‘Vjerovala sam da postoji drugačiji život’

Ženska soba održala je 05.12.2013. u kinu Europa premijeru angažiranog televizijskog spota “Vjerovala sam da postoji drugačiji život” i prateću javnu diskusiju na temu medijskog izvještavanja o nasilju nad ženama.

U sklopu javne diskusije otvorile su se dvije značajne teme:
– izvještavanje o problemu nasilja nad ženama u hrvatskim medijima,
– neprofitne medijske kampanje i njihova učinkovitost u hrvatskom javnom prostoru

U diskusiji su sudjelovali predstavnici/ice medija, institucija i predstavnici/e organizacija civilnog društva koje se bave ženskim ljudskim pravima.

Spot Vjerovala sam da postoji drugačiji život će se prikazivati od 05. prosinca 2013. na televizijskim postajama diljem Hrvatske, u sklopu globalne kampanje ’16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama’. Rađen je s ciljem osviještavanja javnosti o nasilju nad ženama i promocije web stranice ‘Sigurno mjesto’. Produciran je u okviru projekta ‘Sigurno mjesto’ kojeg financijski podržava Europska unija i Ured za udruge Vlade RH, a koji Ženska soba provodi u suradnji s organizacijama civilnog društva: S.O.S.– suradnja, osnaživanje, savjetovanje (Virovitica), Centar za žene Adela (Sisak) i Centar za podršku i razvoj civilnog društva Delfin (Pakrac). U spotu sudjeluju članice organizacija: Ženska soba – Centar za seksualna prava, Centar za žene Adela (Sisak), S.O.S.– suradnja, osnaživanje, savjetovanje (Virovitica), Bolja Budućnost – Udruga žena Romkinja Hrvatske i Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet.

Spot su realizirali:
– Ženska soba, ideja i scenarij
– Boris Krstinić, koordinator proizvodnje spota i direktor fotografije
– Biljana Čakić Veselić, redateljica
– Danilo Caković, montažer
– Vladislav Čolić, postprodukcija slike i tona
– Dorijana Kavčić, tumačica/prevoditeljica znakovnog jezika gluhih pri Savezu gluhih i nagluhih grada Zagreba

Mediji senzacionalistički pristupaju problemu nasilja nad ženama za što su odgovorni sami mediji i novinari koji u njima rade, stoga je potrebno na puno senzibilniji način pristupiti tome, za što je potrebna samokritičnost i edukacija, rečeno je na javnoj diskusiji o medijskom praćenju problematike nasilja nad ženama.

‘Zahtijevamo financijsku transparentnost za sve!’

Čak 83 posto građana koji se većinom deklariraju kao katolici smatraju da bi Katolička crkva trebala objavljivati financijske izvještaje o svim svojim prihodima i rashodima, uključujući i milodare – pokazalo je istraživanje javnog mnijenja, koje je u studenome 2013. telefonskim putem na reprezentativnom uzorku od 1001 ispitanika starijih od 18 godina s područja cijele Hrvatske provela agencija IPSOS PULS. Iz ovoga se lako može zaključiti da građani očekuju financijsku transparentnost Katoličke crkve te vjerskih zajednica općenito, ali i jasnije razgraničenje između Crkve i države, kako u sustavu financiranja tako i u pogledu javnih programa.  
Stoga se u Platformi 112 pitaju: kome je u interesu stvarati dodatne privilegije za vjerske zajednice povrh onih koji su za one najveće, a posebice za za Katoličku crkvu već osigurani putem bilateralnih ugovora s državom?

Kome je u interesu izuzeće vjerskih zajednica?

Naime, aktualnim Nacrtom prijedloga Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, o kojemu danas završava javna rasprava i o kojemu smo u već nekoliko navrata pisali, vjerske su zajednice stavljene u  povlašteni položaj u odnosu na druge neprofitne organizacije, a za to nema opravdanja. “Vjerske zajednice ravnopravni su dio neprofitnog sektora koje brinu o zadovoljenju o duhovnih, kulturnih, humanitarnih i drugih društvenih potreba građan, a kao legitiman i važan dioneprofitnog sektora te za koje dobivaju sredstva iz državnog proračuna. Uz to, imaju i niz aktivnosti samofinanciranja poput naplate misa, prodaje suvenira, organizacija hodočašća te im građani i pravni subjekti daju donacije”, istaknula je Nataša Bijelić, stručna suradnica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

Također je podsjetila da je “status vjerskih zajednica neprofitnosti definiran u Članku 6 stavak 3 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, NN  83/02, 72/13 koji ne navodi nikakve iznimke ili specifičnosti vezane uz obveze financijskog izvještavanja vjerskih zajednica.  Podsjećamo i na to da su neprofitni status Katoličke crkve i dužnost  poštivanja zakona o financijskom poslovanju naglašeni su i u Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, Narodne novine 18/98) te ponovljeni u Izvješću Državne revizije za 2010.”. 

“Stoga tražimo od donositelja odluka da na jednak način u pogledu financijske transparentnosti tretiraju sve neprofitne subjekte, a eventualna izuzeća moraju biti opravdana i dobro argumentirana te očekujemo očitovanje Komisije za odnose s vjerskim zajednicama”, zaključila je Bijelić, upozorivši vladajuće da s obzirom na ranije iznesene podatke, ovakva izuzeća neće naići na odobrenje građana.  

Zašto se drakonski ograničava socijalno poduzetništvo?

Međutim, kao što smo već također pisali, nije to jedina mana Nacrta prijedloga ovoga zakona, naime, “njime se predviđa ograničavajuće uvjete za obavljanje gospodarskih djelatnosti čija dobit se ulaže u društvenu korist što je suprotno s ciljevima Nacionalne strategije za razvoj socijalnog poduzetništva koja se upravo izrađuje”, upozorila je Željka Leljak Gracin, predsjednica Savjeta za razvoj civilnog društva te pravna savjetnica u Zelenoj akciji, te istaknula: “To je posebno zabrinjavajuće kada znamo da se na razini EU upravo socijalna ekonomija smatra važnom polugom za izlazak iz ekonomske krize i za borbu protiv siromaštva, naročito siromaštva ranjivih skupina te da Hrvatska za uspješno povlačenje sredstava iz europskih fondova mora osigurati uvjete za razvoj socijalnog poduzetništva”.

“Kako će ovo rješenje utjecati na razvoj socijalnog poduzetništva ako drakonski ograničava mogućnosti bazičnog samofinanciranja neprofitnih organizacija?” – pita se Marina Škrabalo, viša stručna savjetnica u GONG-u, koja je kao članica Radne skupine za Izradu Nacionalne strategije za razvij socijalnog poduzetništva, također upozorila “na zabrinjavajuća kašnjenja u izradi ove strategije  i neusklađenost s procesom izrade ne samo ovog zakona, već i podloga za povlačenje sredstava iz europskog socijalnog fonda, što će se negativno odraziti na mogućnosti usmjeravanja značajnih sredstava na razvij neprofitine, socijalne ekonomije, poticanje zapošljavanja naročito marginaliziranih skupina i smanjenje siromaštva”.

Primjerice, socijalna zadruga Humana Nova potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih društveno isključenih osoba kroz proizvodnju i prodaju kvalitetnih i inovativnih tekstilnih proizvoda od ekoloških i recikliranih materijala za domaće i inozemna tržišta. Time Zadruga aktivno doprinosi održivom razvoju lokalne zajednice, smanjenju siromaštva i očuvanju prirode.Kao lider društvenog poduzetništva, Humana Nova prepoznata je i u široj regiji, a svojim je djelovanjem aktivno i izravno doprinijela izgradnji društva tolerancije i suradnje te pomogla socijalno isključenim osobama i njihovim obiteljima unaprijediti njihovo samopouzdanje i kvalitetu života. Takve poduhvate treba poticati, a ne im bacati klipove pod noge.

“Ovaj Zakon mora biti poticajan, a ne štetan po razvoj socijalnog poduzetništva”, zaključila je Škrabalo i poručila da Platforma 112 očekuje hitne konzultacije Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Ministarstva poduzetništva, Ministarstva financija i Ureda za udruge Vlade RH kako bi se adekvatno uredile odredbe koje se odnose na socijalno poduzetništvo.{slika}

Žensko pravo na izbor

U četvrtak, 5. prosinca, u hotelu Panorama, održan je drugi dan konferencije Ženska platforma +2, koji je započeo panelom Žensko pravo na izbor. Moderatorica panela bila je Nataša Bijelić, a uz nju su sudjelovale sociologinja i etnologinja Željka Jelavić, Sanja Cesar iz CESI, Ivana Zanze iz RODA-e i pomoćnica ministra zdravlja Ljubica Đukanović.

Uvodnu riječ dobila je Željka Jelavić, koja je panel otvorila pitanjem gdje se Hrvatska nalazi u kontekstu seksualnih i reproduktivnih prava žena, koja uključuju pravo na seksualnu slobodu i autonomiju, pravo na sigurnost tijela, pravo na obrazovanje i edukaciju, pravo na pristup adekvatnim medicinskim uslugama, pravo na reproduktivne izbore, pravo na zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i slično. Istaknula je kako se u modernim, demokratskim društvima najbolje vidi koliko se patrijarhat ukorijenio i kako se upravo na ženskim tijelima lome sve njegove negativne posljedice. Primjer nedavno održanog referenduma pokazao je kako je društvo još jednom smjestilo žensku seksualnost isključivo unutar heteroseksualnog braka. Unatoč tome što i muškarci trpe razne pritiske, ženska je situacija ipak daleko lošija – opće prihvaćeno je mišljenje da je muškarac uvijek spreman na seks, dok se ženska seksualnost smješta uz samo jednog muškarca, što je samo jedna od brojih predrasuda vezanih uz žensku seksualnost. O reproduktivnim pravima govore brojni međunarodni dokumenti, no u Hrvatskoj nas čeka još puno posla u tom vidu, zbog čega je naglasak na informiranje i edukaciju danas veći nego ikad. Jelavić je naglasila kako ova vlada nije ispunila očekivanja – obrazovanje o spolnosti i reproduktivnim pravima nije zaživjelo, unatoč obećanjima, što onemogućuje da se učenici i učenice pravovremeno na ispravan način educiraju o svemu navedenom. Pitanje seksualnosti i reproduktivnih prava stavljeno je među nevažne teme ove vlade, što ima dugoročne negativne posljedice, osobito za mlade. “Političari kukaju kako stopa nataliteta pada, a ne poduzimaju ništa kako bi osigurali ženama prava koja su nužan preduvjet da bi se situacija promijenila”, dodala je.

Na nju se nadovezala Sanja Cesar, koja je nadodala kako će se na dnevnom redu hrvatskih konzervativaca, nakon braka, sljedeća naći ženska reproduktivna prava. Pravo žene na izbor je definitivno političko pitanje, a tumačenje početka života ljudskog bića, oko kojeg se neprestano lome koplja, je podložno raznim interpretacijama. Istaknula je kako se CESI već dugo vremena bavi ovom temom – statistike pokazuju kako je broj pobačaja u Hrvatskoj u padu, ali je zato broj različitih komplikacija u trudnoći i porodu u porastu, što je pokazatelj da se dotičnim brojkama manipulira. Svega 35 posto žena u Hrvatskoj koristi usluge ginekologa/inja, a zabrinjavajući je podatak da je samo 7,6 posto žena fertilne dobi posjetilo ginekologa/inju zbog kontracepcije. Kod nas postoji velika socijalna diskriminacija uzrokovana cijenom pobačaja, koja ga čini nedostupnim svim ženama, unatoč zakonskoj legalizaciji. S druge strane, problem predstavlja i ‘prigovor savjesti’, na kojeg se liječnici/ce pozivaju kako ne bi izvršavali pobačaje, a postoje brojne indikacije kako ti isti/e liječnici/ce izvršavaju pobačaje u ‘slobodno vrijeme’, i to po vrtoglavo visokim cijenama. Postavlja se pitanje što će se dogoditi sa ženama ako se svi počnu pozivati na prigovor savjesti i kako će se onda zaštititi žensko pravo na izbor. Cesar je istaknula da je Hrvatskoj hitno potreban medicinski pobačaj zbog olakšavanja cijelog procesa i kontrole žene nad istim, kao i zbog izbjegavanja neugodnosti i diskriminacije s kojom se žene suočavaju prije, tijekom i nakon zahvata.

 Ivana Zanze je rekla kako RODA posljednjih dvanaest godina radi na ‘vraćanju poroda ženi’ i poboljšanju uvjeta trudnoće i samog poroda. Istaknula je kako je Hrvatska naslIjedila medicinski sustav koji je krut i patrijarhalno utemeljen, zbog čega ne treba čuditi činjenica da žene prolaze torturu tijekom trudnoće i poroda, ali to hitno treba mijenjati. U našem je medicinskom okruženju jedino bitno da majka i dijete budu živi, a sve izvan toga se smatra luksuzom kojim se nije potrebno baviti. Ipak, žene u posljednjih nekoliko godina prepoznaju da im je potrebna bolja skrb od one koja im se nudi, a to se prije svega odnosi na nužnost istog medicinskog tima koji mora biti uz ženu kroz cijeli period trudnoće i poroda. Žena također mora biti informirana o svim mogućnostima koje joj se pružaju. Najveće prepreke u hrvatskom sustavu za bolju skrb trudnica i majki jest problem rascjepkane skrbi, zatvaranje malih rodilišta, nepostojanje rodilišta u malim sredinama, nepostojanje pravilne edukacije trudnica (pri čemu se misli na trudničke tečajeve koji su needukativni po pitanju prava trudnice i njenih mogućnosti). Žene u porodu često doživljavaju nasilje od institucija, kao što je prisiljavanje na ležeći položaj, prerano odvajanje majke i djeteta, ubrzavanje poroda, carski rez kada je moguć vaginalni porod, nepoštivanje ženskih zahtjeva pri porodu i slično. U svijetu za takvo nasilje postoji čak i definicija, no kod nas se ono skriva iza brige za dobrobit majke i djeteta. “Krajnje je vrijeme da prepoznamo i imenujemo takvo nasilje”, zaključila je Zanze.

Posljednja je na red došla Ljubica Đukanović, koja je nastojala opravdati Ministarstvo zdravlja, rekavši da se ne slaže da ono nije ništa napravilo po pitanju ove teme. Pritom je istaknula donošenje Strategije do 2020. godine, screening dojke i maternice, Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, za koji je naglasila da je jedan od najliberalnijih zakona na tu temu, osobito s obzirom na trenutno društveno okruženje. Rekla je kako se slaže da ništa nije vrjednije niti potrebnije od sustavne edukacije i preventivnih programa kako bi se smanjio broj neželjenih trudnoća. Zaključila je da ako se nećemo međusobno podržavati i poticati, stvari neće krenuti na bolje, zbog čega je prije svega potrebna ženska solidarnost. 

Odlazak ikone pomirbe i borbe protiv diskriminacije

Nelson Rolihlahla Mandela, bivši predsjednik Južnoafričke Republike i ikona borbe protiv rasističkog društvenog uređenja, apartheida preminuo je u četvrtak, u 95. godini života. 

Mandela je rođen 18. srpnja 1918. godine u selu Mvezo u jugoistočnom dijelu JAR-a. Rođen je kao Rolihlahla Dalibhunga, dok mu je englesko ime Nelson dao učitelj u osnovnoj školi. 

Malo je ljudi na svijetu koji su kao Mandela obilježili jedno vrijeme i toliko pozitivno utjecali na društvene i političke promjene. S kolegom 40-ih godina prošloga stoljeća osniva ANC (Afrički nacionalni kongres) a 1952. godine osuđen je za sudjelovanje u masovnoj kampanji građanske neposlušnosti usmjerene protiv nepravednih zakona u organizaciji ANC-a.

Na kaznu doživotnog zatvora osuđen je 1964. godine gdje je proveo gotovo tri desetljeća i zatim kao prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike dojučerašnjim tlačiteljima i protivnicima oprašta i pruža ruku suradnje. U svjetsku povijest tako je ušao kao jedan od najvećih političara i prvi crni postaparhejdski predsjednik Južnoafričke Republike. 

Mandela je uvijek pokazivao mirnoću i mudrost kojoj nisu dorasli neki drugi tadašnji nacionalni lideri, no na iznenađenje mnogih, povukao se već nakon prvog predsjedničkog mandata.

U posljednjim godinama svog života Mandela se usmjerio na borbu protiv AIDS-a u Južnoj Africi. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1993. godine. 

Odlazak ikone pomirbe i borbe protiv diskriminacije

Nelson Rolihlahla Mandela, bivši predsjednik Južnoafričke Republike i ikona borbe protiv rasističkog društvenog uređenja, apartheida preminuo je u danas, u 95 godini života. 

Mandela je rođen 18. srpnja 1918. godine u selu Mvezo u jugoistočnom dijelu JAR-a. Rođen je kao Rolihlahla Dalibhunga, dok mu je englesko ime Nelson dao učitelj u osnovnoj školi. 

Malo je ljudi na svijetu koji su kao Mandela obilježili jedno vrijeme i toliko pozitivno utjecali na društvene i političke promjene. S kolegom 40-ih godina prošloga stoljeća osniva ANC (Afrički nacionalni kongres) a 1952. godine osuđen je za sudjelovanje u masovnoj kampanji građanske neposlušnosti usmjerene protiv nepravednih zakona u organizaciji ANC-a.

Na kaznu doživotnog zatvora osuđen je 1964. godine gdje je proveo gotovo tri desetljeća i zatim kao prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike dojučerašnjim tlačiteljima i protivnicima oprašta i pruža ruku suradnje. U svjetsku povijest tako je ušao kao jedan od najvećih političara i prvi crni postaparhejdski predsjednik Južnoafričke Republike. 

Mandela je uvijek pokazivao mirnoću i mudrost kojoj nisu dorasli neki drugi tadašnji nacionalni lideri, no na iznenađenje mnogih, povukao se već nakon prvog predsjedničkog mandata.

U posljednjim godinama svog života Mandela se usmjerio na borbu protiv AIDS-a u Južnoj Africi. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1993. godine. 

Odlazak ikone pomirbe i borbe protiv diskriminacije

Nelson Rolihlahla Mandela, bivši predsjednik Južnoafričke Republike i ikona borbe protiv rasističkog društvenog uređenja, apartheida preminuo je u danas, u 95 godini života. 

Mandela je rođen 18. srpnja 1918. godine u selu Mvezo u jugoistočnom dijelu JAR-a. Rođen je kao Rolihlahla Dalibhunga, dok mu je englesko ime Nelson dao učitelj u osnovnoj školi. 

Malo je ljudi na svijetu koji su kao Mandela obilježili jedno vrijeme i toliko pozitivno utjecali na društvene i političke promjene. S kolegom 40-ih godina prošloga stoljeća osniva ANC (Afrički nacionalni kongres) a 1952. godine osuđen je za sudjelovanje u masovnoj kampanji građanske neposlušnosti usmjerene protiv nepravednih zakona u organizaciji ANC-a.

Na kaznu doživotnog zatvora osuđen je 1964. godine gdje je proveo gotovo tri desetljeća i zatim kao prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike dojučerašnjim tlačiteljima i protivnicima oprašta i pruža ruku suradnje. U svjetsku povijest tako je ušao kao jedan od najvećih političara i prvi crni postaparhejdski predsjednik Južnoafričke Republike. 

Mandela je uvijek pokazivao mirnoću i mudrost kojoj nisu dorasli neki drugi tadašnji nacionalni lideri, no na iznenađenje mnogih, povukao se već nakon prvog predsjedničkog mandata.

U posljednjim godinama svog života Mandela se usmjerio na borbu protiv AIDS-a u Južnoj Africi. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1993. godine.