Škola (bez) stereotipa i predrasuda

Pristup temi obrazovanja u medijima poprilično je negativan. Pitanje je kada će obrazovanje postati zaista ozbiljna tema jer je zasada ono prikladno, čini se, samo za šokantne naslove neznanja učenika, skandale, sindikalne pobune učitelja i vrijeme državne mature. Bilo kakva smislena i argumentirana rasprava o obrazovanju izostaje. Jedan doprinos broju takvih rasprava dao je panel pod nazivom ‘Škola (bez) stereotipa i predrasuda’.

 U sklopu Ženske platforme, 5. prosinca održan je posljednji, gore spomenuti panel. Izlaganja je moderirala Biserka Momčilović, a uvod u temu dala je Nataša Bijelić (CESI) prikazavši kronologiju uvođenja zdravstvenog odgoja, protuudara i sadašnjeg stanja. Navela je kako je još uvijek ostalo neriješeno nekoliko pitanja: edukacija nastavnika/ca, (ne)razrađeni program i radni materijali te plan implementacije. Iako je u vrijeme protuudara na ZO kao jedan od protuargumenata spominjana sporna literatura (ona je sada potiho izbačena), ipak to nije bilo razlog njegova poništenja, već je to kršenje procedure donošenja. Kao jedno od neriješenih pitanja ostaje i evaluacija samoga programa, stoga se nestrpljivo očekuju rezultati evaluacije iz Nacionalnog vijeća za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

 Sanja Sarnavka prikazala je ukratko program za modul Rodna ravnopravnost koji su izradile Babe. Dotaknuvši se teme rozo-plave binarnosti, podsjetila nas je kako je nekad roza boja bila rezervirana za dječake budući da je ta nijansa najbliža crvenoj boji (koja simbolozira moć i snagu), a djevojčice su se oblačile u plavo (pasivnost). Potpuno obrnuta situacija danas samo je dokaz kako nas je lako uvjeriti u potpuno proizvoljne običaje.

 Građanski odgoj i obrazovanje od iduće bi školske godine trebao postati izborni predmet u 7. i 8. razredu osnovne škole, a obavezan u 1. i 2. razredu srednje škole. Eli Pijaca (Forum za slobodu odgoja) istaknula je samo neke podatke koje podupiru uvođenje ovog predmeta, kao što je primjerice podatak da samo 10 posto učenika zna što znači riječ ‘građanin’, a da njih polovica misli kako je to osoba koja živi u gradu. Spomenula je također istraživanje koje je proveo GONG o građanskoj pismenosti, a koje je također potvrdilo da su građani i građanke apolitični i da im manjka političke pismenosti te da se nalazimo u situaciji gdje su mladi danas konzervativniji od starijih generacija. Još jedno istraživanje ‘Da sam ja netko’ imalo je za cilj istražiti kako učenici vide školu, povezanost s lokalnom zajednicom i svoju ulogu u svemu tome. Rezultati idu u prilog potrebi uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja.

 O sekularnosti u odgoju i obrazovanju govorila je Marijana Bijelić (Protagora) uz prikaze web stranica škola dokazavši prisutstvo nesekularnosti. Dotaknula se Vatikanskih ugovora, pitanja vjeronauka i patrijarhalnih vrijednosti. Na posljetku je riječ imala Sabina Glasovac, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta. U svojem govoru se dotakla više tema, među njima je istaknula je kako se ne odustaje od uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja u škole te je najavila Kurikulum predškolskog odgoja i obrazovanja. Bilo je tu još riječi o potrebi promoviranja strukovnog obrazovanja, ukidanju stereotipa iz udžbenika i nastavnih  materijala, kao i o ravnopravnom tretiranju dječaka i djevojčica kao i o punom ostvarivanju svojih potencijala. 

Otvoreno pismo ministru zdravlja

Poštovani ministre Ostojić,

Dolje potpisane organizacije koje su sudjelovale na konferenciji “Ženska platforma +2” temeljem provedene rasprave na panelu “Žensko pravo na izbor” iznose pet zahtjeva za hitno djelovanje Vašeg ministarstva.

 

  1. Tražimo da Ministarstvo zdravlja provede nadzor nad dostupnošću pobačaja u svim bolnicama u RH te uputi bolnicama upozorenje da su dužni na sve upite vezano uz prekide trudnoće davati sve potrebne informacije pacijenticama. Naime brojni su pokazatelji da postoji problematičnost praćenja prekida trudnoće, što je vidljivo i iz izvješća HZJZ, pri čemu pada broj namjernih prekida trudnoće, a raste broj prekida trudnoće u kategoriji ostali koji se odnose na patološka stanja, vanmaternične trudnoće i sl. Takva statistika ukazuje da ili postoji ozbiljan javnozdravstveni problem ili se krivotvore podaci. Krivotvorenje podataka pak može ići u dva smjera – s jedne strane možda liječnici zbog društvene stigme i siromaštva izlaze ženama u susret te prekide trudnoće prijavljuju na način da ga one mogu obaviti na teret HZZO-a ili što je možda vjerojatnije prekid trudnoće naplaćuju dvostruko. Istovremeno brojna svjedočanstva žena, ali i istraživački novinarski rad novinarki portala Libela pokazalo je da bolničko osoblje ne daje adekvatne informacije pacijenticama vezano uz prekide trudnoće (http://www.libela.org/sa-stavom/3006-koliko-je-abortus-zapravo-legalan-u-hrvatskoj/) te da se u određenom broju bolnica ne vrše pobačaji na zahtjev žene.

 

  1. Tražimo da Ministarstvo zdravlja osigura vođenje evidencije medicinskog osoblja koje izražava priziv savjesti te vodi evidenciju medicinskog timova spremnih provoditi postupak prekida trudnoće. Iako Zakon garantira provedbu prekida trudnoće, brojne bolnice na upite odgovaraju sa “Mi ne radimo pobačaje”. Ne postoje službeni podaci koliko je liječnika/ca u prizivu savjesti niti koliko liječnika/ca u kojim bolnicama provodi prekide trudnoće. Smatramo da Ministarstvo zdravlja treba pravovremeno upozoriti bolnice da su dužne osigurati barem jedan tim za navedene postupke te voditi evidenciju o broju timova koji vrše prekide trudnoće.

 

  1. Tražimo da se osigura edukacija svih zdravstvenih radnica i radnika o poštivanju prava pacijenata uključujući ženska reproduktivna prava te da ubuduće aktivno i kontinuirano radi na dizanju svijesti pacijenata i pacijentica o njihovim pravima, od kojih je vrlo važno pravo na informirani izbor.

 

  1. Tražimo Ministarstvo zdravlja da osnuje povjerenstvo za zdravlje žena u koje bi bile uključene i organizacije civilnog društva, a koje bi se bavilo unaprjeđenjem javno-zdravstvenih usluga te njihove dostupnosti ženama. Utvrđeno je postojanje brojnih problema vezanih uz zdravlje žena posebice kada je riječ o ženama s invaliditetom, od nedostupnosti primarne ginekološke skrbi, dugotrajnog čekanja na papa testove, nedostupnosti kontracepcije, dugog čekanja sve lošija opremljenost državnih klinika, smanjenja kvalitete zdravstvene usluge uslijed racionalizacije troškova, neadekvatnog tretmana žena pri porodu, u kojem se rutinski provode postupci koji su suprotni znanstveno dokazanoj praksi i u zapadnoj Europi davno napušteni. Podsjećamo da se članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima u sudskoj praksi tumači tako da obvezuje javna tijela na poštivanje dostojanstva i autonomije svake osobe, te da u slučaju prekida trudnoće i porođaja to pravo ima isključivo trudnica tj. majka (http://www.birthrights.org.uk/library/factsheets/Human-Rights-in-Maternity-Care.pdf). Smatramo da je potrebno imati radno tijelo koje će se ciljano baviti zdravljem žena u svrhu sustavnog rješavanja problema s kojim se suočavaju žene u ostvarenju svog prava na zdravlje na način da žensko zdravlje ne ovisi o dobrostivosti bolnica i domova zdravlja odnosno njihovih upravljača na regionalnoj razini. Na ovaj način Ministarstvo zdravlja bi preuzelo odgovornost za adekvatnu zdravstvenu zaštitu žena kako bi se postigao jednak standard zaštite za svaku ženu.

 

  1. Tražimo da Ministarstvo zdravlja poduzme sankcije protiv doktora Ante Ćorušića koji je zloupotrijebio svoju poziciju za održavanje konferencije za medije ispred javne bolnice kako bi promovirao diskriminatorne stavove. Ministarstvo zdravlja mora pokazati da ne dozvoljava zlouporabu pozicija i javnih bolnica od strane pojedinaca s političkim ambicijama te postaviti jasne standarde profesionalnosti liječnika/ca zaposlenih u javnim ustanovama.

 

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je prihvatila prava, načela i vrijednosti koje uključuju i  poštivanje ženina prava na potpunu autonomiju nad svojim tijelom i svojim izborima. U modernom, razvijenom društvu ženino tijelo i njeni reproduktivni izbori nisu i ne smiju biti predmet političkih prepucavanja.

  Pismo potpisuju:

  • Agencija lokalne demokracije Sisak
  • Babe – Budi aktivna, budi emancipiran
  • BETA – udruga osoba s problemom neplodnosti
  • CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje
  • Centar za građansku hrabrost
  • Centar za građanske inicijative – CGI Poreč
  • Centar za ženske studije
  • Delfin Pakrac
  • Domine
  • Mirovna grupa Oaza Beli Manastir
  • Udruga IKS
  • Udruga Nada – pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani
  • Udruga žena HERA Križevci
  • RODA – Roditelji u akciji
  • S.O.S. – savjetovanje, osnaživanje, suradnja Virovitica
  • Ženska soba
  • Ženska akcija Rijeka
U Zagrebu, 5. prosinca 2013. godine

Ekonomska sigurnost žrtava nasilja

U sklopu konferencije “Ženska platforma +2” održan je panel na temu ekonomske sigurnosti žena nakon izlaska iz nasilja. Na njemu su govorile Fani Bugarin Šoljan iz Centra za građanske inicijative Poreč, Ksenija Klasnić s filozofskog fakulteta Zagreb, Maja Zuber Vucinić iz Koraka Karlovac, mr. Sandra Batlak , savjetnica u Ministarstvu mladih i socijalne politike te Dubravka Marušić, načelnica Sektora za socijalnu politiku i politike za djecu, mlade i obitelj.

Nasilje nad ženama društveni je problem koji zahtjeva neprestan angažman. Veoma dobar oblik kontrole obiteljskog nasilja je ekonomsko nasilje. Stoga, ne čudi da je najveći problem žena koje su doživjele nasilje njihova financijska situacija i ekonomska (ne)sigurnost. Neke od žrtava nasilja iz tog razloga ne prijavljuju nasilje i ostaju živjeti u njemu, a druge ukoliko odluče izaći iz kruga nasilja nerijetko se suočavaju s financijskim teškoćama.

 Istraživanje “Ekonomsko nasilje nad ženama u intimnim vezama” koje je prezentirala Ksenija Klasnić pokušalo je objasniti  kakva je situacija žena žrtva nasilja. Ono je bilo regionalnog karaktera te je uključivalo kvalitativno i kvantitativno istraživanje. Žene koje su doživjele nasilje često su nezaposlene pa financijski ovise o muškarcu ili se nalaze u situaciji da su samo one u obitelji zaposlene te svoj novac troše na potrebe djece te potrebe ili dugove muškarca s kojim stanuju. Često se događa da stanuju u nekretninama koje nisu njihove. One ‘pripadaju’ muškarcu s kojim su u vezi ili njegovoj obitelji pa to dodatno komplicira položaj žene koja je doživjela ili doživljava nasilje. Ako i odluče napustiti nasilnika, često nemaju prostor za stanovanje i/ili imaju djecu i način na koji ih muškarac kažnjava je neplaćanje alimentacije.

Kvantitativno istraživanje provedeno na uzorku od 601 ispitanice u Hrvatskoj i pokazalo je kako veoma malo žena ekonomsko nasilje uopće prepoznaje kao oblik nasilja. Također, potvrdilo je rezultate dobivene kvalitativnim istraživanjem. Žrtve nasilja najčešće nemaju nikakva primanja ili su ona ispod 3 tisuće kuna te su niže ili srednje obrazovane. Gotovo 30% ispitanica barem je jednom doživjelo neki oblik ekonomskog nasilja, 17%  ispitanica onemogućavana je ekonomska neovisnost uzrokovanjem problema na poslu, sprječavanjem redovitog odlaska na posao ili sprječavanjem napredovanja, a čak 24% ispitanica nasilje je doživjelo i nakon prekida veze. Povezanost oblika zajednice u kojoj žive i nasilja nije dokazana.

Iz Centra za građanske inicijative Poreč naglašeno je kako je uz ekonomsku nestabilnost žene problematično što se ne ulaže dovoljno u reintegraciju i resocijalizaciju žrtve nasilja u društvo. Skloništa u kojima one mogu boraviti do godine dana ne raspolažu dovoljnim sredstvima za rad te nije uspostavljena mreža između skloništa. Rješenje vide u strategiji umrežavanja i kvalitetnog razvoja koju moraju zajednički donijeti organizacije civilnog društva i lokalne, regionalne i nacionalne vlasti. Ekonomski moment naglasili su i u Koraku Karlovac čijih je 85% štićenica nezaposleno. Posao je vrlo teško naći zbog ekonomske situacije, ali i zbog toga što žene ili nisu dovoljno kvalificirane ili ih poslodavci ne žele zaposliti. Stoga, smatraju važnim tečajeve koji pomažu ženama da lakše nađu posao. Na taj način možda je moguće prebroditi konstantnu stigmatizaciju žrtava nasilja. Također, djeci treba omogući odlazak u vrtić, no to otežavaju nedovoljni kapaciteti. Ipak,  Zuber Vucinić je istaknula kako u Karlovcu postoji volja lokalnih vrtića pa ponekad naprave ustupak i prime djecu čije su majke žrtve nasilja.

Mr. Sandra Batlak informirala je okupljene da je u tijeku izmjena protokola o postupanju prema žrtvama nasilja kako bi intervencija bila što efikasnija. Ministarstvo ulaže napore, naglasila je, u rješavanje problema pa je 2010. godine osnovan nacionalni tim i regionalni timovi zaduženi za obiteljsko nasilje. U sklopu te inicijative održana su četiri seminara na kojima su informirani i educirani službenici koji bi trebali raditi i koji rade sa žrtvama nasilja. Također naglasila je da ministarstvo financira 17 centara za žene žrtve nasilja. Demantirala je opasku predstavnica udruga kako financijska naknada iznosi samo 2 milijuna kuna te naglasila kako tome treba pribrojiti i 4, 5 milijuna glavarine. Dubravka Marušić informirala je nazočne kako je u pripremi novo ustrojstvo sektora koji će imati tri uprave, prva je zadužena za strategiju i zakonodavstvo, druga za provedbu politika, a treća za proračun. Na taj način, smatra, ovaj problem bi mogao biti efikasnije riješen.  

U raspravi koja je uslijedila Ministarstvo je upućena kritika da su njihove metode nedovoljno efikasne te da izvještaji timova koje su uspostavili nisu dostupni široj javnosti. Uz to, naglašena je nužnost ulaganja u istraživanja kojih je nedovoljno. Predstavnice civilnih udruga apelirale su da se što prije započne proces ratifikacije europske Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja kako bi taj važan dokument što prije stupio na snagu.

Problem resocijalizacije i reintegracije možda je i najveći problem s kojim se uz ekonomsku nestabilnost žrtve nasilja susreću. U skladu s time Ministarstvo je priupitano zašto žene žrtve nasilja nisu na popisu slučajeva kojima je potrebno dodijeliti stanove kako bi im se normalan povratak u društvo omogućio. Odgovoreno je kako je to posao Ministarstva za regionalni razvoj. Tako je za pitanjima čije je rješavanje složeno opet upotrjebljena dobra stara taktika šetanja papira iz jednog ureda u drugi i njegovo vraćanje na početak. Kako se on ne bi vratio na početak nužna je veća efikasnost i suradnja svih sektora koji se problemom bave. 

Otvoren 11. Human Rights Film Festival

U kinu Europa svečano je otvoren jedanaesti po redu Human Rights Film Festival koji traje sve do 13. prosinca u Zagrebu, a od 17. do 21. prosinca u Rijeci. Dvorana je bila popunjena do zadnjeg mjesta, a u prilog tome svakako ide film redatelja Brune Dumonta kojim je otvoren ovogodišnji festival. Radi se o Camille Claudel 1915,  drami o životu francuske kiparice nominiranoj za Zlatnog medvjeda na Berlinaleu 2013, koju glumi talentirana Juliette Binoche.

{slika}

Camille Claudel provodi u crkvenom sanatoriju gotovo 30 godina. Zatvorila ju je obitelj nakon što je počela pokazivati znakove duševne bolesti uzrokovane ljubavnim razočaranjem,a njezina nastojanja da izađe nikada nisu uslišana. Slike i emocije koje je Bruno Dumont uvrstio u ovaj film nikoga ne ostavljaju ravnodušnima, i osim što se radi o sjajnom redateljskom djelu, film je jasan prikaz borbe za vlastiti život i prava na njega.

Kao uvertira u Dumontov film, prikazan je dokumentarni film Srđana Keča Bijeg. Priča je vezana uz romsku tematiku koja je bila tema prošlogodišnjeg HRFF-a, a prati život triju Romkinja koje pokušavaju pronaći bolji put unatoč predrasudama i teškoćama s kojima svakodnevno žive. Iskrene i potresne ispovijesti ovih žena svoje mjestu su pronašle već na nekoliko festivala: Sarajevo, DOK Leipzig i Dokufest.

U zanimljivom filmskom programu koji slijedi imat ćete prilike pogledati dvadesetak naslova domaće i inozemne produkcije. Od nagrađivanih se izdvajaju Illo Illo (Cannes- Zlatna kamera), Neznanac na jezeru (Cannes- Queer lav i Un Certain Regard), Psi Lutalice (Venecija- Zlatni miš i posebna nagrada žirija), Povijest moje smrti (Locarna- Zlatni leopard), Sati u muzeju (Locarna- C.I.C.A.E)… Popratna događanja podijeljena su na diskusije, koncerte i izložbu, a sve će biti prikazano na nekoliko lokacija: dvorana Muller kina Europa, Močvara, Medijateka francuskog Instituta, a detaljan program možete pogledati ovdje .

Ono što izdvaja ovaj festival od svih ostalih je veliki značaj autorskom pristupu, bilo da se radi o igranom, dokumentarnom ili eksperimentalnom filmu. Nižu godine uspješnih manifestacija čija programska preporuka govori koliko su protiv diskriminacije, samodopadnosti i lažne slike društva koji prikriva stvarnu situaciju s kojom se svakodnevno borimo. Zalažu se za umjetnost, slobodu govora, maštu koja mijenja svijet… U vremenima u kojima živimo svako pomicanje granica na bilo koji način vrijedno je divljenja i pažnje.

Ulaz na sve filmske projekcije je slobodan.                                                                       

Stanje ljudskih prava u svijetu i politici Europske unije

Sjedeći tjedan na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu raspravljat će se o izvješću Eduarda Kukana o stanju ljudskih prava u svijetu i politici Europske unije o tom pitanju.

U Izvješću Kukan objašnjava kako su tranzicijski procesi u svijetu nametnuli Europskoj uniji izazove u podržavanju ostvarivanja ljudskih prava i demokracije u svijetu. EU stoga mora izbalansirati prilagodljivost odgovora s vjernim i trajnim vrijednostima.

Zbog ustanaka u arapskom svijetu EU je počela preispitivati svoju vanjsku politiku, te se nakon revizije prošlih politika odlučila u budućnosti koristiti pristupom više za više’. Ovim se pristupom podrazumijeva veća integracija i više novca u zamjenu za više reformi. Pristup je uključen i u obnovljenu Europsku politiku susjedstva.

Iako je EU u 2012. dobila Nobelovu nagradu za doprinos u promicanju mira i pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi, tu borba ne staje – Europski parlament je u svojim rezolucijama o prošlom godišnjem izvješću i reviziji strategije EU o ljudskim pravima istaknuo potrebu za promjenom vlastite prakse kako bi se ljudska prava stavila u središte njegovih aktivnosti i donijele hitne rezolucije u svezi s demokracijom, ljudskim pravima i vladavinom prava.

Istraživanja Eurobarometra u 2012. godini pokazala su da su ljudska prava i dalje najvažnija stanovnicima EU., a bitno ih je podržavati radi kredibiliteta vanjske politike EU. Ljudska prava treba postaviti u središte odnosa EU s trećim državama i strateškim partnerima. Politika EU o ljudskim pravima mora biti usklađena s obvezama koje proizlaze iz Ugovora kako bi se izbjeglo postojanje dvostrukih standarda u vanjskim politikama. Pritom je ključna uloga civilnog društva.

Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta je već podržao ovo izvješće, te podržava praksu uvođenja pravno obvezujućih odredbi o ljudskim pravima u međunarodne sporazume EU i smatra da bi ove odredbe trebali sadržavati svi sektorijalni trgovinski sporazumi. Naglašava da Parlament može uskratiti svoj pristanak za potpisivanje međunarodnih sporazuma kada dolazi do ozbiljne povrede ljudskih prava, kao što se dogodilo u slučajevima zaključivanja Sporazuma o partnerstvu i suradnji (SPS) s Turkmenistanom ili tekstilnog protokola u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana.

Odbor ističe da Europska unija mora pružiti sveobuhvatnu podršku zemljama koje su se riješile autoritativnih režima i trenutačno se nalaze u postupku prijelaza na demokraciju. Potrebne su reforme policije, vojske i sudstva u tim zemljama. Smatra da su vanjski financijski instrumenti Europske unije važan alat za promicanje i zaštitu vrijednosti EU-a u inozemstvu. Osim toga treba pružiti podršku aktivnom i neovisnom civilnom društvu diljem svijeta na političkoj i financijskoj razini kroz Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR).

Postupak proširenja EU može se koristiti kao sredstvo za poticanje demokratizacije i jačanje zaštite ljudskih prava. Vladavina prava je okosnica proširenja EU. Poštovanje prava manjina predstavlja jedan od ključnih izazova Komisijine strategije širenja u 2012. i 2013. godini.

Odbor također žali što se zajednica Roma nalazi u posebno nepovoljnom položaju na području Zapadnog Balkana te osuđuje opća negativna društvena stajališta prema ranjivim skupinama kao što su zajednice LGBT i osobe s invaliditetom, što predstavlja učestali problem u mnogim državama koje su zahvaćene proširenjem.

Odbor izražava i zabrinutost zbog manjka demokracije, vladavine prava, temeljnih sloboda i izostanka poštovanja ljudskih prava u Bjelorusiji, kao i krize u Siriji i upotrebe prekomjerne sile. Negativna pojava je i selektivno pravosuđe u istočnim susjednim zemljama poput Ukrajine. Podupire uspostavu političkog dijaloga, koji predstavlja osnovni preduvjet za nastavak procesa tranzicije u Egiptu. Osuđuje kršenje ljudskih prava u sukobima u Siriji, Maliju, Sjevernoafričkoj Republici – pogubljenja, silovanja, mučenja, zlostavljanja, proizvoljna uhićenja. Postoji i zabrinutost zbog usvajanja nedavnih represivnih zakona i njihove proizvoljne provedbe od strane ruskih vlasti. EU prati stanje ljudskih prava u Kini te se pozivaju sve članice na sudjelovanje. Stanje ljudskih prava se pogoršalo u Iranu i Sjevernoj Koreji. EU se jednoglasno protivi smrtnoj kazni i osuđuje činjenicu da je Bjelorusija ostala posljednja zemlja na europskom kontinentu koja je odlučila zadržati smrtnu kaznu.

Tranzicijska pravda i izazov uspostave mira nužni su poslije obustave sukoba. Na one zemlje u kojima su ostali nedovršeni procesi tranzicije treba utjecati kako bi se nastavile reforme tamo gdje su stale. EU bi trebala uvesti učinkovite političke sankcije prema svim režimima u kojima su civili podvrgnuti represivnim metodama. Potrebno je i pojačati napore u provedbi revidirane strategije za provedbu Smjernica EU o djeci u oružanim sukobima. Pozdravlja pokretanje u 2012. godini nove financijske linije za pružanje potpore djeci koja su zahvaćena sukobima putem humanitarne pomoći, koja osigurava pristup obrazovanju u hitnim slučajevima.

Odbor skreće pozornost na uključivanje zločina po spolnoj osnovi i zločina seksualnog nasilja u Rimski statut – te se radnje sada smatraju ratnim zločinom, zločinom protiv čovječnosti odnosno konstitutivnim činom u pogledu genocida ili mučenja.

Nadalje, Odbor poziva na ciljanu kampanju o pravima djece s posebnim naglaskom na nasilje nad djecom te se raduje učinkovitoj provedbi integrirane strategije EU-a za sprječavanje trgovine ljudima, koja se odnosi na razdoblje od 2012. do 2016. godine, a u kojoj se navodi da je dječji rad osnovni uzrok trgovine ljudima.

Na ovo izvješće svoje je mišljenje dao i Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta. Taj odbor ističe da bi promoviranje ženskih prava trebao biti krucijalni dio dijaloga o ljudskim pravima koje EU provodi s trećim zemljama. Komisija treba učiniti pitanje ženskih prava centralnim za pristupanje zemalja u EU. Specijalni predstavnik ljudskih prava kojeg je EU delegirala bi trebao obraćati posebnu pozornost na prava žena. Stoga, Odbor poziva sve zemlje članice na potpisivanje Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama. Naglašava se važnost kampanja za osvješćivanje u sredinama gdje se krše prava žena.

EU treba što hitnije povećati napore u borbi protiv ‘gendercide’, odnosno ubijanja ženske novorođenčadi i preferiranje muške djece.

Treba također poduprijeti sudjelovanje žena u politici i ekonomiji, procesima izgradnje mira, demokratskim tranzicijama i rezolucijama konflikata, promicati aktivnost žena u malom i srednjem poduzetništvu, poljoprivredi i projektima ruralnog razvoja i ohrabrivati treće zemlje da misle o pravima žena kada rade zakone.

Preporuka Odbora je da ženska prava budu sastavni dio Milenijskih razvojnih ciljeva nakon 2015., a posebno se to odnosi na seksualna i reproduktivna prava. Odbor, naime, smatra da se i dalje ne posvećuje dovoljna pažnja seksualnim i reproduktivnim pravima žena. Treba se osigurati da ICPD+20 (International Conference on Population and Development) dobro sagleda sve aspekte vezane za potpuno uživanje seksualnih i reproduktivnih prava, te da se reafirmira snažan progresivan pristup istima u skladu sa standardima međunarodnih ljudskih prava.

Tjedan ljudskih prava

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, Kuća ljudskih prava organizira Tjedan ljudskih prava koji će se održati na nekoliko lokacija u Zagrebu od 9. do 12. prosinca.

PROGRAM:

Ponedjeljak, 9. prosinca

12:00 – 17:00 Izložba ”Moj zavičaj kroz vrijeme” - izložba učeničkih radova o stradanjima i sjećanju na stradanja tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću te naslijeđu  antifašizma u tri lokalne zajednice, Zagrebu, Opatiji i Osijeku / Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Kuća ljudskih prava Zagreb, Selska cesta 112c

Utorak, 10. prosinca

11:00 – 13:00 Akcija ”Zaželi želju za nekog drugoga - više ljudskih prava u 2014. godini” / Kuća ljudskih prava u suradnji s Platformom 112 na Trgu bana Jelačića, Zagreb

13:00 – 16:00 Dan otvorenih vrata Kuće ljudskih prava Zagreb - Pravni tim pruža besplatno pravno savjetovanje za građane i građanke

Akcija ”Čitamo o ljudskim pravima”  – učlanjenje građana i građanki u knjižnicu Ranka Helebranta

13:00 – 15:00 Panel ”Razgovaramo o našim iskustvima u ostvarivanju temeljnih prava”/ Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH u Kući ljudskih prava Zagreb, Selska cesta 112c

Srijeda, 11. prosinca

12:00 – 14:00 Razgovor o naslijeđu Nelsona Mandele, borbi protiv apartheida i današnjim izazovima društva Južnoafričke republike

18:30 – 20:00 Dokumentarni film ”Htjeli smo radnike,  a došli su nam ljudi” -  projekcija filma uz kratko predstavljanje članica Kuće u Kući ljudskih prava, Selska cesta 112c

Četvrtak, 12. prosinca

17:00 – 19:00 Tribina “Strategije medijske borbe protiv fašizma”/ Human Rights Film Festival i Kuća ljudskih prava Zagreb u Kinu Europa, dvorana Muller, Varšavska 3, Zagreb