Međunarodni dan sjećanja na transrodne osobe

Svake godine 20.11. obilježava se međunarodni Dan sjećanja na transrodne osobe koje su pretrpjele neki oblik nasilja [eng. Transgender Day of Remembrance] kojim se nastoji upozoriti na netrpeljivost i diskriminaciju s kojima se transrodne osobe suočavaju u različitim područjima života. Transfobija zadire u sve pore društva, a na žalost, ni obrazovni sustav nije iznimka. Što znači biti trans student /- ica, učenik /- ica ili profesor /- ica / zaposlenik /- ica? S kojim se poteškoćama transrodne osobe susreću u školi / na fakultetu i na radnome mjestu? Kako izgraditi siguran prostor u školama i na fakultetima za sve nas i biti podrška nama bliskim transrodnim osobama?

LGBTIQ inicijativa Filozofskoga fakulteta AUT, u suradnji s udrugom za promicanje i zaštitu prava transrodnih i transeksualnih osoba Trans Aid Croatia, vas poziva na panel TransAkcija koji će se održati 20.11.2013. u 19.30 u dvorani D6 Filozofskoga fakulteta da zajedno pokušamo pronaći odgovore na ova i povezana pitanja.

Na panelu sudjeluju:

Ari Kajtezović, supredsjednik udruge Trans Aid Croatia
Saša Iris Pavan, članica uduge Trans Aid Croatia
Noa Pintarić, supredsjednik udruge Trans Aid Croatia
Diana Bekavac, partnerica transrodne osobe i aktivistkinja

moderatorica: Nina Čolović, LGBTIQ inicijativa FFZG-a AUT

‘Građani glasaju protiv’

Kako bi potaknuli što više građana da iziđu na referendum i glasaju PROTIV predložene izmjene Ustava, brojne udruge koje se godinama bave zaštitom i promicanjem različitih segmenata ljudskih prava udružuju se u kampanju pod nazivom “Građani glasaju protiv!”.

Predstavljanje kampanje održat će se u srijedu 20. studenoga 2013. u 11 sati na Cvjetnom trgu u Zagrebu (u slučaju kiše, premjestit ćemo se u Oktogon).

Uz podršku Barbare Nole, Brune Šimleše i Danijele Trbović, glavne poruke kampanje predstavit će aktivisti iz okupljenih udruga Sara Lalić, Duje Prkut i Korana Radman.

Promocija knjige ‘Mučenice’: Od maglovitog mitskog doba do nepouzdane fantastike futurizma

U četvrtak, 14.11. 2013. u 19 sati, u knjižnici Bogdana Ogrizovića, a u sklopu aktualnog Vox Feminae festivala, održana je promocija knjige Želimira Periša pod nazivom ‘Mučenice’, što idejno i tematski odgovara ovogodišnjem tematu samoga festivala. Zbirka je to priča koja tematizira problematike ženskog roda, povijesnog nasljeđa i identiteta kroz intimnu vizuru samih žena.

Samo predstavljanje otvorila je Gabrijela Ivanov, jedna od organizatorica festivala, a nastavio je sam Želimir Periš kao autor knjige i moderator promocije. O knjizi su govorili Natalija Benetić, nagrađivana spisateljica, zatim Staša Aras, spisateljica i profesorica – “multiliteralna osoba koja stvara književnu produkciju u Zadru”, kako je naveo Periš; te urednik knjige Kruno Lokotar.

“Sama knjiga ‘Mučenice’ zbirka je koja se sastoji od 15 priča, vrlo konceptualno i tematski povezane. Knjigu prati koncept bavljenja rodnom problematikom. Petnaest priča u knjizi su 15 ženskih likova od kojih svaka pripovijeda u prvom licu o svojim osobnim problematikama. Neke od njih su poznate povijesno-mitološke žene, žene iz kulture, najopćenitija lica zapadne kulture koje nam pripovijedaju već poznate priče, no ovaj put iz vlastite perspektive”, dao je svojevrstan uvod sam autor knjige.

Želimir Periš svojim pričama, dakle, “hvata vremenski raspon od maglovitog mitskog doba do podjednako nepouzdane fantastike futurizma, gotovo kronološki, kao u nekakvoj velikoj sagi o Ženi, pri čemu je najviše pažnje posvetio suvremenosti. Njegove pripovjedačice su prvo mitske žene, pa iznimne osobe, e da bi kako se bližimo suvremenosti pravo glasa i govora dobile obične, svakodnevne, sve individualiziranije i emancipiranije, ali nije ni pogrešno ni ironično reći – mučenice. S njima muka proviri tamo gdje joj se čitatelj slabo nada, u ovom našem svagdanjem svijetu, limbu, paklu, što li već jest”, ističe se na službenoj stranici knjige.

“Tih 15 ženskih priča jako su fragmentirane; to su jako mali numerirani odlomci koji na neki način simuliraju i mogu se tumačiti kao dnevnički zapisi, koji iako su zasebni i odvojeni ipak tvore koherentnu cjelinu”, eksplicirao je Periš.

Na samome početku razgovora autora sa sudionicima diskusije otvorila se problematika muškarca koji piše knjigu o ženama, što knjizi daje donekle drugačiju vizuru – u smislu povijesti pisane od strane muškaraca, muškaraca koji su progovarali o ženama i stvarali ženske kontekste – a sada se ponovno javlja muškarac o ženskim problemima, istaknula je Staša.

Na pitanje je li potrebno danas pisati ovakve knjige, Staša Aras odgovorila je da svakako jest potrebno, jer iako se u knjizi govori o ženskim problemima, ti problemi su ujedno i općeljudski problemi – primjerice neplaćeni rad, a i sama pozitivna kritika javnosti na knjigu govori o tome da je takva tematika poželjna.

Pri promišljanju o samoj temi mučeništva i žene kao mučenice, trenutno zamišljamo i čovjeka kao zlostavljača. Čitajući ovu knjigu zaista se pojavljuje taj lik muškarca zlostavljača, no ipak su u ovim pričama negativke same žene, što je zaključila Natalija te eksplicirala da su zapravo majke te koje nas uče da je u redu da nam se događa to što nam se događa, prihvaćajući sistem patrijarhata i živeći prema njegovim pravilima, tako ga reproducirajući.

No, majka iako reproducira patrijarhat jest mučenica, bez obzira što istovremeno možda stvara nove mučenice, objasnio je Periš.

Knjiga, vratimo li se na sam sadržaj, kreće od Eve, Marije i Penelope kao svojevrsnih arhetipova, mitskih likova. Problematika koja je arhetipski poznata, predstavljena je u knjizi na drugi način; na nju se gleda iz nekoga drugog kuta, i to je ono  što je u knjizi zanimljivo, istaknula je Staša. Na taj način su vremenski udaljeni likovi i priče uspješno povezani u cjelinu.

Arhetipskim likovima iz prošlosti i njihovim problemima pristupilo se iz drugačije vizure, iz današnje perspektive, kroz pokušaj kontempliranja o njihovim sudbinama. Penelopa je, primjerice, danas simbol vjernosti – žena koja 20 godina čeka svojega muža. Autorova je ideja pri tome bila razmisliti o tome kako je samoj Penelopi bilo tijekom tih 20 godina. Je li ona zaista trebala čekati muža, za kojega je znala da je vjerojatno mrtav, ili ima pravo na osobnu slobodu i ljubav? Krečući se prema suvremenim ženama, autor je uvidio da se one bore s istim problemima, no iz ponešto drugačije perspektive – mučeništvo nije ništa manje, već je postavljeno u druge opcije, zaključio je Periš.

Između razgovora o samoj knjizi, čitani su i pojedini dijelovi Mučenica, što je onima koji nisu pročitali knjigu dalo svojevrstan uvid u sadržaj te poticaj za iščitavanje i promišljanje o ženi i  njezinim problemima.

Sam kraj predstavljanja knjige završio je u humorističnom tonu, kroz prethodne komentare sudionika ove diskusije kako knjiga nije vrhunska, a naslov nije uopće atraktivan, do same igrice (u obliku raznih izazova) koju su autoru priredili polaznici škole kreativnog pisanja iz Sušice, kao odgovor na Periševe igrice koje im je priređivao tijekom pohađanja škole.

Jedno od pitanja glasilo je: “Da se ubijem ili da popijem kavu?”, upitao se jednom zgodom francuski književnik i filozof koji bi da je živ točno prije tjedan dana, 07.11., za vrijeme tvoje promocije u Splitu proslavio stoti rođendan. Nađeš li se u sličnoj dvojbi kao i Camus, gdje se u ovoj knjižnici može ostvariti tvoja želja?” Autor je, dakle, morao pronaći mjesto u knjižnici na kojemu se može popiti kava – tj. otići do automata za kavu. 

Donesena Strategija za ravnopravnost spolova za razdoblje 2014. – 2017.

U Strasbourgu je 6. studenog 2013. godine održan sastanak Odbora ministara, na kojem je donesena Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe, za razdoblje 2014. – 2017.

Iako se položaj žene u pravnom smislu popravio u zadnjih nekoliko desetljeća, postizanje stvarne jednakosti je još daleko od zbilje. Čak i kada je napredak vidljiv (značajna ostvarenja u području obrazovanja, participiranje na tržištu rada, politička reprezentacija) rodni jaz prisutan je u brojnim područjima, održavajući muškarce u tradicionalnim ulogama, a time ograničavajući prilike ženama da ostvare svoja temeljna prava. Najnaglašeniji izraz nejednakosti i nejednake raspodjele moći između žena i muškaraca je nasilje nad ženama, što je i teško kršenje ljudskih prava, ali i najveća prepreka u postizanju jednakosti spolova.

Strategija je donijeta s ciljem postizanja napretka u osnaživanju žena i učinkovito postizanje rodne i spolne ravnopravnosti u zemljama članicama Vijeća Europe. Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe postavlja pet strateških ciljeva:

  • Borba sa stereotipima i seksizmom;
  • Prevencija i borba protiv nasilja nad ženama;
  • Jamstvo jednakog pristupa pravdi za žene;
  • Postizanje ujednačenog sudjelovanja žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju;
  • Postizanje uvođenja načela ravnopravnosti spolova u sve politike i mjere.

Odbor ministarskih zastupnika pozvao je Komisiju za ravnopravnost spolova da pozorno prati implementaciju Strategije te Glavnog tajnika da jednom godišnje podnese izvješće o postignutom napretku. Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe dostupna je za preuzimanje u nastavku.

Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe, za razdoblje 2014. – 2017.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu sa Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

Garancijom za mlade do smanjenja nezaposlenosti?

Nezaposlenost mladih dvostruko je veća od broja starijih odraslih. Uz to što je mladim osobama teže naći posao, uvjeti njihova rada su vrlo nestabilni, zato što, ukoliko i pronađu zaposlenje, uglavnom rade privremene poslove (eng. part-time job), ili rade na ugovor na određeno.

Garancija za mlade jest set javnih politika kojima se nastoji smanjiti stopa nezaposlenosti mladih (ispod 25 godina, u Hrvatskoj taj je prag podignut na 29 godina). Garancijom se svaka država članica obvezuje da će izraditi mjere kojima se mladima, koji su izašli (napustili ili završili) iz sustava obrazovanja u roku od četiri mjeseca, pružiti pomoć u obliku zaposlenja, nastavka obrazovanja, naukovanja (eng. apprenticeship) ili prakse.

Iako je relativno novi oblik javnih politika i mjera za zapošljavanje, Garancija za mlade se prvi puta spominje 1981., gdje se definira kao društvena okolnost u kojoj se svim mladima garantiraju šanse za edukaciju, praksu i zaposlenje sukladno s njihovim osobnim aspiracijama, mogućnostima i interesima,  kao i s potrebama te ciljevima društva i ekonomije.

Svrha garancije je osigurati pomoć svim mladima, kako bi se lakše i brže snašli i prilagodili zahtjevima svijeta rada. To može značiti kratke i jednostavne intervencije poput univerzalnih profesionalnih usmjeravanja, obrazovanja ili pružanja informacija o tržištu rada. U određenim slučajevima trebat će pomoć prilikom ulaska u svijet rada, poput popunjavanja praznina u životopisu, dok će drugim skupinama biti potrebna duža i sustavna pomoć. To se odnosi na posebno ranjive skupine, poput onih s ograničenim mogućnostima ili niskom razinom obrazovanja.

Provedba garancije traje od 2014. do 2020. godine, a novčani iznos predviđen za provedbu iznosi 21 bilijun eura godišnje, što i nije toliko velika brojka ukoliko uzmemo u obzir da trošak održavanja sustava nezaposlenosti iznosi 153 bilijuna eura godišnje (na razini EU). Svaka zemlja članica se obvezuje na to da će prioritet u državnom proračunu biti na rješavanju problema nezaposlenosti mladih, kako bi se smanjio ekonomski pad ili deficit u budućnosti, a većina financija dolazi iz džepa Europskog socijalnog fonda.

Prilikom dizajniranja sheme Garancije za mlade mora se uzeti u obzir društveno-ekonomska situacija svake države članice, te će se stoga paketi mjera, njihovo trajanje, ciljane skupine i druge kategorije razlikovati od  zemlje do zemlje.

Ali je prije svega nužno, a što nalaže Europska komisija – uzeti u obzir heterogenost skupina mladih koje se suočavaju s različitim društvenim okruženjima, dok poseban naglasak mora biti stavljen na one kojima prijeti rizik od ulaska u NEET skupine (NEET – Not in Education, Employment or Training).

Posebno ranjiva skupina, kojoj prijeti NEET, su žene. To posebice vrijedi za zemlje južnog i istočnog dijela Europe, gdje žene čine većinu godišnje stope NEET-a, a obilježava ih manji izlazni prag iz NEET-a nego u muškaraca. Stoga, prilikom izrade Garancija za mlade, posebno se potiču mjere kojima se nastoji obuhvatiti rodna dimenzija, odnosno smanjiti rodnu neproporcionalnost. Taj problem ističe i inicijativa Za rad spremne, koja radi na osvješćivanju ove problematike.

Na hrvatskoj razini, izradu Plana implementacije Garancije za mlade preuzelo je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, koji je u prvim pokušajima izrade mjera poprilično iznevjerio očekivanja. Sukladno tome, jedno se vrijeme moglo vidjeti veliko nezadovoljstvo inicijative Za rad spremne, kao i Mreže mladih Hrvatske, te sindikalnih organizacija. U sadašnjoj fazi formirano je novo tijelo – Savjet za izradu plana implementacije Garancije za mlade, koje obuhvaća veći broj socijalnih partnera. To znači da su uključeni takozvani ‘zviždači’ – Mreža mladih, sindikati i inicijativa Za rad spremne. Njihova je uloga praćenje provedbe Garancije, kao i uviđanje te mijenjanje dugoročno neodrživih mjera. U budućnosti se može očekivati i naknadna izmjena onih mjera koje su se ispostavile neefikasnima.

Od velike je važnosti poticanje dijaloga i suradnje svih dionika, kako državnih institucija, tako i udruga civilnoga društva. Iznimno je potrebna razmjena mišljenja i suradnja kako bi se iznašlo najbolje moguće rješenje, koje tek čekamo.

U Hrvatskoj više od 350.000 nezaposlenih!

Prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje trenutno je 351.038 nezaposlenih Hrvata. Istovremeno, slobodnih radnih mjesta tek je 4.419.

Stvarna brojka nezaposlenih je i mnogo veća jer ima puno onih koji nisu evidentirani na burzi jer se nisu prijavili Zavodu ili su izgubili prava pa su izbačeni s burze.

Ovako velik broj nezaposlenih zabilježen je i krajem travnja ove godine, kada je na burzi  bilo 355.598 nezaposlenih. 

Ljetni sezonski poslovi privremeno su ublažili ovu brojku, ali za brojne građane potraga za poslom od zime počinje ispočetka.

Prema Eurostatu od ukupnog broja nezaposlenih u Hrvatskoj, čak 52,8 posto su mlađi od 25 godina.

Marija Jelinčić iz Sindikata nezaposlenih istaknula je sljedeće: “Taj rad za 1.600 kuna pokazao se vidite, kao promašen, jer već sada nema sredstva za isplatu tim mladim ljudima koji rade”.

No, Predrag Bejatović s Instituta za javne financije smatra kako su veći problem nezaposlene starije osobe, te kaže: “Ljudi naravno zaboravljaju znanja i gube vjeru u sebe. Dakle, pozornost treba usmjeriti na one osobe koje imaju nižu zapošljivost i na one osobe koje su dugotrajno nezaposlene”.

Ako nezaposlenost nastavi rasti ovim tempom, Hrvatska bi uskoro mogla oboriti crni rekord iz siječnja 2002. godine, kada smo imali 411.415 nezaposlenih osoba.