Poslije vjenčanja je počeo strah

Noora Al Shami je u dobi od 11 godina bila prisiljena udati se za muškarca u 30-ima. Njezina je priča tipična za mnoge djevojčice i mlade djevojke u Jemenu. No, što možemo poduzeti kako bi se ista sudbina izbjegla za nove generacije?

Ako pitate Nooru Al Shami o njezinu vjenčanju, prisjetit će se dječje radosti jedanaestogodišnjakinje koja se igrala odrasle osobe. Bila je oduševljena prijateljsko–obiteljskim okupljanjem  na trodnevnoj zabavi u jemenskom lučkom gradu Al Hudaydah, udaljenom 140 km od glavnog grada Sana’a.

Na svadbi su bili prisutni tradicionalni pjevači i plesači, a glazbenik je svirao ljubavne pjesme na tradicionalnome drvenome glazbenom instrumentu. Hrane, uključujući začinjene janjetine i riže je bilo u izobilju, a mala djevojčica je nosila “tri jako lijepe haljine”, dvije zelene i jednu bijelu, po jednu za svaki dan proslave.

“Bilo mi je dozvoljeno nositi odjeću za odrasle i nakit te prihvaćati poklone”, prisjeća se Noora koja sada ima 35 godina. “Ono što mi tada nije sinulo jest da ću biti zlostavljana od strane nasilnog kriminalca”.

Njezin napadač je bio Mohammed Al Ahdam, daljnji rođak koji je u svojim 30-im godinama oženio Nooru, 1989. godine, neposredno nakon njezina 11.-og rođendana. “Bio je tri puta stariji od mene, a brak je doživljavao kao dozvolu da se ponaša poput izopačene životinje”, priča Noora koja je pristala pričati o svojemu iskustvu, u pokušaju isticanja problema dječjih brakova i njihova spriječavanja. Ranije ovoga mjeseca, posjetila je parlament u glavnome gradu Sana’a, i zatražila izabrane dužnosnike za provođenje kampanja podizanja svijesti u cijeloj zemlji.

Dječji brakovi su, skandalozno, svakodnevna pojava u Jemenu. Prema podacima iz 2006. godine koje je prikupio Human Rights Watch, 14% djevojaka se uda prije 15.-te godine, a više od 50% njih prije 18.-te godine. Siromašne obitelji su motivirane time što će se u ranoj dobi riješiti jednih usta, koje moraju nahraniti i zamijeniti ih mogućim dobitkom velikodušnog miraza.

Fizički i psihološki problemi ostaju cijeli život, a nedavno su mediji prenijeli navode (još nepotvrđene) o smrti osmogodišnje “mlade”, radi ozljeda zadobivenih u prvoj bračnoj noći. To je potaklo lavinu zahtjeva za zakonskom regulacijom koja će podići granicu za udaju djevojaka s 15 na 18 godina.  No, čak da se zakon promijeni, ne postoji minimalna dob za udaju prema islamskom pravu, a jemenski klerici redovito raspravljaju protiv zakonskih dobnih ograničenja.

“Ne radi se o nečemu što zakon može kontrolirati, posebno u plemenskim zajednicama”, objašnjava Noora.  “Legalna dobna granica za udaju već je neko vrijeme 15 godina, no moja majka je prvi put udana s 9 godina, razvedena s 10, a kasnije je još dva puta bila u braku. Rodila me u ranim tinejdžerskim godinama”.

“Željela sam ostati u školi i zaposliti se kasnije, ali moji roditelji mi to nisu mogli priuštiti. Nisu željeli da zauvijek živim u siromaštvu. Nisam razumijela njihovu odluku o vlastitoj udaji – a to se događa većini djevojaka moje dobi”.

“Moj je muž dao 150 dolara miraza, što je bio golem iznos. No, strah i užas su započeli nakon vjenčanja. Oduzeta sam roditeljima od strane čovjeka koji mi ništa nije značio. Odveo me kući koju je dijelio sa svojim ocem udovcem u Al Hudayahu. To je bila lijepa kuća, no odmah sam se počela tresti i plakati”, prisjeća se Noora.

Kada se Al Ahdam, lučki administrativni radnik, po prvi puta svukao ispred male Noore, ona je pobjegla. Izbjegavala je seks deset dana, sve dok joj Ahdamova sestra nije rekla kako svojim odbijanjem sramoti njezina brata.

Nakon što je po prvi put imala odnos s Ahdamom, Noorino je tijelo zapalo u šok. “Odvedena sam u bolnicu – bila sam dijete koje je tretirano kao seksualni objekt, no zlostavljanje nije prestalo. Nitko nije bio zainteresiran za moje prigovore, s obzirom da sam bila legalno udana žena”.

Nakon dva pobačaja u kratkom roku, Noora je s 13 godina rodila sina Ihaba. U 14-oj je dobila kćer Ahlam, a s 15 još jednoga sina. Sve su trudnoće bile jako problematične.

Al Ahdam je postajao sve nasilniji. “Nije mario što me udara, čak ni za vrijeme trudnoće”, rekla je Noora. “Ukoliko njegov otac nije bio u kući, tada bih dobila još gore batine. Njegova ga je nazočnost znala ograničiti, ali ipak bih bila jako ozljeđena”. Djeca su također patila. Kada je Ahlam imala dvije godine, Ahdam ju je zgrabio za noge i bacio na pod. Dijete je zbog krvarenja odvedeno u bolnicu.

Nakon deset godina konstantnih napada, Noora se priključila projektu kojeg vode Oxfam i Yemeni Women’s Union, pomažući žrtvama obiteljskog nasilja. Uz njihovu pomoć je uspješno podnijela zahtjev za razvod. Slijedi joj daljnja pravna borba, dok istovremeno pokušava skupiti novac za odgoj svoje djece. Iako je proces u tijeku, uspjela se vratiti u školu te se obrazuje za učiteljsko zvanje.  Zalaže se za strogu zakonsku provedbu zabrane dječjih brakova.

Noora ne želi živjeti obilježena “ostacima svoje prošlosti”. Nada se da nova generacija može biti pošteđena njezinih iskustva. “Moramo promijeniti živote svoje djece, ali ne samo zakonskim slovom na papiru”, objašnjava Noora te na kraju dodaje: “Treba nam potpuna promjena kulture”.

Mnoge jemenske djevojčice su doživjele sudbinu Noore Ah Shami, sudbinu koja ih je lišila nevinog djetinjstva i mogućnosti obrazovanja, te osudila na život u siromaštvu. No, dječji brakovi nisu svakodnevna pojava samo u Jemenu, već i u ostatku svijeta, po čemu prednjače zemlje južne Azije i Afrike. Djevojčice “nevjeste” su djeca izložena seksualnom zlostavljanju, čija su osnovna ljudska (i dječja) prava ozbiljno ugrožena. Psihički su i fizički nespremne za prerano majčinstvo, imaju višestruko povećane šanse za problematičnu trudnoću te smrt pri porodu.

Problem prisilne udaje je problem koji se teško može riješiti u državama u kojima tradiconalna kultura, drukčiji pogled na rodne uloge (koji žensku djecu smatra inferiornijom, pa i teretom za obitelj), ili siromaštvo sile djevojčice na prisilno stupanje u brak, nerijetko s nekoliko desetaka godina starijim muškarcima. Kako bi se borili protiv dječjih brakova, potrebne su velike promjene stavova i ponašanja stanovništva zemalja (počevši od njihovih čelnika), s visokim postotkom takvih brakova, prvenstveno kroz sustavnu edukaciju svih sfera društva. 

Prevela i prilagodila Martina Ardalić

Miley i Sinead

Posljednjih nekoliko dana gotovo je nemoguće surfati internetom, a da ne naletite ili vas netko ne uputi na još jedno u nizu zvjezdanih prepucavanja – ovoga puta između irske kantautorice i aktivistice Sinead O’Connor i nedavne miljenice žutila, pop zvijezde Miley Cyrus. Paradoksalno je to što su iskre počele frcati iz nečega što je zapravo trebao biti kompliment.

Vjerujem da niti jednu od ovih pjevačica ne treba posebno predstavljati, budući da su svojim radom to već učinile. Iako obje dijele strast prema glazbi i dio su glazbene industrije, način na koji su joj doprinijele potpuno je različit.

Karijera Miley Cyrus trenutno je u punom zamahu – glazbenim zaokretom i radikalnom transformacijom imidža mlada si je pjevačica priskrbila izuzetnu medijsku eksponiranost. U svom nedavnom intervjuu za Rolling Stone časopis, izjavila je kako je inspiraciju za spot “Wrecking Ball”, u kojem se gola njiše na kugli za rušenje zgrade i liže čekić, pronašla u kultnom spotu Sinead O’Connor “Nothing Compares 2 U”, a ta je izjava potaknula lavinu iz koje su isplivale brojne teške riječi, od kojih su neke imale najbolju namjeru, a neke direktno i namjerno udarale “ispod pojasa”.

Čuvši da ju je Miley Cyrus proglasila inspiracijom, Sinead O’Connor odlučila je svojoj mlađoj kolegici uputiti pismo:

 

Draga Miley,

nisam ti namjeravala napisati ovo pismo, ali danas se borim s pozivima mnogih novinara, koji žele da se osvrnem na tvoju izjavu za Rolling Stone o spotu “Wrecking Ball”, koji je režiran po uzoru na Nothing Compares…”. Prema tome, ovo što ću ti reći, reći ću s majčinskom brigom i ljubavlju.

Izuzetno sam zabrinuta za tebe, jer su te ljudi iz tvojega okruženja uvjerili ili te podržali u vlastitu vjerovanju da je “cool” biti gola i lizati čekiće u svojim spotovima. Takvim ćeš ponašanjem samo zagaditi svoj talent, dozvoljavajući drugima ili sebi prostituiranje vlastita tijela. Dugoročno, od toga možeš imati samo štetu, jer dozvoljavati sebi iskorištavanje od strane drugih, ni na koji način  te ne osnažuje, niti druge mlade žene, budući da šalješ poruku kako više vrijediš zbog svojega seksipila, nego li talenta.

Drago mi je čuti da sam ti uzor i nadam se da ćeš upravo zbog toga poslušati što ti govorim.

Glazbenu industriju boli briga za tebe, kao i za sve nas. Iskoristit će te do kraja i prefrigano uvjeriti da je to ono što si TI htjela. I dok ćeš se ti oporavljati od njihova iskorištavanja, oni će se sunčati na svojim jahtama koje su kupili tvojim novcem, a ti ćeš za to vrijeme biti sama.

Ni jednoga muškarca koji sada skače oko tebe nije briga, ne daj se zavarati. Mnoge žene miješaju strast za ljubav. Ako te žele, ne znači i da ih je briga za tebe, a to se još više potvrđuje kada i sama nesvjesno ostavljaš dojam kako ni tebe samu nije briga za sebe, te kada zapošljavaš ljude koji se isto tako ponašaju. Nitko kome je stalo to tebe neće podržati tvoje prostituiranje, uključujući i tebe samu.

Da, sugeriram da ne mariš za sebe. To se treba promijeniti. Trebaš biti zaštićena poput dragocjene mlade dame od strane svih svojih zaposlenika i ljudi koji te okružuju. Ovo je opasan svijet. Ne potičemo svoje kćeri da hodaju gole po njemu, jer tada postaju plijen ljudima koji se ponašaju kao životinje, i gore od toga, a od kojih uznemirujuća većina radi u glazbenoj industriji i povezana je s medijima.

Vrijediš više od svojega tijela i seksipila. Svijet showbusinessa ne gleda stvari na taj način. Ne nasjedaj na iluzije… SVI oni te žele, jer zarađuju novac od tvoje mladosti i ljepote, a to mogu činiti, jer zbog svoje mladosti ne vidiš zla showbusinessa. Ako imaš nevino srce, ne možeš prepoznati one koji ga nemaju.

Ponavljam, imaš dovoljno talenta i nemaš razloga dozvoljavati glazbenoj industriji da radi prostitutku od tebe, a niti budalu. Nemoj niti na trenutak pomišljati kako ikoga od njih boli k*rac za tebe. Oni su ovdje zbog novca. Mi smo ovdje zbog glazbe. Uvijek je bilo tako i tako će i ostati. Što prije mlada žena to shvati, prije će zaista posjedovati kontrolu.

Za Rolling Stone si rekla kako je tvoj izgled utemeljen na mojemu. Izgled koji sam izabrala, izabrala sam namjerno, u vrijeme kada me vlastita izdavačka kuća nagovarala da radim ono što sada ti radiš. Željela sam da prosuđuju moj talent, a ne moj izgled. Sretna sam s odlukom koju sam donijela, jer nisam završila kao odbačena krpa, za razliku od, nažalost, mnogih ženskih umjetnica koje su svoj imidž temeljile na svojemu izgledu.

Tvoje pravo osnaživanje kao žene značilo bi da u budućnosti ne dopuštaš iskorištavanje svojega tijela ili seksualnosti, kako bi muškarci od toga zaradili novac. U ovome sam poslu dovoljno dugo da znam kako muškarci od tvoje golotinje zarađuju više od tebe. Molim te, u budućnosti odbij ponude u kojima traže tvoje prostituiranje. Tvoje je tijelo namijenjeno tebi i tvojemu partneru, a ne svakome ljigavcu s interneta, ili direktoru pohlepne izdavačke kuće, koji će tim novcem kupiti dijamante svojoj ljubavnici.

Što se tiče odbacivanja imidža Hanne Montane, tko god ti je rekao da ćeš ga se riješiti golotinjom, apsolutno ne poštuje tvoj talent i tebe kao mladu ženu. Tvoje su pjesme dovoljno dobre da bi se sada rješavala imidža Hanne Montane, koja je odavno nestala, ne zato što si se skinula gola, nego zato što imaš odlične stvari.

Sviđalo nam se to ili ne, mi žene u glazbenoj industriji smo uzori, i kao takve moramo biti izuzetno pažljive kada šaljemo poruke drugim ženama. Poruka koju ti uporno šalješ jest da je, na neki način, cool prostituirati se. To nije cool, Miley, to je opasno. Žene treba poštivati zbog vrjednijih stvari od njihova izgleda. Mi nismo samo objekti želja. Želim te potaknuti da šalješ zdravije poruke svojim vršnjacima i vršnjakinjama, o tome da su oni, kao i ti vrjedniji mnogo više od ovoga što se trenutno događa u tvojoj karijeri. 

Međutim, odgovor koji je Miley uputila Sinead nije nimalo u skladu s onime što joj je mudrija kolegica nastojala objasniti. Zauzeta svojom navalom slave, odraslosti i seksipila, Miley nije našla shodnim odgovoriti u sličnoj formi i maniri, već je jednostavno objavila tweet sljedećeg sadržaja:

Prije Amande Bynes bila je…

 {slika}

 

Miley je iskopala stare tweetove iz razdoblja kada je Sinead O’Connor patila od bipolarnog poremećaja  i tražila pomoć, te javno o tome putem Tweetera progovorila. Međutim, Miley vjerojatno nije svjesna da ovakav postupak mnogo više govori o njoj samoj, nego o osobi koju je htjela poniziti na zastrašujuće nizak način te se tako, usputno, narugala mnogim nevinim žrtvama psihičkih poremećaja – bili oni slavni ili ne.

Osim izvlačenja starih tweetova, Miley je također priložila fotografiju iz 1992. godine na kojoj je prikazana Sinead O’Connor kako trga fotografiju tadašnjeg pape te je, po svemu sudeći, to učinila kako bi dovela u pitanje mentalno zdravlje osobe koja joj se obratila u najboljoj namjeri i tako je diskreditirala.

 {slika}

 

Miley je možda talentirana mlada glazbenica, ali za društvene probleme očito nema sluha – Sinead O’Connor, svojim javnim progovaranjem o psihičkim poremećajima, senzibilizirala je javnost po tom pitanju i uklonila stigmu s bolesti od koje pati mnogo ljudi diljem svijeta, te možda, barem nekome od njih, olakšala razgovor o tome. S druge strane, njezin nastup iz 1992. u emisiji Saturday Night Live jest kontroverzan, ali govori o jednom ozbiljnom i ignoriranom društvenom problemu –  silovanjima iza kojih stoje crkveni službenici, te o njihovim ušutkanim žrtvama kojima je Sinead, na taj način, htjela posuditi svoj glas. Sinead iza svojega postupka i dalje stoji te se u svojemu drugom pismu, upućenom Miley, referira na njega:

Miley? Ozbiljno? Tko tebe savjetuje, s obzirom da je iživljavanje na meni još gluplje od ponašanja poput prostitutke, pod krinkom feminizma. Danas si o meni postala tweetove koji su stari dvije godine, kada se nisam osjećala dobro i tražila sam pomoć, a ti si učinila da isti izgledaju kao novi. Ovime si se narugala meni i Amandy Bynes, jer smo patile od duševnih poremećaja i tražile pomoć. Mislim, ozbiljno, tko te savjetuje? Imaš li uopće pojma koliko je glupo i opasno rugati se ljudima koji su bolesni? I tebe će jednog dana snaći takva bolest, sigurna sam, jer put kojim si krenula može jedino tako završiti.

Zapanjuje me da se jedna 20-godišnjakinja u 21. stoljeću može tako opasno i neodgovorno ponašati i time, ne samo slati poruku mladim ženama kako je u redu ponašati se poput prostitutki, nego se i rugati osobama koje imaju, ili su imale psihičkih problema. Imaš li ti uopće osjećaj za opasnost? Ili odgovornost? Ukloni svoje tweetove odmah, ili ćeš imati posla s mojim odvjetnicima. Sigurna sam da će ti se javiti mnogi advokati mentalno oboljelih. Neprihvatljivo je rugati se ljudima zbog njihovih patnji.

Krajnje je neumjesno od tebe odgovarati na takav način nekome tko je izrazio brigu za tebe. Još je gore što si anti-feministički alat jedne anti-feminističke industrije. Nadam se da ćeš se ispričati Amandi Bynes, i svakoj drugoj osobi koja je bila povrijeđena tvojim ruganjem. Isto tako, nadam se da ćeš doći k sebi i shvatiti da si zapravo opasnost za žene. 

Osim toga, objavila si sliku mene kako derem papinu sliku, pokušavajući time ukazati na moju ludost. Sve što si postigla time jest zapanjujuća ignorancija. Predlažem ti da pročitaš izvješća iz Philadelphije, Bostona i još poneka, koja će ti rasvijetliti razloge zbog kojih moj postupak i dalje ostaje razuman i valjan. Rugajući se tako, narugala si se svakome djetetu koje je bilo seksualno zlostavljano od strane svećenika, što je, potom, Vatikan zataškao. Zaista bi se trebala obrazovati, ako nisi prezauzeta pokazivanjem svojih grudi.”

 

Miley je na to odgovorila kako nema vremena odgovarati na pismo, jer nastupa u emisiji Saturday Night Live, te je posprdno pozvala Sinead da joj u svom sljedećem pismu javi želi li se sastati s njom.

Bezosjećajnost i okrutnost Mileyjinih postupaka komentirali su i predstavnici društava mentalno oboljelih, poput Paula Jenkinsa, direktora udruge Rethink Mental Illness, koji traže Miley da se očituje o svojim postupcima, te Marjorie Wallace, direktorica udruge SANE, koja smatra da su društvene mreže djelomično odgovorne što je ovakva neukusna rasprava dobila toliko medijskog prostora, te upozorava na opasnost istih, pogotovo kada su u pitanju osjetljive skupine. Također, dodaje kako talent mlade pjevačice nije opravdanje za bezobzirnost prema mentalno oboljelima, budući da upravo takve situacije samo produbljuju društvenu stigmu koja postoji oko njih.

U svojem trećem i četvrtom pismu koje je uputila Miley, Sinead detaljnije piše o problematici mentalnih poremećaja – statistici, suicidalnosti, povezanosti s osjećajem srama te ulozi medija u takvim situacijama. Također opetovano poziva Miley da se ispriča i prestane ponašati u anti-feminističkoj maniri, koje će sama postati žrtva.

Prepirka između Miley i Sinead nije nikakva novost kada su u pitanju protagonisti/ce šoubiznisa, ali teme koje su iz nje isplivale ne bi smjele biti olako ignorirane. Provlačenje vulgarnih nastupa i ismijavanje respektabilnih umjetnica (na račun nečega što direktno vrijeđa puno veći broj ljudi) kroz prizmu emancipacije, osnaživanja i feminizma, nije ništa nego ruganje svim nastojanjima da se ženu prestane promatrati kao formu bez sadržaja. Naravno, Miley je samo mali dio industrije koji ne prestaje žene tretirati i predstavljati kao šareni artikl, ali je zato  pokazala da istu tu industriju podržava i održava.

U svom prvom pismu Sinead možda i jest koristila grube riječi, ali one svejedno nisu nikakvo opravdanje za okrutnost koja je uslijedila. Uostalom, Miley mnogo truda ulaže kako bi svima pokazala da je “opasna” cura, pa što je onda gruba riječ za nju? 

Reforme radnog i socijalnog zakonodavstva najteže pogađaju žensko radništvo

Ženska fronta za radna i socijalna prava osnovana je 18. rujna 2013. na poziv ženskih sindikalnih grupa ženskim organizacijama i udrugama za zaštitu ljudskih prava, kako bi se razmotrilo stanje radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog, mirovinskog, socijalnog i inog zakonodavstva. Fronta danas okuplja brojne udruge koje su odlučile javno reagirati na negativne tendencije neoliberalizacije društva, osiromašenje, diskriminaciju i ugrožavanje smjera društvenog razvoja. U nastavku donosimo njihovu izjavu vezano uz izmjene Zakona o radu.

Radno pravo i mirovinski sustav trebali bi biti temelj socijalne sigurnosti građanki i građana svake države koja sebe naziva socijalnom, a navedenim se negativnim promjenama postavljaju osnove dugoročnih socijalnih procesa čije će posljedice biti vidljive u neposrednim radnim odnosima i mirovinskoj potpori, ali će i odrediti smjer društvenih kretanja i generacijama koje slijede.

Osim što novi zakoni ne uključuju rodnu perspektivu te se donose bez utemeljenih analiza i simulacija, izostala je i široka javna rasprava. Oni koji su dužni osigurati minimum demokratskog prostora za razmjenu različitih stavova te jasno i artikulirano iznijeti istinite informacije služe se već uobičajenim metodama medijskih manipulacija te denuncijacija svih suprotnih stajališta.

Ženska fronta za radna i socijalna prava traži kodifikaciju radnog zakonodavstva u jedinstveni zakon te predlaže odbacivanje onih dijelova zakona koji direktno smanjuju i krše osnovna radnička prava – na zasluženi dnevni i godišnji odmor, sigurnost na radnom mjestu, plaću, pravo na zaštitu od diskriminacije, pravo na sindikalno organiziranje, zaštitu od prisilnih oblika rada itd. Izdvajamo najopasnije tendencije koje nam donose nove izmjene ZOR-a i Zakona o mirovinskom osiguranju:

1. Rad na određeno treba biti jasno reguliran i kontroliran posredstvom efikasnih inspekcija te adekvatno kažnjen ukoliko ga poslodavac zloupotrebljava. Ovaj tip rada, koji je posljednjih godina postao pravilo, novim legislativama čini radna mjesta nesigurnima, cijenu rada nižom te produbljuje rodnu diskriminaciju na tržištu rada. Njime se umanjuje mogućnost sindikalnog organiziranja i djelovanja te je, radi nesigurne prirode rada na određeno, radnicama i radnicima otežano planiranje obitelji, ugovaranje kredita i slično. Stoga, zahtijevamo da  ugovor o radu na određeno automatizmom, nakon dvije godine prelazi u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da se ograniči broj ugovora na određeno vrijeme i po osobi te da se propišu maksimalne kvote radnika/ca zaposlenih na određeno vrijeme unutar jednog poduzeća (deset posto za rad na određeno i agencijski rad), pojačaju inspekcije rada i njihovi mandati, da se trudnicama zabrani istek ugovora na određeno, kao i ženama tijekom rodiljnog/roditeljskog dopusta, uključujući i istek godine dana po povratku s takvog dopusta.

 2. Jedan od nesigurnih oblika rada je i outsourcing (prijenos ugovora o radu). Zahtijevamo da se jasno definira u kojim se slučajevima outsourcing smatra opravdanim, s tim da se ograniči u djelatnostima od javnog interesa, te zajamči zadržavanje prenesenih prava radnika i radnica kolektivnim ugovorima. Takve poslove najčešće obavljaju žene koje mahom imaju niže nadnice te rade u nesigurnim uvjetima.

3. Agencijski rad dodatno osnažuje nesigurne oblike rada jer privremeno zapošljavanje nije zakonom pojmovno određeno ili ograničeno na izvanredne slučajeve povećanog opsega rada, određene sezonske poslove, slučajeve zamjene privremeno odsutnog radnika/ice, čime je otvoren prostor za privremeno zapošljavanje na uobičajenim redovnim radnim mjestima. Zakonodavac, također, nije predvidio nikakve mehanizme zaštite radnika/ica zaposlenih preko agencija pa su zlouporabe, ucjene i kršenja radničkih prava uglavnom pravilo. Slične posljedice mogu uslijediti i iz drugih oblika povremenog i privremenog rada, poput vaučer-rada.

 4. Izmjenama ZOR-a fleksibilizira se i radno vrijeme – pod krinkom preraspodjele radnog vremena na mala se vrata uvodi prekovremeni rad koji nije adekvatno plaćen, a kroz primjer sezonskog rada legalizira se i prekovremeni rad od 60 sati tjedno. Zahtijevamo da se zakonom utvrdi maksimalni četrdesetosatni radni tjedan, a da se prekovremeni rad ograniči na osam sati tjedno, uz poštovanje radnog dana od 0 do 24 sata.

5. Zakon o radu mora konkretno definirati što spada pod diskriminaciju i uznemiravanje na radnom mjestu i pripisati adekvatnu kaznu počiniteljima. Za poslodavca bi se ovaj prekršaj trebao klasificirati kao najteža vrsta prekršaja pa bi se zato i sankcije trebale pooštriti.

6. Smatramo da je potpuno neprihvatljiv prijedlog o povećanju dobi za umirovljenje na 67 godina, pogotovo kada uzmemo u obzir da veliki broj žena radi prihvaćanja nesigurnih radnih mjesta i dugogodišnjeg rada na određeno, ali i zbog preopterećenosti besplatnim njegovateljskim radom, ne može ispuniti nerealne uvjete za punu mirovinu. Stoga, zahtijevamo uvođenje creditinga, odnosno jasnih zakonskih mjera koje služe kao kompenzacijski mehanizam u izračunu mirovine za one ljude koji su dio vremena proveli baveći se neplaćenim njegovateljskim radom (skrb za djecu, invalide, starije itd.). Odlučujemo se založiti i za odvojene zakone o javnom mirovinskom osiguranju međugeneracijske solidarnosti kao temelju mirovinskog sustava te drugih dodatnih oblika mirovinske štednje i osiguranja.

Zbog sve većeg broja umirovljenika i umirovljenica koji žive ispod ruba siromaštva, zahtijevamo uvođenje socijalne naknade za osobe starije od 65 godina koje nemaju mirovinu ili druge prihode potrebne za preživljavanje.

Ženska fronta za radna i socijalna prava najavljuje kako će aktivno pratiti procese vezane za redefiniranje radnog i socijalnog zakonodavstva, te organizirati niz akcija kako bi javnost pobliže upoznala s negativnim tendencijama ovih reformi i specifičnostima koje prvenstveno utječu na žensko radništvo i mlade.

Žensku frontu za radna i socijalna prava čine: Autonomna ženska kuća Zagreb, BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Centar za ženske studije, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje, istraživanje, Inicijativa za rad spremne, Kontra, Koordinacija žena HURS-a, Odbor žena NHS-a, Roda (Roditelji u akciji), ROSA (Centar za žene žrtve rata), Sindikat trgovine Hrvatske, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Ženska mreža Hrvatske (30 ženskih grupa), Ženska sekcija SSSH.

Seksualnost osoba s invaliditetom

Statistike govore da više od 50 posto osoba s invaliditetom nemaju seksualni život. Nedavni televizijski programi (“Undateables” i “Seks na kotačima”), prikazani u Velikoj Britaniji,  pokušali su dokumentirati seksualni i ljubavni život osoba s invaliditetom. Premda se takvi programi mogu se tumačiti i kao afirmativni u smislu da priznaju da osobe s invaliditetom žele ili imaju seksualni život te tako ovu brojnu populaciju udaljavaju od popularne percepcije osoba bez seksualnih afiniteta, oni također podržavaju iskrivljeni medicinski model invaliditeta, u kojem je invaliditet sveden na suosjećajnost, ali opisan i kao objekt voajerizma. Osim toga, seksualni život osoba s invaliditetom  često je zanemaren u areni svjetske socijalne politike.

Prva Međunarodna konferencija o seksualnosti osoba s invaliditetom nastoji osporiti popularne predodžbe o spolnom životu ove populacije.
Osim znanstvenih radova, organizatori/ce konferencije posebno su zainteresirani za prezentacije osobnih iskustava vezanih za ovu temu, za rasprave koje definiraju ulogu seksualnih terapeuta/kinja i spolnih odgajatelja/ica, ali i programe lokalnih zajednica koji reguliraju ovu problematiku.
Netradicionalne prezentacije – uključujući radionice, performanse i okrugle stolove – također su više nego dobrodošle.

Konferencija će se održati 6.-8. svibnja 2014. godine u Lisabonu (Portugal).

Ova konferencija dio je programa “Spol i seksualnost”, a za cilj ima okupiti ljude iz različitih područja koji će razmjenjivati ideje i istraživati teme, poput seksualnosti osoba s invaliditetom, koje su do sada bile na margini društvenog interesa.

Prosvjed pred ruskom ambasadom

Zagreb Pride i AUT, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta, pozivaju te na prosvjed ispred ruske ambasade 11. listopada u 17 sati.

‘Svijet su obišle i zaprepastile fotografije s LGBT fronti u Rusiji – prajd u Sankt Peterburgu završio je krvavo i nasilno zahvaljujući homofobnim desničarima, vjerskim fundamentalistima i protivnicima homoseksualne propagande, a 2012. sud u Moskvi prajdove je zabranio na stotinu godina. Homofobno nasilje diljem zemlje buja, osnaženo donošenjem zakona protiv netradicionalnih spolnih odnosa u lipnju 2013., koji de facto zabranjuje bilo kakvo javno spominjanje homoseksualnosti, održavanje prajdova i podršku LGBT pravima, sve pod krinkom zaštite djece’,navodi  se u pozivu na prosvjed ispred ruske ambasade, koji zajednički potpisuju Zagreb Pride i LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta AUT.

 Prosvjed je zakazan za 11. listopada, jer se tada ‘obilježava Coming Out Day’, a u Rusiji ‘LGBT državljani/-ke Rusije strahuju za vlastiti život, posao i obitelj, a homofobija svakim novim zakonom sve više postaje državna i vjerska politika’. Na kraju hrvatski aktivisti poručuju da se prosvjednici okupljaju ‘u 17 sati na Trgu Francuske republike (križanje Reljkovićeve ulice i Ulice grada Meinza)’ te napominju da je ‘prosvjed prijavljen i za nj imaju dozvolu’ – ‘Zato bez straha dođite pokazati solidarnost i podršku!’

Dan prije samog prosvjeda, u čeetvrtak, 10. listopada u AKC Medika od 17 – 20 sati održavat će se Radionica transparenata na kojoj možete ispisati svoje poruke Putinu, a iza toga pogledati film – u 20h.

Facebook event: https://www.facebook.com/events/170798629780893/?ref=3&ref_newsfeed_story_type=regular

Turska ukida zabranu nošenja marame zaposlenima u državnim institucijama

Turski premijer Recep Taygip Erdogan najavio je političke reforme tzv. ‘paket demokratizacije’, uključujući i ukidanje zabrane nošenja marama ženama zaposlenima u državnim institucijama, javlja globalpost. 

Mijenjamo Pravilnik o odijevanju i ukidamo zabranu nošenja marame u državnim institucijama. Pravilnik o odijevanju zaposlenika državnih institucija sadržavao je ograničavajuće odredbe za žene i muškarce. Ta ograničavanja su kršila prava rada, slobode vjere i savjesti, bila su diskriminirajućeg sadržaja”, rekao je Erdogan.

Ovim ‘paketom demokratizacije’ Turska će tako odobriti i obrazovanje na stranim jezicima u privatnim školama, političkim strankama odobriti predizbornu promidžbu na različitim jezicima i dijalektima, što ranije nije bio slučaj, te odobriti kandidaturu na izborima svim građanima i građankama s pravom glasa.

Novom političkom reformom predviđa se i više slobode prilikom javnih okupljanja. Tako će prosvjednicima biti omogućeno da se, umjesto dosadašnjih nekoliko sati, tijekom prosvjeda na mjestu okupljanja zadrže sve do večernjih sati.

Također, pooštrit će se kazne za one koji budu sprječavali pripadnike/ce bilo koje vjerske skupine u obavljanju svojih obreda, čime će značajno biti ojačane vjerske slobode.

U okviru ‘paketa demokratizacije’ povećat ćemo kazne za zločine iz netrpeljivosti, krivična djela počinjena zbog nečijeg jezika, nacionalnosti, boje kože, spola, političkih stavova, filozofskih ili vjerskih uvjerenje”, kazao je Erdogan, te dodao “paket demokratizacije’ koji predstavljamo nije prvi set reformi, a neće biti ni posljednji.”