi se trebale ukinuti ili barem umanjiti tehničke barijere. Slično je već učinjeno na Kosovu i Ugandi. Ovdje roditelji svoju novorođenu djecu mogu prijaviti vrlo jednostavnim slanjem sms poruka, dok je prije ovaj proces trajao i po nekoliko mjeseci.

Ženska platforma+2 analizira

Posted on December 13, 2013 by sdadmin

Uoči parlamentarnih izbora 2011. godine pet ženskih feminističkih organizacija CESI (Zagreb), B.a.b.e. (Zagreb), Domine (Split), Delfin (Pakrac) i Centar za građanske inicijative (Poreč) organizirale su razgovore sa ženama diljem Hrvatske, kako bi prikupile zahtjeve žena budućoj Vladi i Saboru. Ti su zahtjevi, objavljeni kao dio Ženske platforme 2011., podijeljeni u šest područja: ravnopravnost žena na tržištu rada, veće sudjelovanje žena u javnom i političkom životu te sudjelovanje muškaraca u obiteljskom i privatnom životu, zdravstvenu zaštitu žena i poštivanje reproduktivnih i seksualnih prava, cjelovitu podršku ženama žrtvama nasilja i uvođenje obrazovanja lišenog stereotipa i predrasuda.

Ženska platforma predstavljena je zainteresiranim političkim strankama i koalicijama. No, nažalost, svega su se dvije političke stranke i jedna koalicija odazvale pozivu. Nakon izbora program rada Vlade također je sadržavao neke od mjera koje bi za cilj imale unaprijediti rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj. Dvije godine poslije došlo je vrijeme za analizu učinjenog. Pred vama se nalaze dvije analize, jedna koja se bavi zahtjevima iz Ženske platforme 2011. i druga koja se bavi dijelovima Vladinog programa, a koji se tiče rodne ravnopravnosti. Podaci za obje analize prikupljeni su iz raznih javno dostupnih izvješća, pri čemu nam je izrazito vrijedno bilo izvješće Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. U mnogim područjima ove se analize mogu dopuniti te stoga pozivamo sve organizacije, institucije i pojedince/ke da to učine. Relevantnim ministarstvima poslale smo upitnike s molbom da se očituju o učinjenom po zahtjevima iz Ženske platforme. Neki od njih su to i učinili, a njihova se očitovanja također nalaze u prilogu.

Nadamo se da će ove analize doprinijeti promišljanju i unaprjeđenju politika rodne ravnopravnosti, a u svrhu ostvarivanja ljudskih prava žena u svim segmentima njihova života.

Sve analize možete pronaći na www.cesi.hr.

Europski parlament odbacio rezoluciju o seksualnim i reproduktivnim pravima žena

Posted on December 13, 2013 by sdadmin

Izvještaj je već u listopadu bio vraćen u odbor na doradu te je Odbor za prava žena i ravnopravnost spolova izbrisao dio sadržaja prije ponovnog slanja na plenarnu sjednicu. Novija verzija izvješća stavljena je prekjučer na glasovanje, no prvi pokušaj izmjene alternativnim rješenjem nije uspio, ali je zato usvojen prijedlog EPP i ECR grupa s razlikom od sedam glasova.

Veći dio članova Europskog parlamenta zamijenio je opsežno izvješće Edite Estreline od gotovo 90 preporuka i stavova o seksualnom i reproduktivnom zdravlju s jedinstvenom stavkom koja formulaciju i provedbu politike spolnog i reproduktivnog zdravstvenog prava te seksualni odgoj u školama ostavlja u nadležnosti država članica. Nova verzija izvješća dodaje kako EU uvijek može svojim državama članicama pomoći primjerom dobre prakse.

Estrela, europarlamentarka iz Portugala, autorica izvješća i članica LGBT Intergroup, komentira: “Sramotno je da u 2013. Europski parlament usvaja konzervativniju rezoluciju od ranijeg teksta o ovom pitanju usvojenom 2002. Ovo pokazuje koliko još posla ostaje u obrani prava žena i manjinskih grupa. To je izgubljena bitka, ali ne i rat.”

Usvajanjem Estrelinog izvještaja izvršio bi se veći pritisak na one zemlje članice Europske unije u kojima je abortus na zahtjev žene još uvijek ilegalan (Irska, Poljska, Malta i Luksemburg), ali i u zemljama u kojima je abortus legalan, no u praksi se žene često suočavaju sa strukturalnim problemima dugih lista čekanja, pristranog savjetovanja i odbijanja izvršavanja postupka zbog priziva savjesti.

Odbijanje ovog izvještaja ujedno je i odbijanje rodne ravnopravnosti kroz uskraćivanje ženama kontrole nad vlastitim tijelom budući da je potpuno jasno da žene ne mogu biti ravnopravne s muškarcima sve dok im se uskraćuje kontrola nad vlastitim tijelom. Time je Europski parlament odbio prihvatiti načela kvalitete, dostupnosti i prihvatljivosti seksualnih i zdravstvenih usluga za sve.